Revolveraši na „džamijskoj ruti“ kroz Hrvatsku
Refugee 03 S

Photo: Ana Melentijević

Obračun kod Donjeg Srba

Unutarnja policijska i svaka druga istraga o noćnoj pucačini - kojom je u Raštikama na izlazu iz Donjeg Srba, pola kilometra od granične crte s BiH u noći sa srijede na četvrtak mecima iz zasjede zaustavljen kombi austrijskih registracijskih oznaka s 29 izbjeglica iz Afganistana i Iraka, među kojima su prostrijeljeni djevojčica i dječak u dobi od po 12 godina - unaprijed je imala poznat ishod. Naime, policija nije kriva što će prostrijeljena izbjeglička djeca ostati doživotni invalidi, jer je upotrijebila vatreno oružje „radi obrane vlastitih života“. I točka. Taj je alibi već u četvrtak i mimo rezultata istrage - valjda ne bez dogovora s policijskim ministrom Davorom Božinovićem, a ovaj ne bez blagoslova premijera Andreja Plenkovića - anticipirao načelnik PU zadarske Anton Dražina. „Policija je definitivno“, ustvrdio je, „postupila u skladu sa svojim ovlastima, jer su životi policijskih službenika u tom trenutku bili ugroženi“.

Javnost se podijelila - vidi reagiranja na društvenim mrežama - prema kvalifikacijama definitivno, ovlasti i ugroza života policijskih službenika. Tim više, jer je i sa službenih mjesta zaredalo u prvim reagiranjima nekoliko neusklađenih i ne baš vjerodostojnih izjava, npr. ona da je „vozač u jednom trenutku okrenuo vozilo i jurnuo na policajce“. U drugoj, pak, izjavi, po bankini je zaobišao postavljenu prepreku i nastavio bježati, a ministar Božinović je potom kazao Aleksandru Stankoviću u kultnoj HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u dva“ (Nu2) da je vozač pokušao pregaziti policajku koja je stajala sa strane, itsl. I u prvom, i u drugom, i u trećem i moguće četvrtom ili kojem još kritičnom slučaju, uporaba vatrenog oružja nije bila pametno rješenje. Iz kombija nitko nije pucao na policiju niti je i jednom od njih pala dlaka s glave od bilo koje druge ugroze.

Strava u gluho doba noći

S obzirom na mjesto i tijek događaja, vrijeme i uznapredovalu izbjegličku krizu na tzv. džamijskoj ruti - kako šef Odjela austrijskog MUP-a za azil, migracije i ljudska prava Peter Webinger, navodno zbog logistike iz islamskih bogomolja, imenuje novootvoren izbjeglički pravac s Bliskog i Srednjeg istoka preko Albanije, Srbije ili Crne Gore, BiH, RH i Slovenije „u Njemačku“ - policija je jedino logično morala pretpostaviti da su - u kombiju ljudi. Koje balkanska mreža kriminalaca za 3000 eura po glavi krijumčari na Zapad. Nema tu velike filozofije. Svi sve znaju. Koja bi budala usred noći švercala pun kombi krumpira ili jaja iz BiH u RH? Kaže ministar da policija „nije mogla znati“ što je u sumnjivom vozilu. Možda. A zašto je onda pucala, možda ugrožavajući nečiji život? U jesen 2015. je cijeli svijet slikom i riječju svjedočio iznimnoj humanosti u RH kada su policajci usred milijunske izbjegličke krize na tzv. balkanskoj ruti nosili malu djecu na rukama, hranili i pojili napaćene ljude, a sada ta ista policija puca na djecu!?

Donji Srb u gluho doba noći 30. svibnja 2018. nije bio Tombstone 26. listopada 1881. u divljezapadnoj Arizoni, policajci nisu bili John H. „Doc“ Holliday s Wyattom Earpom i braćom Virgilom i Morganom niti su u kombiju bili odmetnici klana Clanton i McLaury, pa bi bilo vrlo neugodno za RH da tragičan događaj u zabačenom pograničnom kraju ostane zapamćen kao - obračun kod O.K. Srba. Slučajna je koincidencija da je svaki treći očevidac legendarnog obračuna kod O.K. Coralla u Tombstoneu bio baš Srbin iz Like i Srbije, doseljenici koji su u Nevadi, pa u Arizoni bili cijenjeni kopači u rudnicima srebra, a vozač spornog kombija s izbjeglicama je Srbin Nebojša Marinković (59) iz Niša. Unatoč policijskom helikopteru dignutom neposredno po pucnjavi i vozačevu bijegu s poprišta (kao Ike Clanton u Tombstoneu), potražnim psima i velikoj hajci, tek je dva dana kasnije uhićen u okolici Srba.

