Nuklearno ludilo propalog šumskog pjesnika

"Mi smo svjesni da su u taj san koji se zove komunizam bile zagledane nekolike generacije časnih i odvažnih ljudi. To što su njih prevarili ‘mangupi u njihovim redovima’ kod nas izaziva razumijevanje i simpatije. Nisu svi članovi socijalističkih i komunističkih saveza u Jugoslaviji neminovno i boljševici."
(NIN, 20. jul 1990)

"Sada je svakom Srbinu jasno da hoće, samo opet klati i jamiti. Jedini lijek protiv toga jeste to spriječiti svim sredstvima. Ali uvjereni smo da nije moguće ponoviti 1941. jer okolnosti nisu iste. Srbi se neće svetiti, ako niko na njih ne krene. A ako krene, nema tog Karadžića koji će ih spriječiti. Grdno će se svijetiti i tvrdim da bi bez obzira ko pomogne Hrvatima bili u stanju da unište Hrvatsku tako da se nikad više ne obnovi."
(Intervju, "Student", 2. mart 1991)

"Ako bude krvi, granice će biti tamo gde ih odredi jači."
("Večernje novosti", 28. april 1991)

"Mi Srbi nismo počinjali ratove, ali smo ih obično završavali. Nećemo ni ubuduće, ali ako neko počne sa ratom, neće moći i da istovremeno kaže kad je dosta, mi ćemo to kazati."
(“Politika”, 3. jun 1991)

"Za srpski narod Jugoslavija nije fikcija i mi nećemo dozvoliti da ona nestane."
(“Večernje novosti”, 21. jun 1991)

“Aha, ne, ma oni, oni moraju da znaju čoveče oko Sarajeva ima 20.000 naoružanih Srba, pa to nije normalno, pa oni će, oni će nestati, Sarajevo će biti karakazan u kome će izginuti 300.000 Muslimana, oni nisu normalni. Ja ne znam, ja ću sad njima morati otvoreno da govorim, ljudi nemojte se zajebavati… u BiH ima tri, četiri stotine hiljada Srba naoružanih. Šta vi mislite, plus je tu armija i tehnika i sve to, šta vi mislite da se možete, da se otcijepite kao Hrvatska.”
(Radovan Karadžić u razgovoru sa Slobodanom Miloševićem, 8. jul 1991.)

"Srbi će iz Istočne Bosne preći u Zapadnu Hercegovinu i naplatiti dug iz 1941. godine."
("Borba" 28. avgust 1991)

"Jasno je da mira nema dok se ne skrši fašistička vojna moć Hrvatske."
(Posle prekida konferencije u Hagu i napada na Šid, 6. novembar 1991)

"Nas su naša braća Muslimani izdali, stali su na stranu protivnika Jugoslavije i naših protivnika, zatim su upotrijebili sve nedopuštene trikove da se domognu svoje nacionalne države u koju bi uključili i naše teritorije i naše živote, i konačno, tamo gdje su većina – prema Srbima pokazuju veliku netrpeljivost”.
(NIN, 10. januar 1992, intervju "Sve maske su pale")

Sada Srbi zaista znaju na čemu su, i sve će učiniti da što manje žive sa drugima, a što više pored drugih. Prije svega, ni za čiju ljubav (pa još i lažnu) nećemo da ostanemo bez svoje države. Mi smo zapadali u tuđe države i državnosti, na znamo kako smo prošli. Borbu za svoju (i tuđu) slobodu i otadžbinu Srbi su započeli sa Karađorđem, prije dvjesta godina. To smo konačno ostvarili 1918. godine. Zar da nakon serije prevara i brozovluka ova generacija sve to prospe i proćerda? Sve to što se učinilo tokom dvjesta godina? Ko smo mi pa da štetujemo dva vijeka borbe našeg naroda za slobodu i otadžbinu? Ovo je kraj te borbe."
(NIN, 10. januar 1992, intervju "Sve maske su pale")

