Nemilosrdni gadovi: Novi film Woodya Allena i nije baš nešto
Wonder Wheel

Photo: IMDB

Nimalo čudesan "Wonder Wheel"

Wonder Wheel, SAD, 2017., dramedija, 101 minuta
Redatelj: Woody Allen
Uloge: Kate Winslet, Justin Timberlake, Jim Belushi, Juno Temple

Ovdje doduše vrijedi parafraza onoga što bih ja nazvao „sindromom malog tržišta“ – na malom tržištu naime uopće ne moraš biti dobar da bi bio najbolji. Prevedeno u slučaj „Wonder Wheela“ i Woodya Allena – kakvi su danas filmovi, ne moraš uopće biti u životnoj formi da bi bio relevantan. To se prije svega odnosi na tematski okvir ovog ali i većine ostalih Woodyevih filmova – naime temama kojima se oni bave, drugi autori ne prilaze na kilometar. Da, Woodyevi filmovi su staromodni, ako hoćete i mrvicu zastarjeli (ne svi, ne uvijek), ali sve to je naravno dio njihova/njegova šarma.

Kao i u solidnom lanjskom „Cafe Society“, Woody se opet vratio u prošlost, ovaj put u 1950-e (tamo u ’30-e), no priča koju je naumio ispričati mogla se događati bilo kad. Također, ponovo se, kao i u sjajnoj „Blue Jasmine“ referira na atmosferu, likove i odnose kakve poznamo iz opusa Tennessee Williamsa. Opet je tu u igri neurotični glavni ženski lik i pripadajući muški sateliti, nepouzdani i nepredvidljivi bezveznjaci, a sve u atmosferi vrućeg ljeta na Coney Islandu.

Iako je ovdje „glavna roba“ očekivano superiorna Kate Winslet, ipak je najbolji posao obavio trostruki Oskarovac (za „Apocalypse Now“„Reds“ i „The Last Emperor“), slavni direktor fotografije Vittorio Storaro koji je Woodyu prilično fino snimio i gore spomenuti „Cafe Society“. Ovdje se Storaro genijalno igra svjetlom i bojama, ponekad čak i toliko da vas u nekom trenutku više zanima kako će Storaro osvjetliti kojeg lika u nekoj sceni nego što će ovaj govoriti ili raditi. Nije to previše laskavo za sam film, ali tako je kako je..

Uglavnom, slavni Coney Island ’50-ih u punom sjaju (u međuvremenu je tamo sve propalo, da bi se zadnjih godina konačno počelo obnavljati), u centru priče je konobarica Ginny (Winslet). Glumačka aspirantica sa sinom školarcem, ozbiljnim malim piromanom, zarobljena u siromaškom životu koji nije htjela i u braku s prostodušnim, pomalo sirovim Humptyem (Jim Belushi, možda i najslabija točka filma), Ginny se upušta u aferu s mlađahnim čuvarem plaže, slatkorječivim Mickeyem (solidni Justin Timberlake). I taj sanja velike snove, želio bi biti pisac, nikad doduše ne saznajemo ima li za to talenta, a možda zapravo i nije važno. Stvari se zapliću kad se iznenada pojavi Humptyeva kćer Carolina (Juno Temple). Ta je pak u bijegu od muža mafijaša i njegovih momaka, a lijepo joj je tata govorio da se kloni tih zalizanih digića.

Reći da se stvari zapliću možda je malo i preuzetno, jer nema tu nekog velikog zapleta, još manje nepredvidljivosti. „Wonder Wheel“ nije komedija, nema tu one-linera i gegova, al nije bogme ni drama, a čitava stvar se doima kao kazališni komad, takvi su dijalozi, takva je atmosfera i setting. Naravno, sve to samo po sebi ne mora biti mana, ali stari Woody ovdje naprosto nije bio previše nadahnut. Posebno mi je simpa bio urnebesno lijeni kasting mafijaša, za koje je angažirao Tonya Sirica i Stevea Schirripu, Pauliea i Bobbya iz Sopranosa.

Kad je objavljeno da snima svoj novi film s Kate Winslet, mnogi su zbrojili dva i dva i već vidjeli Kate sa svojom osmom oskarovskom nominacijom. Kad Woody radi s jakim glumicama, to obično završi jako dobro i za njega i za njih – Oskare su za uloge u njegovim filmovima osvajale Diane Keaton, Mira Sorvino, Penelope Cruz, Cate Blanchett i Diane Wiest dvaput, dok su nominirane bile Mariel Hemingway, Geraldine Page, Maureen Stapleton, Judy Davis, Jennifer Tilly, Samantha Morton i Sally Hawkins.

I zaista, Winsletica je od materijala koji je dobila izvukla maksimum, sagradila zanimljiv lik intenzivne, životom zgažene žene u kojoj možda još ima vatre ali i potencijala za tragediju i ako fakat bude nominirana, bit će to sasvim zasluženo (kao i Storaro naravno). Da je ovaj sajt nekim slučajem kao drugi sajtovi, već u naslovu i prvoj rečenici bi objavili da „Wonder Wheel“ sadrži scenu seksa, što se u Woodyevim filmovima ne pamti valjda još tamo od ’70-ih. Ta je doduše iznimno kratka, zakopčana do grla i nimalo erotska, ali čovjeka veseli.

Uglavnom, Woodyev „Wonder Wheel“ se vrti i dalje, a dok ovo čitate, stari je majstor već duboko u postprodukciji svog slijedećeg filma „A Rainy Day In New York“. Čisto statistički gledano, a imajući u vidu Woodyev track record u 21. stoljeću (jedan izvrstan, pa dva solidna ili tek korektna), taj bi mogao biti jako dobar…  (6,5/10)

*Tekst prenosimo sa prijateljskog portala "Nemilosrdni gadovi", uz dozvolu uredništva

 

Oceni 5