Obradovaće se pravednik kad vidi osvetu
Serije
The Handmaid's Tale (četvrta sezona, 2021)
Nedavno završena četvrta sezona Sluškinjine priče ne samo da je opravdala očekivanja publike i kritike, nego ih je i nadmašila i postavila lestvicu visoko kada je peta (već potvrđena) sezona u pitanju. Bilo je pojedinaca koji su već nakon druge sezone želeli da se završi, žaleći se na mučne scene i pritom uveliko mašeći poentu, no ova serija je dokazala da se godinama može biti relevantan i da priču valja pričati sve dok ima nešto da se kaže. Verujemo i da će umeti da stanu kad za to dođe vreme. Sada pak treba da puste mašti na volju.
Serija uspešno balansira između totalitarnog Gileada, devastirane Amerike i slobodarske Kanade, pa iako scene smeštene u Gilead više nisu tako učestale, represija tog režima i njene posledice osećaju se u svakom kadru. Aktuelna sezona u prvi plan stavlja traumu i borbu za bolji i normalniji život, preispituje gnev i opravdanost želje za osvetom, mogućnost oproštaja i zaceljenja. Podseća nas i na to da se u slobodnom društvu principi pravde i jednakosti neretko svode na trgovinu i da mir, ponajmanje onaj duševni, nikad i nigde nije zagarantovan.
Elisabeth Moss se, pored toga što i dalje briljira u glavnoj ulozi, u ovoj sezoni oprobala i u režiji. Sve tri epizode koje je režirala pokazale su se kao izuzetno značajne, što je njen pristup dodatno pocrtao, i čime je dokazala da joj i rediteljski zanat ide od ruke.
Onima koji seriju nikad nisu gledali, naravno, savetujemo da krenu od početka, dok bi oni koji su od nje odustali svakako trebalo da joj se vrate. Poređenja su izuzetno nezahvalna, ali ovo je možda i najbolja sezona do sada.
Katla (prva sezona, 2021)
Neverovatnih osam epizoda ustaje iz pepela islandskog vulkana, zajedno sa dvojnicima glavnih junaka. Folklor se meša u živote modernih građana, a po slowburn obrascu koji gledaoca nesebično podseća na najveće strahove.
Neočekivani gosti ukazuju da se nešto krije ispod uspavanog glečera, a sve se odvija u okruženju koje oduzima dah. Islandski gradić Vik skoro je napušten, budući da je vulkanski pepeo skoro sasvim ugušio život. Oni koji su ostali svoje dane porede s boravkom u paklu, ali ih ipak žive – sve dok iz pepela ne izađe mlada žena koju niko ne poznaje.
Halston (mini serija, 2021)
Ponekad se čini kao da Ryan Murphy radi bez prestanka, pa je s te proizvodne trake nedavno ispala i serija Halston. Ime ovog dizajnera nije zvučno kao na primer Ralph Lauren ili Calvin Klein, ali je zbog toga još zanimljivije – o slavnom modnom kreatoru se danas jedva govori, a rešenje te zagonetke postepeno se otpetljava u pet epizoda.
Kao i mnoge druge priče iz sedamdesetih godina prošlog veka i ova se vrti oko slave i disco klubova, te alkohola i kokaina. Da glavnu ulogu nije dobio EwanMcGregor, sigurno je da bi se serija izgubila u bezdanu hiperprodukcije, ali ovako je ipak ostala na površini, da priča o gej muškarcu kojeg smo skoro sasvim zaboravili.
Lobbyistin (mini serija, 2017)
Za one koji vole političke intrige, nemačka serija Lobbyistin, odnosno Lobistkinja, pravi je izbor. Iako na trenutke ume da bude naivna i banalna, dovoljno je zarazna, pa se sitni propusti opraštaju.
