Od muzičkih veterana do novih nada

Na prodaju CD-a nitko više ne računa kao na ozbiljan prihod, a tome ne pomaže ni uzlet prodaje dobre stare vinilne LP ploče jer ista ipak ostaje u domeni konoserstva. I dok je na najjačim svjetskim glazbenim tržištima streaming postao izvor dominantnog prihoda diskografa, koji se posljedično slijeva u džepove autora i izvođača, pogotovo najslušanijih, taj je prihod u Hrvatskoj j i dalje simboličan te daleko manje važan od onoga s naslova javnog emitiranja i koncertnog izvođenja. U takvoj konstelaciji 20 više nego dobrih albuma (u periodu od 1.12.2018. do 30.11.2019.) što iskusnijih, što novijih izvođača uopće nije loš skor za tržišno malenu, a problemima bremenitu hrvatsku diskografiju.

1. J. R. August - Dangerous Waters

Zabočki kantautor, pravim imenom Nikola Vranić, kao da je u sebi komprimirao neke od važnih osobina Bon Ivera i Johna Granta, Raya Charlesa i Dr. Johna, ranog Eltona Johna i Neila Younga. Njegov debi “Dangerous Waters”, sastavljen od pjesama s dva prethodna EP-a i četiri nove skladbe, savršena je kontemplacija o simbiozi Augustove duše i prirode u kojoj traži spas od koktela ljubavnih jada i euforije poroka, dok Bog s visine promatra njegovu unutarnju borbu. Sazdan oko nježnog klavira i rajskog falseta, uz pratnju anđeoskih glasova zbora, tihe ritam sekcije i melankoličnih tonova puhača, “Dangerous Waters” doima se poput uranjanja u čiste rijeke i zrak Gorskog kotara u kojem taj kantautor voli boraviti, krasne glazbene kulise za davni roman “Walden” Henryja Davida Thoreaua, a ujedno je i rijedak primjer prekrasnog, dubokog i kvalitetnog duhovnog ili, kako bi to u Americi rekli, gospel albuma, s dovratka akustičkog rocka i folka.

Upućeniji slušatelj mogao bi “Dangerous Waters” pojmiti i kao Augustov odgovor na “For Emma, Forever Ago”, eponimni debi album Fleet Foxesa, donekle i na “I Am A Bird Now” Antony And The Johnsonsa i “Queen Of Denmark” Johna Granta, pa i na “Grace” Jeffa Buckleyja, koji bi se mogao dopasti Nicku Cave, Neilu Youngu i Robertu Plantu. Gotovo svaka Augustova skladba donosi ispovijed u pratnji fragilne i elegične, no zapravo grandiozne i monumentalne glazbe koja mu je kao prva ljubav i strast osvjetljavala put u mraku i davala mu nadu. Ništa ljepše, emotivnije, uznositije i produhovljenije iz domaće produkcije uši ovog glazbenog kritičara nisu čule.

2. Chui - Iz kapetanovog dnevnika

Retro-futurističko putovanje sastava Chui, inspirirano dječjim sintesajzerom Tonija Starešinića i njegovom fascinacijom SF-om i Marvelovim stripovima, dobrodošlo je pomicanje granica hrvatske jazz i rock glazbe. Jedino je teško reći je li “Iz kapetanovog dnevnika”, četvrti album tog trija, završetak jednog ili početak drugog putovanja, jer sve skladbe ovaj put nose hrvatske nazive. No, ponovo je nevjerojatno s koliko autorske svježine, radosti stvaranja i istraživalačkog nerva Starešinić za sintesajzerima sa saksofonistom Vojkanom Jocićem, basistom Konradom Lovrenčićem i bubnjarem Ivanom Levačićem propituje što bi sve danas mogao biti jazz.

Moglo bi se reći da je novi Chuijev album most koji spaja nastojanja švedskog saksofonista Matsa Gustafssona s izletima njujorškog jazz-pijanista Brada Mehldaua u rock repertoar, fusion albume Herbieja Hancocka i Milesa Davisa, odjeke Keitha Jarretta i Chicka Coreae, prog-rock sastava Soft Machine i King Crimson te Krautorck Cana i Neu!-a. Chuijeve skladbe su maštovite i poletne, uzdižuće i energične, a Starešinićevo skladateljstvo kozmički uredno i poput eksplozije zvijezda.