Sudeći po fotografijama s privođenja, teško je povjerovati da je ulisičen pogrbljeni starac sposoban dublirati Sebastiana Vettela na lokalnoj cesti, noću, prekrcanog dostavnog vozila... I dati policiji štofa za službenu tvrdnju kako su vatrenim oružjem i samo oružjem bili prisiljeni braniti kolegičin život izvan kolnika i vlastite? I kako se to brani vlastiti život nakon što je kombi odjurio pokraj barikade, pa se puca u stražnji dio u kojem ne znaju što se ili tko se nalazi? Zar vozača Marinkovića nisu u stanju bezopasno za ikog zaustaviti znatno brže čak i stare policijske Škode, novi Citroëni C-Elysée, presretači “kobre“ (ima ih i PU zadarska), bodljikava ježovina preko ceste ili jednostavno preko kolnika prepriječen šleper, nego isključivo - kiša metaka sprijeda i pozadi vozila? U obračunu kod u O.K. Coralla je navodno ispaljeno 30 metaka u minuti, za obračun s izbjeglicama kod O.K. Donjeg Srba nije objavljen taj podatak, ali fotografije izrešetanog kombija i tv-snimci brojevima označenih čahura na kolniku te ozljede ilegalaca u zatvorenom prostoru - među njima 15 malodobne djece - upućuju na spoznaju da je to morala biti strašna epizoda na cesti usred ničega.

Premijeru i ministru, dok još i nisu znali što se i kako zbilo, ostalo je samo opetovati novinarima istu (dogovorenu?) tvrdnju načelnik PU zadarske Antona Dražine kako je „policija definitivno postupila u skladu sa svojim ovlastima, jer su životi policijskih službenika u tom trenutku bili ugroženi“. Policija nije kriva, samo je - svaka čast i za svaku pohvalu - savjesno odradila svoj posao čuvanja državne granice. Doduše, izbjeglice ju nisu ni ugrozile, ako se teškim krimenom ne smatra prirodna, ljudska žudnja za životom dostojnim čovjeka. Takav im je život u vlastitom domu i domovini neljudski uskratio imperijalni Zapad - SAD/NATO i partneri iz EU-a, bivši kolonijalni gubernatori koji se nikad nisu odrekli prirodnih i inih resursa, moći i utjecaja na tuđoj zemlji. A Bijedna im Naša nečasno drži fenjer u Afganistanu, Poljskoj, Litvi, Kosovu, a odskora u Libanonu... O milijunskom deviznom trošku hrvatskih poreznih obveznika, gdje se god sprdne Uncle Samu.

Za čije babe zdravlje?

Za čije babe zdravlje RH mora - a ne mora ako neće, kao što Njemačka neće uznogu na svaki maloumni aport iz Bijele kuće - vatrenim oružjem sprječavati nesretnike iz blisko/srednjoistočnih zemalja, devastiranih isprovociranim ratovima, opljačkanih i besperspektivnih, na putu u mirniji, sigurniji, bolji život u zapadnoj Europi? Ministar policije neodgovorno plaši tv-gledateljstvo opasnošću da Bijedna Naša postane tzv. hot spot, a ne kaže da je HDZ-ova vlast premijera Plenkovića, ulizujući se Bruxellesu, preuzela obveze koje zapravo podrazumijevaju - hot spot. HRT-ova profesionalka Maja Sever, koju su kolege iz cehovske udruge HND-a upravo proglasili novinarkom godine, snimila je za nedjeljni Stankovićev Nu2 potresnu reportažu o mračnoj sudbini izbjeglica na rutama kroz Bijednu Našu. Ministar Božinović je glumatao semafor i frazirao nešto neuvjerljivo o hot spotu i razgovorima s „kolegama u Uniji“, ugrozama, itsl. No, ostao je gorak okus o maćehinskom odnosu zemlje - koja je nedavno i sama iskusila što znači masovno ratno izbjeglištvo/prognaništvo - prema unesrećenim strancima te krajnje neugodan dojam izbjeglica o RH kao gruboj policijskoj državi.