Pratimo Evu, političarku i ženu velikih ideala koja postaje žrtva nameštene afere. Ubrzo saznajemo da kroz slično prolaze i njene kolege poslanici, a čitavu slagalicu javno-privatnih „partnerstava“ ostvarenih u vidu korupcije, ucena, iznuda, manipulacije, ili nekad tek suptilnog sabotiranja, sklapamo na samom kraju. Eva u međuvremenu odlučuje da pređe na „drugu stranu“, zaposli se u privatnoj firmi koja se bavi lobiranjem i zastupa interese onog ko bolje plati. Ipak, više nego u nameri da ih raskrinka i shvati kako funkcionišu, ona uspeva u tome da zaista postane jedna od njih, shvatajući da je linija između javnog službenika i beskrupuloznog karijeriste izuzetno tanka.
Iako joj kazaljke na moralnom kompasu luduju, Eva će makar otkriti jednu veliku istinu i pokušati da se vrati na pravi kolosek. No, pitanje je šta je to pravo, kada vidimo da u uređenim delovima Evrope mnogo toga funkcioniše po, recimo, balkanskom principu. Konačan kraj ćemo i u fikciji i u realnosti, izgleda, morati da domaštamo.
Film
Miss Juneteenth (2021)
Uprkos tom što je gledaocu od početka jasno kuda film ide, lekcija se na kraju isplati. Istina je da se zaplet dobrim delom oslanja na šablone, ali se radi o dragocenoj priči, te o komplikovanim likovima koji su se upleli u istorijske okolnosti.
U pozadini vrebaju dobro poznati predatori – rasizam, seksizam i klasne podele, a u samom temelju je priča o prazniku Juneteenth, koji slavikraj robovlasničke ere svakog 19. juna u različitim delovima Sjedinjenih Američkih Država. Usput priča o modernim mukama, te o ogromnim nepravdama koje su činili, te čine i danas, oni koji su čvrsto verovali da su bolji od drugih. Greške iz prošlosti se često vraćaju prerušene u nešto drugo, a ovakve priče nam služe kao podsetnik na to da je svet jedna velika nepravda.
Djam - Journey From Greece (2017)
Mlada Grkinja kreće u Istanbul kako bi rođaku kupila delove koji su mu potrebni za popravku broda. Usput sreće Avril,devetnaestogodišnju Francuskinju koja je u Tursku došla da bi pomogla izbeglicama. U međuvremenu ostaje bez novca, što je veliki problem kada si u zemlji u kojoj nikoga ne poznaješ.
Socijalni komentari se prepliću sa muzičkim delovima, pa se društvo kritikuje uz zanimljiv soundtrack. Ta kombinacija je dala jedan od najboljih početaka u skorašnjoj filmskoj istoriji, pa je već nakon pet minuta jasno da se radi o važnom filmu.
Looking: The Movie (2016)
Budući da se serija završila iznenada, kreatori su odlučili da gledaocima ponude i film, i tako bar donekle isprave učinjenu im nepravdu.
Kvir serije stradaju i danas, pod izgovorom da nisu dovoljno gledane. Looking je jedna od njih – priča o grupi prijatelja koji pokušavaju da svoje identitete usklade sa savremenim svetom. Uprkos tome što se položaj LGBTIQ+ građana razlikuje od kontinenta do kontinenta, ova priča je dobrim delom univerzalna, pa može da posluži kao putokaz u svetu koji je ponekad neprijateljski nastrojen.
Knjige
Borislav Pekić „Hodočašće Arsenija Njegovana“
Pred očima Arsenija Njegovana stvara se čitav novi svet, nova zemlja, Novi Beograd. Mnogi postaju i novi ljudi, čni se svi – osim njega. U ovom delu pratimo sudbinu čoveka koji ne nalazi snagu da se suoči sa promenama, uprkos tome što im svedoči i netremice ih posmatra, ali pratimo i sudbinu čitavog naroda, noviju istoriju zemlje koja se stvara i preoblikuje.
Franc Kafka „Celokupne pripovetke“
Preobražaj
Kad se Gregor Samsa jednog jutra prenuo iz nemirnih snova, ugledao je sebe u postelji pretvorenog u ogromnu bubu. Ležao je na leđima, orožalim poput oklopa, i video je, kad bi malo digao glavu, svoj trbuh, zasvođen i mrk, podeljen na otvrdle lukove; na vrhu trbuha se jedva još držao pokrivač, gotovo da sasvim sklizne. Njegove mnoge nožice, jadno tanušne u poređenju sa ostalim telom, bespomoćno su mu treperile pred očima.