3. Andreja, Rundek & ekipa Ftičeki - Mura Mura

Album “Mura Mura” potvrđuje da je Rundek u nas prvi najbolje shvatio što je to world music i kako u njega inkorporirati hrvatske glazbene motive, za što je sada našao i nadahnutu ekipu na čelu s emotivnom i sugestivnom pjevačicom Andrejom Kurelec Košavić. Tugaljivost i sjetnost pa i tragika, kakvu u sebi nose otprije nam dobro poznati međimurski tradicionalni zvuci, prisutni su i na albumu “Mura Mura”, no tu su i bitno šira sazvučja u suglasju s andskim i karipskim glazbenim motivima te sjevernoameričkom folk i jazz glazbom.

Pa i onime što stoji u pozadini suradnje Nicka Cavea i Warrena Ellisa, odnosno Ellisovog benda Dirty Three ili u određenim radovima Toma Waitsa, odnosno njegovog bivšeg gitarista Marca Ribota. Andrejin vokal nije jedina distinkcija u odnosu na takve usporedbe koje ovdje nisu ni potrebne jer ovo je autohton i poetičan album hrvatskog glazbenog porijekla.

4. Urban & 4 & Zagrebačka filharmonija Live

Live albume nije uobičajeno stavljati na liste najboljih godišnjih izdanja, no kad je posrijedi ovakva koncertna snimka, onda je to neizostavno, kao što je to bilo i u godini kad su Majke objavile “Unplugged”. Naime, nastup Urbana & 4 u pratnji Zagrebačke filharmonije, održan 5. srpnja 2018. godine u KD-u “Lisinski”, predstavljao je i u svjetskim okvirima nadahnut i funkcionalan spoj rock izvođača i filharmonijskog orkestra.

Premda su takvi koncerti unaprijed zadani raspisanim notama, zahvaljujući Gelinim aranžmanima i izražajnosti karizmatičnog Urbana, kao jednog od najboljih pjevača koji je ikada zapjevao u našoj popularnoj glazbi, i njegovog svirački iznimno kapacitiranog benda, ništa na tom nastupu nije bilo po suhoparnoj špranci, nego u domeni krasne nadogradnje art-rock i baroque-pop ugođaja bez ijednog zapadanja u kič, što je česta boljka suradnji rokera i klasičara.

5. Josipa Lisac - From Croatia Records Studio: Tu u mojoj duši stanuješ 

Znamo koliko i kako se Josipa mijenjala na pozornici te pomicala granice sebi, a posredno i mlađim pjevačicama. Ipak, ovim “live in studio” albumom - ostvarenim u pratnji Tonija Starešinića (klavijature, sintesajzer), Borne Šercara (bubnjevi), Josipa Graha (truba, harmonika) i Davora Črnigoja (bas gitara) - nije se samo otisnula u jazz, nego ponudila intimni uvid u bogato pjevačko iskustvo. Praktički sve snimke za ovo izdanje nastale su nakon tek nekoliko proba, što je glazbenicima dalo prostora za improvizacije, a Josipi da se bez “mreže” upusti u drastično preoblikovanje skladbi. Skor je zadivljujući jer ovakvim izvedbama dobro poznatim skladbama udahnjuje novi život i doslovce briše granice između popa, jazza, funka, rocka i gospela.

6. Cubies - Da il’ ne

Ako nečime i danas, premda svako toliko čujemo pomake nabolje, kuburi hrvatska glazbena scena, onda je to kvalitetan i moderan pop. Upravo onakav kakav je na debi albumu “Da ‘il ne” ponudio zagrebački duo Cubies, koji tvore brat i sestra Juraj i Zrinka Majstorović (aka JJ & Zima), inače profesori klavira i gitare. Prve asocijacije na skladbe Cubiesa u kojima JJ & Zima vrckasto stapaju elektronske teksture s rock instrumentarijem su Daft Punk i Disclosure, koje i sami navode kao uzore, La Roux i Moloko te suradnja Spillera i Sophie Ellis Bextor. No kad zapjeva JJ, začuje se i upliv art-popa Boe i funk tekstura Dina Dvornika, premda je jasno da su Cubies najsrodniji također zagrebačkom dvojcu Nipplepeople koji uredno niže hit-singlove, ali za sada bez objave debi albuma. Kako god, “Da il’ ne”, inspiriran ljubavnim trokutom, zavodljiv je spoj 80’s synth-popa i electro-funka, art-rocka i disco-hitoidnosti bez zapadanja u banalnost i neukus.

