Građanin: Rasizam naš svagdašnji
rasizam

Photo: theconversation.com

Nisam znala da i crnkinje mogu da dobiju rak

Žuriš da se nađeš s prijateljicom u udaljenoj četvrti Santa Monike. Dok joj prilaziš, prijateljica kaže: Kasniš, runjava ravo. (1) Šta si rekla?, pitaš je, iako si čula svaku reč. Ta osoba nikad ranije nije govorila tako o tebi u tvom prisustvu, nikad ranije nije na taj način promenila kod. Šta si rekla? Ona ne može, verovatno fizički nije u stanju, da ponovi to što je upravo izgovorila.

Možda je sadržaj njenog iskaza nevažan i ona samo želi da istakne stereotip „crnačkog vremena“ upotrebljavajući ono što doživljava kao „crnački jezik“. Možda je ljubomorna na onog ko god da te je zadržao i htela bi da nagovesti da si joj ništa ili sve. Možda želi okasneli razgovor o Donu Ajmusu i ženskoj košarkaškoj ekipi koju je uvredio tim jezikom. Ne znaš. Ne znaš šta ima na umu. Ne znaš kakav odgovor očekuje od tebe, niti te zanima. Uprkos svem vašem ranijem razumevanju, neočekivana nesuvislost čini se nasilnom. Obe osećate taj rez, za koji ona uporno tvrdi da je šala, šala zastala u njenom grlu, i kao bilo kakva druga rana, gledaš kako puca po naglo razotkrivenim šavovima.

***

Kada te koleginica s posla pozove imenom druge koleginice, to je toliki kliše da ne možeš a da se glasno ne nasmeješ zajedno s prijateljicom koja stoji pored tebe i kaže: O, ne, nije valjda. Pa ipak, na kraju, šta ima veze, koga briga? Imala je pedeset posto šanse da ga ubode.

Da, i u tvojoj elektronskoj pošti pojavljuje se poruka izvinjenja u kojoj se spominje „naša greška“. Izgleda da je tvoja vlastita nevidljivost zapravo pravi problem koji je doveo do njene zabune. Eto kako mašinerija u koju te ona gura počinje da umnožava svoje značenje.

Šta si rekla?

***

Na kraju kratkog telefonskog razgovora, kažeš poslovođi s kojim razgovaraš da ćeš svratiti sutra do njegove kancelarije da potpišeš obrazac. Kad dođeš i predstaviš se, on se izlane: Nisam znao da ste crnkinja!

Nisam hteo to da kažem, kaže potom.

Naglas, kažeš ti.

Dok stojiš ispred konferencijske sale, van pogleda dvojice muškaraca koji čekaju da pristignu ostali, čuješ jednog kako kaže drugom da je boravak u društvu crnaca kao gledanje stranog filma bez prevoda

Šta?, pita.

Niste hteli da kažete to naglas.

Nakon toga tvoja transakcija biva začas obavljena.

***

A kada ti žena s više akademskih zvanja kaže: Nisam znala da i crnkinje mogu da dobiju rak, instinktivno ustukneš i staviš prst na čelo, i sama pomisao da imaš bilo šta s njom najednom izgubi na važnosti kad shvatiš da nećete otići dalje od te tačke.

***

Prijatelj kaže da ti je video fotografiju na internetu i zanima ga zašto izgledaš tako ljutito. Ti i fotograf izabrali ste tu fotografiju zato što ste oboje zaključili da tu izgledaš najopuštenije. Da li izgledaš ljutito? Ne bi rekla. Očigledno ga uznemirava ta slika bez osmeha, pa traži da mu to obrazložiš.

Da si bila nasmejana, šta bi mu to reklo o tvojoj staloženosti onako kako je on zamišlja?

***

Uprkos činjenici da imaš isti raspored plaćenog odsustva kao i svi ostali, kaže on, ti si uvek na plaćenom odsustvu. Prijatelji ste, pa mu odgovaraš: Polako.

Šta hoćeš time da kažeš?

Upravo tako, šta hoćeš time da kažeš?