„Šta se to sa mnom desilo?“ pomisli on. To nije bio san. Njegova soba, prava, samo nešto odveć mala ljudska soba, mirovala je između dobro poznata četri zida. Iznad stola, na kome je ležala raspakovana kolekcija tekstilnih uzoraka – Samsa je bio trgovački putnik – visila je slika koju je nedavno iseckao iz nekih ilustracija i stavio u lep, pozlaćen okvir. Slika je predstavljala neku damu koja je, sa šeširom i okovratnikom od krzna, sedela ispršena, i dizala prema gledaocu težak krzneni muf, koji joj je skrivao ruku sve do lakta.
Gregor potom skrenu pogled ka prozoru, i od tmurnog vremena – čulo se kako kišne kapi pljeskaju po limenom prozorskom ispustu – postade sasvim melanholičan. ‘Kako bi bilo kad bih još malo odspavao i zaboravio sve budaaštine’, pomisli on, ali to je bilo potpuno neizvodljivo, jer on je bio navikao da spava na desnoj strani, a u svom sadašnjem stanju nije mogao da zauzme taj položaj. Ma koliko snažno se bacao na desnu stranu, uvek bi se, poput ljuljaške vraćao na leđa. Pokušao je to, valjda, stotinu puta, zatvarao je oči da ne gleda nožice koje su se koprcale, i okanio se toga tek kada je u slabinama počeo da oseća lak i tup bol, za kakav dotle nikad nije znao.
„Ah, bože“, pomisli on, „što sam ja izabrao naporno zanimanje! Iz dana u dan na putu. Poslovna uzbuđenja su mnogo veća nego kad se radi u sedištu firme, a sem toga na vratu su mi nevolje s putovanjem, brige oko hvatanja vozova, neredovni, loši obedi, i neprestano druženje sa novim ljudima, koje nikad ne traje duže, nikad ne postaje srdačno. Đavo neka sve to nosi!“ Osetio je lak svrab na vrhu trbuha; polako se na leđima odgurao bliže naslonu postelje, da bi lakše mogao podići glavu; ugledao je mesto koje ga je svrbelo, osuto sve samim belim tačkicama, o kojima nije znao šta da misli; i hteo je da jednom nogom opipa to mesto, ali je odmah povuče, jer ga prilikom dodira prođoše žmarci.
Ponovo je kliznuo u svoj raniji položaj. „Ovo rano ustajanje“, mislio je „sasvim zaglupi čoveka. Čovek mora da se ispava. Drugi trgovački putnici žive kao žene u haremu. Kad se, na primer, tokom pre podneva vratim u gostionicu da prepišem dobijene porudžbine, ta gospoda tek sede za doručkom. Čik da ja to pokušam, kad imam onakvog šefa; smesta bih izleteo. Ko zna, uostalom, ne bi li to za mene bilo vrlo dobro. Kada se ne bih ustručavao zbog roditelja, odavno bih dao otkaz, izišao bih pred šefa i iz dna dušebih mu rekao šta mislim. Morao bi se prevrnuti sa pulta! A i to je čudno ponašanje: sesti na pult i odozgo razgovarati sa činovnicima, koji, uostalom, zbog šefove gluvoće moraju prići sasvim blizu. No, tu nadu nisam još sasvim napustio; kad jednom skupim novac da mu platim ono što mu roditelji duguju – za to će biti potrebno još nekih pet do šest godina – bezuslovno ću tako postupiti. Onda će biti izveden veliki rez. Ali danas, svakako, moram ustati, jer voz mi polazi u pet.“
Pesme
The Killers & Bruce Springsteen – Dustland
The Boss i The Killers snimili su Dustland kao remake pesme Dustland Fairytale koju je bend objavio 2008. Kao da niko od njih nije ostario ni dan, već samo dobio na vrednosti i kvalitetu. Odlično!
