Nije za Oscara, ali zaslužuje Nobela za mir

FILM: Oslo; politička drama; SAD, 2021. 

REŽIJA: Bartlettt Sheer 

ULOGE: Ruth Wilson, Andrew Scott 

OCJENA: ***

Sukob Izraela i Palestine nanovo je eruptirao. Raketiranja, zračni i topnički udari bili su tamošnja svakodnevica, posljedica "višetjednih tenzija zbog odluke suda o deložiranju nekoliko palestinskih obitelji u Istočnom Jeruzalemu i sukoba policije s Palestincima blizu džamije Al Aksa, koja je treće najsvetije mjesto za muslimane". Ipak, razlozi izraelsko-palestinskog sukoba na Bliskom istoku uvijek su isti, otkad mnogi od nas znaju za sebe, pa i ranije. Jedna riječ: Jeruzalem.

Izrael navodi cijeli Jeruzalem kao svoj glavni grad. Palestinci, pak, smatraju Istočni Jeruzalem (Izrael ga je zauzeo 1967.) glavnim gradom svoje buduće države. I tako ukrug od pamtivijeka do ovog najnovijeg sukoba. Utoliko, film "Oslo" stiže kao naručen za premijeru na HBO GO-u 30. svibnja (na HBO-u je premijerno 20. lipnja).

Posrijedi je ekranizacija istinite priče o tzv. Sporazumu iz Osla s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, preciznije 1993.

Bio je to prvi izravan sporazum između Izraela i predstavnika Palestinske oslobodilačke organizacije, smatran (svojedobnom) prekretnicom u palestinsko-izraelskom sukobu i okvirom budućih odnosa, tj. statusa dviju država.

Film ima nevjerojatno pogođen tajming i ne može biti aktualniji u svjetlu novih događaja, a zanimljivo je da je sredinom listopada 2020. jednim dijelom sniman i u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku koji je "glumio" Jeruzalem i ugostio ekipu, uključujući glumca Andrewa Scotta ("Sherlock", "Fleabag"). Prestižna politička drama nastala je u koprodukciji DreamWorksa i iza nje stoji zvučna i nagrađivana ekipa.

Jedan od izvršnih producenata je Marc Platt ("Most špijuna", "La La Land"), kao i legendarni filmaš i oskarovac Steven Spielberg, uzgred redatelj odlične doku-drame "Munich" o masakru izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. koji se (pokolj) u jednom trenutku spominje u "Oslu" i optuživački pripisuje Palestincima.

Scenarist J.T. Rogers, ovjenčan nagradom Tony, adaptirao je vlastiti istoimeni kazališni komad, a u film ga je pretočio cijenjeni kazališni redatelj Bartlett Sher, uz snimateljsku asistenciju Spielbergova kućnog direktora fotografije, oskarovca Janusza Kaminskog ("Schindlerova lista", "Spašavanje vojnika Ryana").

U glavnim ulogama nalaze se dobitnica Zlatnog globusa Ruth Wilson ("Mrs. Wilson") kao Mona Juul, ministrica vanjskih poslova Norveške, te Scott kao njezin suprug, norveški sociolog Terje Rød-Larsen. Nadalje, Salim Daw glumi palestinskog ministra financija Ahmeda Quriea, Waleed Zuaiter je njegov suradnik Hassan Asfour, a Jeff Wilbusch tumači Urija Savira, direktora izraelskog ministarstva vanjskih poslova.

Tu je i najpoznatije lice u nizu, glumac Sasson Gabay, znan po nastupima u "Rambu III" i "Orkestru u gostima", u ulozi Shimona Peresa, izraelskog ministra vanjskih poslova. Svatko od njih je bio važan ljudski faktor u događajima koji su doveli do povijesnog sporazuma čelnika Izraela i Palestine, Peresa i Yitzhaka Rabina te Jasera Arafata, dobitnika Nobelove nagrade za mir 1994. u Oslu.

