Nismo razdvojeni
Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska. Objavio je sljedeće knjige pjesama: Nepotpune dimenzije, 1969, Ponoćna kneževina, 1974, Tatari/kopita, 1980, Naslov, 1983, Autoritratto con melo (izbor pjesama na talijanskom), 1983, Crvena planeta, 1985, Proroci, novci, bombe, 1986, Svečanost glagoljice, 1989. i 1990, Hrvatska sfinga, 1992, To si ti, 1995, Hrvaška sfinga (izbor pjesama na slovenskom), 1995, Zimska katedrala, 1999, Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969-1999), 1999, Podzemni Orfej, 2001, Kada prah ustaje, 2005, U kući malih pustinja, 2007, i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995. Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike. Glavni i odgovorni urednik Riječi, časopisa za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak. Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000) i Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006).
S proljetnim
smokvama
polako shvaćam
navješćivanje svjetla
nad pučinom
otkrivajući prsa
s košuljom pucam
po svim šavovima
invalidnih iluzija
poput bezglasnog zrenja
koje će u kasnu jesen
na odlasku prešutjeti
smrt naših glasova strpljivim
truljenjem plodova
bez sezonske slatkoće
zimi smo posve bezbrižni
na dva udaljena otoka
nisu nam usta razdvojena
naš jezik je voda.

Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.