"Mi se trudimo da uspostavimo, pored duhovnog i kulturnog, i političko i državno jedinstvo srpskog naroda, jer smo to ostvarili 1918. godine i sada nam se to kvari i oduzima. Srpskom narodu u Krajini garancija je čitav srpski narod, deset miliona Srba."
("Politika", 10. januar 1992, iz teksta “ Proglašena Republika srpskog naroda BiH”)

"Toliko je urađeno protiv BiH da sam Bog čuva BiH, Bog i njeni mudri, mirni i staloženi građani, jer je rukovodstvo povuklo toliko indikativnih poteza i toliko dugo zadržavalo Bosnu na samoj ivici provalije."
("Politika", 10. januar 1992, iz teksta “ Proglašena Republika srpskog naroda BiH”)

"Ukoliko dođe do strane vojne intervencije oko Sarajeva, Bosna će se pretvoriti u novi Vijetnam."
("Politika", 12. januar 1992)

"...Put kojim vodite Bosnu i Hercegovinu je ista ona autostrada pakla koju su uzeli Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao a Muslimane možda u nestanak. Muslimani se ne mogu obraniti ako ovdje bude rat..."
(Iz govora pred bosanskim parlamentom 4. mart 1992)

"Nama nije potrebno da munjevitim ratom postižemo neki cilj, jer nam u politici ide odlično. Ali, u svakom slučaju, mi nećemo dugo trpeti teror u Sarajevu, mi ćemo Sarajevo osloboditi, bilo dogovorom, bilo drugim sredstvima."
("Borba" 15. april 1992)

"Srpski narod će ostati miran na postojeće sitne provokacije, ali će u slučaju ugroženosti naroda kao celine i njegovih institucija zatražiti zaštitu saveznih institucija ili se sam organizovati za odbranu.
(Posle pucanja na učesnike mirovnog protesta pred Skenderijom, TV Dnevnik BBC, 27. jun 1992)

"Usmrćen, eto, bez metka i noža

sad leži opružen k’o jagnjeća koža"

(Iz zbirke "Ludo koplje")

"Kad hvatate zmiju otrovnicu, ne hvatate je za rep, jer može da ujede. Nju treba zgrabiti za glavu."
(Intervju za "Jomiuri šimbun", 10. jul 1992)

"Ukoliko nas napadnu u prvom trenutku ćemo se skloniti sa svim našim naoružanjem u podzemne bunkere. Ali zatim ćemo se boriti. Neće biti kapitulacije sa naše strane."
(Intervju "Špiglu" 9. avgusta 1992, gde objašnjava zašto treba stalno držati Sarajevo u opsadi)

"Vojna intervencija u BiH bila bi opasan međunarodni presedan koji bi svaku zemlju u svetu učinio nesigurnom. Doveo bi pravo naroda na samoopredeljenje ili demokratiju u pitanje."
(Pred Londonsku konferenciju, "Borba", 14. avgusta 1992)

Kad mi ne bombardujemo Sarajevo, onda ga oni bombarduju da bi mogli da dovedu strane novinare da to snimaju.
(Prvi program Radio Beograda, 9. novembar 1992)

"Ako se uverimo da američka vojska nije nepristrasna mi ćemo napasti njihove vojnike. To bi mogla biti katastrofa za Jugoslaviju, za BiH i za Ameriku. Ako se to desi, 10 miliona Srba jedinstveno će se dići u odbranu svog postojanja i svoje države."
("Politika", 9. decembra 1992, povodom vesti da Hrvatska sprema veliku ofanzivu protiv RSK)

"Međunarodni napad na bosanske Srbe značio bi početak trećeg svetskog rata."
(Intervju grčkom listu "Pontiki", 26. decembar 1992)

"Nije problem nabaviti nuklearno oružje na tržištu, čak i ako ga ne bismo imali."
("Borba", 8. januar 1993)

"Strane intervencije neće biti jer oni bi se teško izvukli iz intervencije."
("Politika", 14. januar 1993)