***

Neko iz publike pita čoveka koji promoviše svoju novu knjigu o humoru zbog čega je nešto smešno. Njegov odgovor je očekivan – zbog konteksta. Nakon trenutka pauze, on dodaje da ako neko kaže nešto, na primer o nekome, i nalazite se u društvu prijatelja, verovatno ćete se nasmejati, ali ako se ista stvar kaže u javnosti, gde crnci mogu čuti to što je rečeno, možda i nećete, verovatno nećete. Tek tada uviđaš da si među „drugima u javnosti“, a ne u društvu „prijatelja“.

***

Nedavno se nađeš u prostoriji gde neko pita filozofkinju Džudit Batler zbog čega je jezik uvredljiv. Opažaš kako su svi usredsređeni. Sámo naše biće izlaže nas tome da nas drugi oslovljavaju, odgovara ona. Mi patimo od oslovljivosti. Naša emocionalna izloženost, dodaje ona, prenosi se našom oslovljivošću. Jezik upravlja time.

Toliko dugo si smatrala da rasistički jezik teži da te omalovaži i izbriše kao osobu. Razmotrivši zapažanja Batlerove, počinješ da pojmiš sebe kao hipervidljivu spram takvih jezičkih činova. Jezik koji je uvredljiv ima za cilj da iskoristi sve načine na koje si prisutna. Tvoja opreznost, tvoja iskrenost i želja da sudeluješ zapravo zahtevaju da budeš prisutna, da digneš pogled, da drsko odgovoriš i, ma koliko ludo zvučalo, da kažeš molim vas.

***

Dok stojiš ispred konferencijske sale, van pogleda dvojice muškaraca koji čekaju da pristignu ostali, čuješ jednog kako kaže drugom da je boravak u društvu crnaca kao gledanje stranog filma bez prevoda. Pošto ćeš naredna dva sata provesti za okruglim stolom koji olakšava razgovor, razmišljaš da sačekaš nekoliko minuta pre nego što uđeš u tu prostoriju.

***

Agentkinja za prodaju nekretnina, koja nije ni pojmila da je mogla zakazati termin da tebi pokaže kuću, provodi najveći deo vremena tokom razgledanja govoreći tvojoj prijateljici, u više navrata, kako joj je prijatno u njenom društvu. Ni ti ni tvoja prijateljica ne trudite se da je pitate zbog koga se oseća neprijatno.

***

Čoveka za kasom zanima šta misliš da li će ti kartica biti prihvaćena. Ako mu je to uobičajeni postupak, nije ga primenio na prijateljici koja je bila ispred tebe. Dok uzima kesu, ona te posmatra da vidi šta ćeš reći. Ćuti. Želiš da nešto kaže – i kao svedok i kao prijateljica. Ona nije ti; njeno ćutanje to poručuje. Pošto gledaš sve što se dešava dok istovremeno učestvuješ u tome, ni ti ne progovaraš. Budi uz mene, govori tvoj pogled. Zašto bi zaboga bila? Čovek za kasom vraća ti karticu i stavlja sendvič i flašicu „Pelegrino“ vode u kesu, koju uzimaš s pulta. Šta nije u redu s tobom? To pitanje progoni te u snovima.

***

Jedna druga prijateljica kaže ti da moraš naučiti da ne upijaš svet. Kaže da ponekad čuje samu sebe kako se nečujno obraća kome god – Ti govoriš to, ali ja to ne prihvatam. Tvoja prijateljica odbija da tegli ono što joj ne pripada.

Ti sve vreme primaš ono što ne želiš. Čim čuješ ili uočiš neki običan trenutak, svi njegovi hotimični ciljevi, sva značenja iza tih časaka što uzmiču, dokle oko doseže, izoštre se. Stani, ma ču li ti to, ma reče li ti to, ma vide li ti to, ma uradi li ti to? A onda ti glas u glavi nečujno kaže da se maneš osećaja bespomoćnosti jer ne bi trebalo težiti pukom slaganju.

(1)  Engl. Nappy-headed ho – pogrdan rasistički i mizogini termin kojim je radijski voditelj Don Ajmus (Don Imus, 1940) u emisiji uživo 4. aprila 2007. nazvao košarkašice ekipe Univerziteta Ratgers, što je izazvalo bes javnosti i rezultiralo Ajmusovom suspenzijom.

Oceni 5