Nacerene nakaze i sablasne laži
Miroslav Krleža

Photo: Wikipedia

Noć u bolnici

Stajao je mladić nad samrtnom posteljom jednoga čovjeka kome su razrezali grkljan. Sukrvica je pištala u staklenoj cjevčici u grkljanu i glas umirućega pjenio se u cjevčici kao slina u kamišu. Čovjek sa cjevčicom u grkljanu, osamljen i ostavljen, govorio je o životu u ovim našim jarugama.

- Dječače moj! Ne nadaj se ničemu! Kao svijetla lopta dodirnut će zlatne laži tvoju putanju i ostat će fosforni trag za tim nebeskim loptama, a ruka grčit će ti se za njima prazna! O toj ćeš fosfornoj prašini sanjati, dječače moj, godine i godine! Ti ćeš sanjati i samotovati u zemlji gdje su ljudi jadni i neuki i gdje novine zaudaraju kao zahodi u provinciji. Tinjat ćeš kao svjetiljka na vjetru, u nepismenoj i glupoj tmini po kojoj pužu odvratne sjene gluposti i podlosti, gladne zlobe i zavisti. Iza tvojih leđa nacerene nakaze i sablasne laži, a pred tobom crno. Iza tvojih leđa novine i smrad, pred tobom neznanje i ponoć. Kroz te ponore i jaruge ti si se, dječače moj, zaputio nevin kao jutro, poletio si kao krijesnica da svojom trenutačnom iskričavošću obasjaš bezdno. Blagoslovljen bio put tvoj, dječače nevini!

Oceni 5