„Ulazak, kretanje, boravak u Hrvatskoj mimo zakonskih propisa ne smijemo dopustiti; humani smo, ali imamo odgovornost prije svega za građane RH“, kazao je policijski ministar Božinović nakon odgledane reportaže u kojoj je bilo govora o šestogodišnjoj Madini koja je, bježeći u skupini izbjeglica pred policijom na hrvatsko-srbijanskoj granici, tragično skončala pod kotačima brzog vlaka, njezina mnogobrojna obitelj već je 70 dana lišena slobode u Tovarniku. Javnost je također doznala kako su policajci strah i trepet izbjeglicama, maltretiraju ih, djeca sjede u sobama i plaču, s njima se ne radi kako propisuju međunarodne konvencije, psiholozi ne govore strane jezike, itsl. Urednik Stanković je inzistirao na ministrovu odgovoru na pitanje je li djeci mjesto u zatvoru, ali nije dobio ništa vrjednije od gole birokratske frazetine. „Srbijanska policija je obavila očevid“, kazao je o slučaju Madina. „Odbačena je kaznena prijava (opet je policija nedužna? - op. a.), obitelj je u centru za migrante u Tovarniku, financiranom novcem EU-a, koji se koristi za slučajeve migranata kojima se ne može utvrditi identitet. Obitelj pokojne Madine će vjerojatno, iz humanitarnih razloga, uskoro biti puštena na slobodu, vjerojatno u Kutinu.“

Nakon odlaska SDP-ove vlasti, koja je s policijskim ministrom Rankom Ostojićem globalno humanistički osvjetlala obraz RH u besprijekorno odrađenom tranzitu „u Njemačku“ oko milijun izbjeglica s tzv. balkanske rute, nove HDZ-ove vlade i njihova predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, samoprozvana „ženom iz naroda“ (sic), smjesta su prepravili humanističku stečevinu u - nacionalnu sramotu. Koncem 2015. godine je još friška stanovnica Pantovčaka nečasno trčala u Budimpeštu cinkariti Viktoru Orbanu vladu vlastite države i njezinog premijera Zorana Milanovića, što je svjetski diplomatski presedan. Ona je bila ta koja je prijetila izbjeglicama izvođenjem vojske s dugim cijevima na granicu sa Srbijom, žilet-žicom i policijskom represijom najgore vrsti. Nije trebalo dugo čekati. Jedino je još vojska ostala u vojarnama, što izbjeglicama nije nikakva utjeha. Oni se boje hrvatske policije i deportacija, ne vjeruju joj i bježe na svaki (ne)mogući način.

Njima RH nije cilj - kao ni BiH, Srbija, Mađarska, Albanija, Crna Gora, Slovenija... - samo nezaobilazan most prema Zapadu. Iz Njemačke ovih dana stiže podatak da se uspješno zaposlio u toj zemlji svaki četvrti izbjeglica iz velikog vala s jeseni i zime 2015. godine, zbog kojeg se kancelarka Angela Merkel jedva-jedvice održala na vlasti u novom mandatu tzv. velike koalicije sa SPD-om. U strahu od hrvatske policije i deportacija, odnosno krajnje nehumanog postupanja izbjeglicama neprijateljske države RH vjerojatno su i zašto i zato tragičnog noćnog obračuna kod O.K. Srba. Budući da nije mala stvar pucati i teško ozlijediti djecu (pa baš iz Afganistana i Iraka, gdje hrvatska puška na hrvatskom ramenu o vlastitom trošku brani debelu stražnjicu američkom arogantno-pljačkaškom imperijalizmu - „demokracija, zapadne vrijednosti i naš način života“, sic - uhićeni starac iz Niša nedvojbeno će platiti gadan ceh. I za što jest i za što nije kriv u krijumčarenju izbjeglica. Za početak mu je odrezano 30 dana pritvora kako ne bi ponovio nedjelo i utjecao na svjedoke. Sic.

To se također unaprijed može pretpostaviti budući da je zadarska policija kazneno prijavila 59-godišnjaka, osim za krijumčarenje ljudi, ilegalni prelazk granice, itsl. - i za pokušaj teškog ubojstva na štetu policijskih službenika. Službeno je stajalište i to da za ranjavanje djece i ozljeđivanje desetak ostalih putnika u kombiju nisu krivi oni što su otvorili paljbu po vozilu, nego isključivo vozač. Ministar Davor Božinović je kasnije - valjda zato da se ne pita što je s neopozivom ostavkom na dužnost prvog čovjeka MUP-a - kazao novinarima da mu je jako žao i da želi brz oporavak ranjenoj djeci te da je policija „postupila prema standardnim procedurama“. Ma što to značilo. Ako to što se dogodilo na izlazu iz Donjeg Srba znači „standardne procedure“, onda imaju razloga strahovati od policijskih „standarda“ i svi građani Bijedne Naše. Jer, policija po toj naopakoj logici i ne mora znati na koga zapravo puca - tko je ili što je „u kombiju“ - tko će biti možebitna kolateralna žrtva, ako se u kritičnom slučaju može zakloniti iza tvrdnje o „ugroženosti vlastitog života“. I tu tvrdnju ne mora dokazivati.