"Ovoga trena proučio sam sve postojeće teorije,

a najpre onu gadnu teoriju relativiteta"

(Iz zbirke "Ludo koplje")

"Izvesnom broju ministara inostranih poslova bi trebalo suditi zbog kršenja međunarodnih prava time što Srbima nisu dozvolili pravo na samoopredeljenje."
(Intervju, Junajted pres, 17. januar 1993)

"To takođe daje mogućnost da se na sud stave Genšer, Mok i drugi političari Nemačke i nekih zemalja koji su putem ucena Evrope razbili Jugoslaviju. Srbi te ideje mogu samo da pozdrave, jer je od Drugog svetskog rata ostalo mnogo nekažnjenih zločina. Nisu kažnjeni zločini ni tokom rata u Koreji, Vijetnamu, Kambodži i ostalim žarištima nakon Drugog svetskog rata."
(O ideji za formiranje suda za ratne zločine, 11. februar 1993)

"Izetbegović mora da se izjasni da li je za rat ili za mir. Ako je za rat do kraja, a on nam je objavio rat, mi onda imamo legitimno pravo da ga porazimo i niko više u svetu ne sme i nema prava da nam osporava pravo na borbu i odbranu. Mi deset do petnaest puta više ljudi izgubimo u odbranama nego u kontraofanzivama. Na to nemamo pravo. Nećemo se više braniti pasivno, nego aktivno."
("Politika", 23. februar 1993)

Nema te sile koja može da nas spriječi da stvorimo srpsku državu... osim Boga, a Bog neće, jer Bog je na našoj strani.
(U izjavi za Radio Beograd, mart 1993)

"UN su donošenjem najnovije rezolucije napravile katastrofalnu grešku koja je uvod u dalju eskalaciju sukoba, a ako izbije treći svjetski rat, njegov začetak će predstavljati upravo ta rezolucija."
("Borba", 2. april 1993, posle rezolucije UN o zabrani letova)

"Mi Srbi moraćemo, kao i Jevreji nakon velikih žrtava, da uvedemo nultu toleranciju antisrpstva. Ceo srpski narod moraće da reaguje na prve rasističke naznake antisrpstva, kako više nikada ne bismo dozvolili ovoliki stepen mržnje i demonizovanja."
("Borba" 3. april 1993)

“Građanski rat u Bosni i Hercegovini traje već 70-80 godina... traje vekovima”.
(NTV Studio B, 24. april 1993)

Mi nismo protiv cijelog svijeta, cijeli svijet je protiv nas.
(NTV Studio B, 7. maj 1993)

"Srbi nikada neće prihvatiti nikakvu bosansku državu, ma od koga ta ideja potekla."
(Tanjug, 2. jun 1993)

"Bujnu buniku mazga naprečac
kosmati kosac striže,
gazimo beskrajni smisla celac,
stado besmisla stiže"
(Iz zbirke "Pamtivek")

"Ukoliko Muslimani nastave rat, mogu da izgube sve, jer ni Srbi ni Hrvati neće dozvoliti da ih Muslimani podjarme i stave pod svoju dominaciju."
("Politika", 20. jun 1993)

"Ovaj rat bi eskalirao i proširio se dalje. Mi bismo pokrenuli sopstvenu komandu i ljudi bi se branili kako znaju. Bilo bi mnogo više sukoba, između zaraćenih strana, a stranci bi bili izloženi neprijateljstvu sa sve tri strane. Ne samo od strane Srba. Stranci bi postali meta napada sa svih strana. Ne samo pripadnici UN, već i ljudi iz Crvenog krsta i Visokog komesarijata za izbeglice."
(Intervju za BBC, odgovor na pitanje o mogućem napadu NATO-a, London, 4. avgust 1993)