7. Psihomodo pop - Digitalno nebo

Novi album Psihomodo popa, u spomen na koncem 2017. godine iznenadno preminulog bubnjara Tigrana Kalebotu, osim sjetnije uvodne i odjavne pjesme, donosi živahno i tečno rock’n’roll izdanje benda koji se odbija ponašati u skladu sa životnom dobi svojih članova i dobro je da je tomu tako. Naravno da se Psihomodo neće nikada odmaknuti od teritorija koji omeđuju Ramonesi i Sex Pistolsi, rani Stonesi i Beatlesi, The Who i The Jam, Lou Reed i Marc Bolan, The Cramps i Iggy Pop, kao ni Gobac od svojih zajebancija, no zapitajte se bi li u drugačijoj konstelaciji to uopće bili Psihići? Daleko je važnije što u tim gabaritima - u kojima se zgodno igraju surfom i psihodelijom, garažnim i glam rockom, new wave i bubblegum popom te rhythm & bluesom - bend djeluje potentno i svježe.

8. Porto Morto - Portofon

“Portofon” se doima poput pobratimskog izdanja prošlogodišnjeg remek-djela Šumskih “Ostrvo ledenog kita”. Ponajprije zbog efektnog pretapanja raznih obrazaca u rasponu od Kraut i art-rocka preko post-punka do plesnijih, elektroniziranih ritmova i tekstura te zanimljivo inkorporiranih, funkoidnih puhačkih dionica i afrikanizirane ritam-gitare. Povremeno, zbog relativno ravnih vokalnih dionica, Porto Morto podsjećaju i na Obojeni program, a u sjeni iste “zgrade” pomalja se i Koja iz Discipline. S druge strane, “Portofon” ukazuje na povećane tržišne aspiracije jer mogu zacimati i dio publike koja se zakačila za Pipse, a zanimljivo je Porto Morto promatrati i kao ovdašnji odgovor na podražaj bendova poput Yeasayera, MGMT-a, Vampire Weekenda i Dirty Projectorsa.

9. Kojoti - Sve je pod kontrolom?

Diskografski povratak nekog benda nakon tako duge pauze često biva osuđen na mlaku reakciju publike i kritike koja je u 90-ima neopravdano pucala po Kojotima, kao da su bili najveće štetočine domaće popularne glazbe, iako su baštinili neke od osobina The Stoogesa i MC5-a, Creama i Sly Stonea, Rolling Stonesa i The Whoa, Beastie Boysa i Fun Lovin’ Criminalsa, Blura i Jon Spencer Blues Explosiona, Ramonesa i The Clasha, Discipline kičme i Partibrejkersa. Sada je sve podignuto na još višu razinu u odnosu na “Sex Disco Kung Fu” na koji se “Sve je pod kontrolom?”, unatoč dvadesetljetnom razmaku, logično nadovezuje. Zvuči svježe, iskričavo, zabavno i nabrijano, a to uglavnom nisu odlike comeback albuma koji se puno češće doimaju umorno, ispuhano, potrošeno i blijedo.

10. Toni Starešinić - Nesreća/Disaster

“Nesreća/Disaster” je soundtrack album za dokumentarni serijal Arsena Oremovića o velikim mirnodopskim nesrećama koje su se u proteklih pedeset i kusur godina dogodile u Hrvatskoj, ali i treći album na ovoj listi najboljih izdanja “iz portfelja” Tonija Starešinića. Sugestivnim glazbenim rječnikom lider sastava Chui i suradnik Josipe Lisac na njezinu “live in studio” albumu oslikava željezničke, pomorske, tramvajske i avionske nesreće te veliku poplavu u Zagrebu. Stoga ga se može slušati kao soundtrack, na tragu radova Johna Carpentera, ali i kao solistički album na kojem Starešinić stapa elektroniku Kraftwerka, ambijentalije Briana Enoa i uplive nordijskog avangardnog jazza.

11. TAMARA OBROVAC TRANSADRIATIC QUARTET - TransAdriaticum

12. SACHER - Biser, ambra, jantar

13. PARNI VALJAK - Vrijeme

14. GATUZO - Van kontrole

15. THEE MELOMEN - Disappear

16. U POL’ DEVET KOD SABE - Sve je ovo igra

17. ALJOŠA ŠERIĆ - Što ćemo raditi do kraja života

18. SVEMIR - Strah od dubine

19. JURICA PAĐEN & AERODROM - Dnevni rituali

20. VATRA - Nama se nikud ne žuri

*Prenosimo iz Jutarnjeg lista s dozvolom autora i uredništva