Natalie Imbruglia – Build It Better
Priroda se obnavlja, pa se tako vratila i Natalie Imbruglia, koja ima novi singl i album najavljen za septembar. Build It Better je puna optimizma i dobre energije i iako ne liči ni na šta što se trenutno kod nas sluša, sasvim sigurno ima dovoljno publike u svakom delu sveta. Vreme je za dobri, stari, provereni pop kvalitet.
Podcast
Pop Culture Happy Hour
Reč je o jednom od podcasta američkog NPR-a (National Public Radio) koji na svakih nekoliko dana donosi nove epizode u kojima obrađuje aktuelna dešavanja u svetu zabave i kulture. Epizode uglavnom traju 20-ak minuta, ne zahtevaju izuzean slušateljski angažman, a interesantne su i informativne.
Slušajte ovde.
Nostalgija
Kilenc hónap – Nine Months (1976)
Sjajna Márta Mészáros je ispričala mnogo priča o sudbini emancipovanih žena, pa je to slučaj i s filmom Nine Months.
Juli radi u fabrici i studira. Priča o jakoj volji i izostanku straha jedna je od moćnijih u filmskom svetu. Snažna feministička drama vrti se oko tema kojima se Mészáros najčešće bavi, ali je pored toga i sveža, odlično oružje protiv patrijarhata i toksične muževnosti.
Dokumentarni film
Overseas (2019)
Radnice s Filipina često odlaze u udaljene krajeve sveta da rade kao kućne pomoćnice i dadilje. Pre toga prolaze obuku u posebnim centrima, gde ih treneri uče bontonu, ali i kako da se brane od zlostavljanja. Dokumentarna građa se prepliće s dramatizovanim delovima, dok žene otvoreno govore o strahu i samoći.
Horor
A Quiet Place Part II (2021)
Priča se u drugom delu nastavlja baš tamo gde se završila u prvom. Dok se prethodni film uglavnom bavio opasnostima od podizanja dece u svetu koji vrvi od opasnih čudovišta, drugi se fokusira na veru u da će se to potomstvo snaći u novim uslovima. Ako čudovišta zamenimo poslodavcima, neznancima i ljudskim predatorima svih vrsta, ovaj film radi i kao fina metafora za život uopšte.
Video igre
Igra Zombies Ate My Neighbors stiže na PC
Zombies Ate My Neighbors – 16-bitna igra studija LucasArts, te nastavak GhoulPatrol, konačno stižu na PC – skoro trideset godina nakon objavljivanja.
Igra Zombies Ate My Neighbors je originalno objavljena za SNES i SegaGenesis davne 1993. godine. U pitanju je pucačina, avantura u kojoj Julia i Zeke pokušavaju da spasu svoje komšije od različitih tipova živih mrtvaca, ali i drugih filmskih junaka koji su se proslavili u horor filmovima. Godinu dana kasnije se pojavio i nastavak GhoulPatrol, a sa njim su se vratili i stari junaci. Igre su do danas ostale skoro nepromenjene, a dodate su samo neke sitnije funkcije, poput quick save.
Lucasfilm Games, Dotemu i Limited Run donose igre na Steam i GOG.com, a očekuje se da s eto dogodi 29. juna. Svi zainteresovani će moći da ih preuzmu za 14,99 dolara, a očekuje se veliko interesovanje, budući da retro klasici uvek privuku pažnju.
Nešto između
Four Weddings and a Funeral (mini serija, 2019)
Uprkos tome što su od originalnog predloška, čuvenog filma Four Weddings and a Funeral iz 1994, ostala gotovo samo venčanja i sahrana, ova serija je sasvim solidna romantična komedija za razbibrigu i eventualno poneku suzu. Najveći balast joj je, naravno, britanski film kao uzor i kult u koji se drznula da dirne. No, dobro je što je tako i što ne dobijamo remake u pokušaju, već autonomnu seriju ukorenjenu u savremeni trenutak i usmerenu ka novoj, tek stasaloj publici, publici drugačijih navika, kulture i prohteva. Kada se sve sabere i oduzme, serija iz 2019. predstavlja ujedno i lep hommage filmu i korak izvan (ne nužno i ispred) njega.
*Kontrapreporuke
Antebellum (2020)
Ovaj film je nešto poput politički impotentne Black Mirror epizode.