Kakav očaj, nesvjestan da je očaj
Od samog početka bio je miljenik poljske kritike i čitalačke publike. U uvodu je bilo reči o katastrofizmu, kao novom elementu međuratne poljske poezije. Katastrofa koju je rat doneo Poljskoj, potpuno uništenje Varšave, smrt znanih i neznanih, tragedija poljskih Jevreja — sve je to bilo neuporedivo tragičnije od onog što su naivni mladići iz Vilna predviđali u svojim katastrofičkim stihovima. Niko u poljskoj poeziji nije tu tragediju ovekovečio takvom pesničkom snagom kao Miloš. Njegova knjiga Spasenje (1945) ujedno je i pesnička osuda rata i fašizma, i spomenik bola podignut na ruševinama voljenog grada, i razgovor s poginulim drugovima, i poruka pokolenjima da ovu pouku ne smeju zaboraviti (Petar Vujičić)
O, kakva tuga, nesvjesna da je tuga!
Kakav očaj, nesvjestan da je očaj!
Žena od karijere, pokraj nje koferi, sjedi na
krevetu, polunaga, u crvenom kombineu, očešljana
besprijekorno, u ruci joj listić s brojevima.
Tko si? - nitko ne upita, a ni ona sama ne zna.
*S poljskog prevela Marina Trumić
Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.