O književnosti nemam kad da mislim
Posla imam preko glave, i više. Obilazim sela i fabrike i govorim o koleri.
Naravno, o književnosti nemam kad da mislim. Đavolski sam umoran i razdražen. Para nemam, a nemam ni vremena ni volje da ih zaradim. Psi pomamno zavijaju.
Dobio sam dvadeset pet sela, a nemam nijednog pomoćnika. Sam ne mogu sve, pa izigravam veliku budalu. Dođite, moći ćete da me bijete zajedno sa seljacima.
Da bih, kako Vi kažete, stekao kapital i isplivao iz vrtloga novčanih briga i malih strahova, imam samo jedan put — nemoralan. Da se oženim bogatašicom ili da Anu Karenjinu proglasim za svoje delo.