"Kada se govorilo o koncentracionim logorima ja sam se nalazio u Londonu. Rekao sam: ne znam kakvi su uslovi u tim logorima. Mi držimo zatvorenike. Mi ih ne ubijamo. Rat je! I tako je Penny Marshal novinar ITN došla u Omarsku i izabrala nekoliko veoma mršavih momaka koji nikada neće bolje izgledati… Kada sam imao 30 godina i ja sam izgledao kao oni."
(Independent, avgust 1993)

"Ako Hrvatska napadne RSK mi ćemo morati proglasiti, najverovatnije, opštu mobilizaciju i stati u njenu odbranu. Jugoslavija je takođe, kao garant sporazuma mirovnog plana Sajrusa Vensa obavezna da brani RSK. Ako za Krajinu bude veliki rat – uz njega bi mogla da se izrodi i velika srpska država: da se ujedine RS i RSK."
(Konferencija za štampu, Pale, 4. oktobar 1993)

"Srbi nikada neće dopustiti Muslimanima da Sarajevo bude njihov grad."
("Delo", 7. novembar 1993, odgovor na pitanje da li vidi kraj rata)

"Svi smo mi izgubili i kao ljudi i kao pjesnici; zašto smo morali da bijemo bitke koje naši djedovi nisu završili? Mnogo bi nam lakše bilo da pišemo dekadentne pjesme, da imamo završenu državu i naciju. A mi sada moramo da bijemo tu bitku i naša se pera sigurno suše – moje, pa i Đogovo. Jer je on našao da je mnogo važnije da u Bileću stigne nešto kukuruza nego da sad piše stihove! ... Jedva čekam taj period kada će Srbi da pišu neke blesave zavrzlame! To znači da neće imati ništa esencijalnije, egzistencijalnije da rješavaju. Čim mi završimo državu, doći će neki novi klinci kojima će bilo kakva briga o nacionalnom biti smiješna."
("Borba", povodom objavljivanja svoje knjige poezije "Slovenski gost", decembar 1993)

Vođeni Hristovom naukom, učinili smo sve što smo mogli da naše neprijatelje preobratimo u prijatelje, i tako ćemo i dalje činiti.
(Božićna čestitka srpskom narodu, 7. januar 1994)

"Srbi Sarajevo neće nikada napustiti i ono će biti buduća prestonica srpske države."
(Intervju, "Vašington post", 16. januar 1994)

"Sećate se prije rata sve SAO i sve one mjere bili su posle Alijine greške, mi smo imali 9–10 poteza koji smo napravili, izmozgali smo ih svi zajedno, ali ih nismo odmah lansirali svih devet poteza, nego smo lansirali kako Alija napravi grešku, pa mi lansiramo potez, pa onda Muslimani psuju njemu mater, a ne nama."
(Trideset osma sednica Skupštine RS, 17. januar 1994)

"Mi imamo veoma disciplinovanu vojsku, stroge komande takoreći svakodnevno se evidentira broj granata i niko ne sme da opali sa naših položaja bez komande i naredbe."
("Borba", 7. februar 1994; Posle pogibije 68 civila na sarajevskoj pijaci Markale)

"Ukoliko bude napadnuta iz vazduha, srpska strana ne bi trpela udare skrštenih ruku. Ako bi došlo do udara nisam siguran da bi ijedan stranac u BiH bio bezbedan, ne zato što bismo mi izdali takvo naređenje, već naprosto što bi narod prema strancima reagovao kao prema neprijateljima, što bi u ovom slučaju, oni na neki način i bili."
("Politika", 8. februar 1994, povodom pretnji bombardovanjem)

"S druge strane, ako neko želi da nas liši nekih naših teritorija, onda mora da nam da pare za to. To je negde oko 7 milijardi dolara."
("Politika", 27. jun 1994)

"Ako se povuče Unprofor, Muslimani će biti prepušteni nama i Hrvatima. Hrvati se neće boriti s Muslimanima protiv Srba, nego će se boriti sa Srbima protiv Muslimana. Doći će do podjele Bosne nadvoje."
("Borba", 28. jun 1994)

"Neću prihvatiti ništa što narod ne bude prihvatao. Ja sam narodni sluga."
("Večernje novosti", 8. jul 1994)

