Žao mi je mog ateista i bojim ga se
Arelig 04 S

Photo: etsystatic.com

Odnedavno

Odnedavno u meni se nastanjuje jedan ateist.
Tih, snužden, nižeg rasta, nesigurna koraka,
po svemu nalik meni. Ponekad ne znam jesam li
samo to ja ili sam uz njega još i nešto drugo.
Usred obilja, obilja pamćenja i budućnosti,
prije ga nisam primjećivao, bio se povukao
i pritajio. Sada ga vidim na suprotnoj strani
ulice, pratim ga noću, san mu izmiče, muči ga.
Oblik stječe u stanovitoj pustoši, jasnoći.
Možda su ateisti drugih radosni, u mirnoj
izvjesnosti razgovorljivi, spremni djelovati.
Moj kao da je upravo otpušten iz bolnice,
ostavio je tamo nešto boli i ne zna kamo bi.
Žao mi je mog ateista i bojim ga se. Prije
imao sam tisuće riječi, svaka je htjela na put.
Sada se zbog njegove prisutnosti ne mogu okrenuti
u vlastitoj koži, koža me guši, smanjuje, zatvara.
Štogod da pokušam to bude na nekom zidu, u rupi.
Zamjenjuje se on sa mnom, zamjenjujem se njime
u istoj misli. Bože, a let, let? Tako si malo
prostora ostavio za našu istovremenost, za naše
različite sljepoće!

Oceni 5