Nostalgični kelj

Tu i tamo pri kuhanju neki me miris snažno podsjeti na djetinjstvo. I danas mi je slika u glavi kada bih se rano ujutro probudio za odlazak u školu, a u sobu bi mi ušao onaj fini miris bijele kave. Zapravo to i nije bila kava nego napitak od Kneipp cikorije i mlijeka koji je samo imao okus kave, zvali su ga još i Divka. Tada, izraz „zdrava prehrana“ još nije bio u modi pa zapravo nismo ni znali da je cikorija izuzetno korisna i zdrava biljka jer ne sadrži kofein. (Ruku na srce, Divka je bila i puno jeftinija i dostupnija od prave kave, zato se i jest masovno koristila.) Sjećam se onda i ajnprem juhe čiji me miris često dočekao po dolasku iz škole, a radilo se o preprženih nekoliko žlica brašna s dodatkom sjeckanog češnjaka, a sve prokuhano u dvije-tri litre vode. To se jelo obično u ponedjeljak s prepečenim kruhom od subote. Jednostavna i zdrava klopa, odavno već zaboravljena.

Treći miris iz kuhinje koji me baci u prošlost je onaj od kelja kuhanog kao varivo. Mama je bila pravi majstor u njegovoj pripremi i, iako mi klinci (baš kao i ovi današnji) nismo pretjerano uživali u povrću, uvijek ga je znala zakamuflirati nekim drugim aromama pa sam ja u čast na moja davna sjećanja odabrao jednostavan recept tog čušpajza od kelja sa suhim špic rebrima i kobasicama.

SASTOJCI

• Veća glava kelja
• 30 dag dimljenih špic rebra
• 1 par kobasica
• 1 glavica crvenog luka
• 7-8 režnjeva bijelog luka
• ½ kg krumpira
• 2 mrkve
• 2 VŽ djevičanske svinjske masti
• 2 VŽ mljevene crvene paprike
• 2-3 lovorova lista
• Sol, papar

NAČIN PRIPREME

Sitno sjeckani crveni i bijeli luk pirjao sam na masti pa ubacio na manje komade narezana špic rebra te dolio vode tek da prekrije sastojke. Kuhao sam dok meso nije omekšalo, a luk se pretvorio u kašu pa dodao kobasice narezane na kolutiće, mrkvu i krompir. Sve sam začinio crvenom paprikom, solju i paprom te ubacio lovorovo lišće i nasjeckani kelj. Ulio sam oko tri litre vode i na laganoj vatri kuhao sve dok kelj nije omekšao pa ugasio plamen.

Tko voli gušće može pripremiti i zapršku ili ubaciti dvije-tri žlice brašna ili Gustina, ja od svega toga nisam dodavao ništa jer volim jušnije. Isto tako, netko kelj kuha posebno („pofuri“ ga) i baci prvu vodu jer može biti gorka, ali ja ni to ne radim jer – što je život bez malo gorčine.

Oprez! Ovo je toliko mirisno i ukusno da se lako mogu smazati i dva tanjura pogotovo ako je uz to kruh još topao i mekan pa pripazite na liniju. Jest da je zdravo, ali kruh je taj koji nabija kilažu!

*Prenosimo sa prijateljskog portala Radio Gornji Grad