Mirovnu inicijativu između Izraelaca i Palestinaca potaknuli su norveški humanitarni par Mona i Terje. Monu je inspirirao bliski susret s mladićima na zaraćenim stranama u čijim je pogledima vidjela da ne žele ratovati. Tako, "Oslo" se otvara TV montažom sukoba Izraela i Palestine, isprepletenom s Moninim i Terjeovim flešbekovima na posjet "vrućoj zoni" u UN-ovom Renaultu 4.

Eto nas potom u prosincu 1992., kad Mona dolazi u norveško ministarstvo vanjskih poslova i spominje "neslužbeni sastanak". Trenutak kasnije, Terje se nalazi s Izraelcem Yossijem Beilinom (Itzik Cohen), zamjenikom ministra vanjskih poslova. "U dvije godine međunarodnih pregovora između nas i Palestine postigli smo apsolutno ništa.

Vlada odbija direktne pregovore, u Europi nas zove nacistima", žali se Beilin. S druge strane, žali se i Qurie, tumačeći svoju verziju sukoba kad se s njim nađe Mona. Uspostava dijaloga između zaraćenih strana i mirovni sporazum djeluju kao nemoguća misija. Međutim, Norvežani ne žele odustati. "Sve je moguće. Pao je Berlinski zid, Sovjetski Savez se raspao...", podsjeća Terje.

I mic po mic, mala grupa neprijatelja okuplja se na jednome mjestu, pod istim krovom. "Ovdje smo svi prijatelji", inzistira Terje. Isprve vlada nepovjerenje jer nijedna strana ne gleda na onu drugu kao "idealne partnere za mir". Led probija pričanje viceva, ali raspoloženje se zbog nenamjerne uvrede začas može promijeniti od smijeha do svađe i tenzije se opet zategnuti do pucanja. Ideja mira je svejedno posijana i stječe se dojam da su duboko u sebi svi umorni od ratovanja i žele zatvoriti krug nasilja.

"Ocean je među nama. Mnogi su se prije nas ili okrenuli ili utopili u pokušaju prelaska tog oceana. Neka mi budemo prvi koji će doći na drugu stranu obale", poručuje Qurie kao "glas Arafata" u drami koja je fino napisana i glumljena, ali njezino kazališno podrijetlo redatelj Sher ne zna ili možda ne želi zamaskirati. Čovjek zamišlja kakav bi film bio da se režije mašio Spielberg s obzirom na temu. Zasigurno velik, odnosno veći i bolji, a ne samo solidno korektan.

Kaminski se trudi da "Oslo" bude filmičan, premda film često znade biti statičan, riskirajući da upadne u monotoniju koju razbijaju flešbekovi snimljeni u eksterijerima, kao kontrapunkt dominantnim interijerima. Gledajući film jasno je zašto ima premijeru na malom, a ne velikom ekranu, povremeno izgledajući kao "TV movie" za nedjeljno popodne.

No, plemenitost i humanost "Osla", iskazana u Monininim mislima "Ako ne sjedimo nasuprot neprijatelja i ne vidimo ih kao ljudska bića, što će od nas ostati", nadilazi kvalitetu, kao i vizionarski tajming filma koji odlazi dalje od povijesnih riječi "dosta je krvi i suza" te stiska ruke Rabina i Arafata ispred američkog predsjednika Billa Clintona u rujnu 1993.

"Oslo" podsjeća na to da je Rabina u studenom 1995. ubio izraelski ekstremist koji se protivio Sporazumu u Oslu, kao i na to da u srpnju 2000. nije postignut dogovor tijekom "summita" u Camp Davidu između dviju strana okupljenih da riješe preostale probleme, odluče o sudbini Jeruzalema i stvore Državu Palestinu, pače novi nemiri su eruptirali već u rujnu, kao što eruptiraju i 20-ak godina kasnije.

Rat Izraela i Palestine se vrti u začaranom krugu i film je toga svjestan, ali pokazuje da se mir ipak može ostvariti, što i jest njegova najveća vrijednost. Ako "Oslo" možda nije za Oscara, Zlatni globus ili Emmy, njegovi autori zaslužuju Nobelovu nagradu za mir.

*Prenosimo iz Slobodne Dalmacije s dozvolom glavnog urednika Jadrana Kapora