U prilog toj zastrašujućoj spoznaji ide i priopćenje Općeg sindikata MUP-a u povodu događaja kod Donjeg Srba, kojim se zahtijeva od državne vlasti proširenje policijskih ovlasti, uključujući i uporabu sredstava prisile bez dugotrajnih opravdanja, što će reći „želimo pucati bez puno priče“? Nešto slično kao što u America First bijeli rasisti u policijski odorama pucaju po Afroamerikancima kao da su glineni golubovi? I nikom ništa. Narančasti barun to arogaantno opravdava i želi graditi protumigrantski zid na rijeci Rio Grande i, pazi sad - o meksičkom trošku. Quo vadis, Croatia? Arčimo teške milijarde koje nemamo za borbenoleteću američku staru kramu iz Izraela, plaćamo tuđi militarizam/imperijalizam daleko izvan domovine i svoje nesposobne/nezasitne političare, mrzimo izbjeglice i pucamo na nesretnu djecu... A hrvatski građani bježi iz vlastite domovine, rode više ne slijeću rado na RH dimnjake... Što je sljedeće?

Bez revolveraša i pit bullova

Slučajno ili ne, samo nekoliko sati kasnije od Donjeg Srba, u Zagrebu se dogodio sličan bliski susret krijumčara izbjeglicama i policije, ali - bez pucačine. Pa je cijela stvar prošla ispod radara javne pozornosti. Naime, u četvrtak oko 1,45 sati u Ulici Rudolfa Bičanića na Knežiji policija je presrela kombi marke Mercedes Vito njemačke registracije u kojem je bilo 11 izbjeglica iz Afganistana. Vozač i suvozač su se dali u bijeg, ali su uhićeni i privedeni na kriminalističku obradu. Glavni je krijumčar također državljanin Srbije. U Splitu se pak nekako u isto vrijeme dogodilo da su se policajci dali u potjeru za dvojicom sumnjivaca, a kad su ih sustigli i primijenili „standardnu proceduru“, jednom je - zatajilo srce. Obdukcija će navodno pokazati zašto.

Policija radi težak, slabo plaćen, a prema građanima i državi odgovoran te po vlastiti život opasan posao. Mudar puk bi kazao - nose glavu u torbi. To nije sporno. Ali jest sporno jesu li vlada i resorni ministar na visini vlastite odgovornosti da tim ljudima omoguće kvalitetne uvjete za odgovorno, stručno i humano bdjeti nad sigurnošću i mirom građana i društva, odnosno da taj posao bude pod transparentnim civilnim nadzorom. Vlast je odgovorna, ako se taj kadar odgaja/obrazuje za revolveraše ili pit bullove, a ne čuvare reda čija je prva kvaliteta dobar osjećaj za pravednost, zakonito i humano postupanje. Uporaba vatrenog oružja zakonski je solidno riješena za četiri slučaja od kojih je najvažnija obrana vlastitog života, a uporaba fizičke prisile mora biti također u krajnjoj nuždi, kad su iscrpljene sve tehnike psihološke intervencije u kontaktu s prijestupnikom.

Ako policijski ministar Davor Božinović ne zna kako se policija treba odnositi i prema izbjeglicama, kojih će jamačno biti sve više - navodno ih je samo u BiH oko 5000, koji žele „u Njemačku“ - neka pita iskusnog Ranka Ostojića. Lijepo je vidjeti i srcu je ugodno kad policajac nosi u naručju malu djecu i pomaže napaćenim ljudima, jer ne odlaze iz obijesti iz svojih domova u Afganistanu, Irku, Siriji, Jemenu, Libiji... Mučno je i samo slušati o strahu i smrti što se šuljaju oko državnih međa, a akteri su civili s mnogo djece i naoružani policajci. Hrvatskoj ne trebaju krvavi obračuni kod O.K. Srba ni igdje drugdje. Postoje humanija rješenja.

Oceni 5