"Mi smo stvorili nove realnosti. Lokalno rečeno, Zvornik je bio 60:40 u korist Muslimana, ali su došli Srbi i iz Zenice, zaposjeli Kozluk, Muslimani otišli u Evropu ili ne znam gdje. I tad su nam gospoda rekli – s kojim pravom vi tražite Zvornik. Mi smo kazali, sva je Bosna bila srpska. To je istorija, to nas ne zanima. ... Ovaj rat je stvorio realnost, sada su ovdje Srbi iz Zenice. Ako vi želite da date Muslimanima Zvornik, onda trebate napraviti novi rat da ove Srbe protjerate nazad u Zenicu. Po tom pravu tražimo Zvornik. Po istom tom pravu tražimo svoju državu."
(Četrdeset šesta sednica Skupštine RS, 23. novembar 1994)

"Ako NATO ili američka vojska žele da pomognu UN, onda ne bi trebalo da se približavaju srpskoj teritoriji... Ne bismo ih napadali, ali ako se približe srpskoj teritoriji i budu se neprijateljski ponašali prema nama, doći će do velikog rata. Biće to drugi Vijetnam."
("Borba", 10. decembar 1994)

"Kada mi ne bismo bili na Grbavici, ne bismo bili na Drini, a onda ni na Savi. Tada bi Krajina propala".
(NIN, 10. februar 1995)

"Izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, time spriječiti komunikaciju između ovih enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uvjete totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici."
(Direktiva broj 7, 8. mart 1995)

“Tri godine ratujemo o svom ruhu i o svom kruhu i opet je ovaj rat najlakši srpski rat do sada”.
(Telegraf, 15. februar 1995)

"Naš ratnik, koga po svijetu zovu imenom bosanski Srbin, uvijek je trpio koliko se moglo trpjeti. Nema pod kapom nebeskom trpjeljivijeg naroda od ovoga, zvanog ‘bosanski Srbi’. Sva svoja duhovna blaga vijekovima je čuvao zaključana u grudima, ne izražavajući ih potpuno ni kad je sam sa sobom. Pravio se nevješt i neuk, a u suštini je bio plemić i vitez. Ukrivao je svoju srpsku suštinu, da bi je sačuvao. Ali, susjeda-ubojicu nije mogao prevariti. U svakom ratu ubojica je razarao njegove grudi u potrazi za njegovom skrivenom, srpskom suštinom. I zatirao je sve srpsko, do ptice na grani, kako bi istrijebio i iskorijenio, onako kako je car Herod radio.

Naš ratnik razumje sve, i svoju sudbinu i svoga ubojicu, i viku kojom se na njega viče ‘sa svakoje strane’ (Njegoš). I zna da mora ponovo da stvara i selo, i kuću, i obitelj. Mora da traje i trpi koliko se može, i da se odupre kad se više ne može trpjeti. A tada će prihvatiti svoju sudbinu, bez ostatka, i bez gorčine. Nikad ne napuštajući vjeru u Boga.

Zbog toga se duboko klanjam jedinom narodu, Hristolikom mučeniku, srpskom narodu u Bosni, koji ‘uredno prima sve udarce’ sudbine (Sladoje), i za čije viteštvo treba druga znanost i neki drugi Clauzewitz. Za sada, njega izgleda razumje jedino sami Bog.
(“Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana/ Filosofija rata”, zbornik sa Drugog bogoslovsko-filozofskog simpozijuma, Cetinje 1996)

“Hajka protiv nas se pojačava, kao da su zlodela bila deo politike, a ne prateća pojava građanskog rata”.
(U pismu patrijarhu Pavlu, 23. maj 2001)

"Svestan sam da me srpski narod percipira kao služitelja države. U zatvoru igram tenis, fudbal, stalno se smejemo, a sviram i flautu. Ne dam se rastužiti. Humor je za mene najbolja metoda da odagnam brige". (Die Zeit, septembar 2016)