U paklu trguju na burzi duša
Consst 01 S

Photo: Pinterest

Okultno u kapitalističkoj svakodnevici

Vertigov "Hellblazer" izlazio je punih 25 godina u kontinuitetu, bez rebootova i sličnih poteza kojima se služe strip izdavači kako bi osvježili i modernizirali svoje junake. To se promijenilo 2013. kad je naslov preuzela Vertigova matična kuća DC, koja je serijal glavnog junaka Johna Constantinea od tada dvaput iznova pokrenula.

Prije priče, napomena: ovaj je strip relativna novina u mojim čitalačkim navikama. Tekstove ću pisati na temelju čitanja pojedinih knjiga, ne i serijala u cjelini. Za ovakav pristup sam se odlučio nakon što sam shvatio da su kroz njega prošli ne samo mnogi moji omiljeni strip autori, nego i neki od najjačih strip scenarista posljednjih trideset godina poput Jamieja Delana, Gartha Ennisa, Paula Jenkinsa, Warrena Ellisa, Granta Morrisona, Briana Azzarella i Petera Milligana.

Daleko prije negoli su antijunaci ušli u modu, John Constantine je nosio tu titulu jednakom lakoćom kojom je palio cigaretu jednu na drugu. Bio je red stoga obratiti pozornost na naslov koji je umnogome utjecao na moderni strip, poglavito u žanru horora. Prvi se put Constantine pojavio u "Swamp Thingu" sredinom osamdesetih, dok ga je pisao čuveni Alan Moore. Samostalni debi ostvario je 1988. u rukama scenarista Jamieja Delana i crtača Johna Ridgwaya. Kolekcija "Original Sins" sakuplja prvih devet brojeva te unutar nekoliko kraćih i dužih priča postavlja jasne konture onoga što će postati Delanov stil tijekom sljedećih četrdesetak brojeva koliko će se u kontinuitetu zadržati na serijalu, dok će mu se kasnije tek povremeno vraćati.

Delano postavku o okultistu detektivu odvodi u mračnije okružje nego čitatelj može zamisliti, thatcherovsku Britaniju u kojoj postoji podjednaka opasnost da torijevci osvoje treći mandat i da vam demon zaposjedne dušu. Čitajući danas "Original Sins" teško je ne ostati zatečen količinom sarkazma i gorčine kojom se Delano obrušava na tadašnju Britaniju. Ridgway prati tekstualni smjer s podjednako tamnim, detaljiziranim, oporim crtežom koji je za današnje standarde pomalo statičan, ali iznimno sugestivan u dočaravanju tjeskobnosti atmosfere. Crtež je prljav, okoliš toliko opipljiv da možete osjetiti mirise ulica po kojima se potuca glavni junak u svom prepoznatljivom baloneru. Delano je osim kritike ekonomske politike Margaret Thatcher našao mjesta i za vrlo izravne kritike navijačke homofobije, panike oko epidemije AIDS-a, a bome i posljedica PTSP-a i američke vanjske politike u priči "When Johnny Comes Marching Home".

Kad se sve zbroji, "Original Sins" je upečatljiv početak serijala, no ostavlja puno prostora za napredak. Delano magijske elemente koristi vrlo proizvoljno i više za psihodelične efekte negoli koherentnu naraciju, dok je sam lik Johna Constantinea često sveden na karikaturu. Dječje su to boljke, jer je ionako od prve stranice jasno da je Delano zainteresiraniji za atmosferu nego za jasnu narativnu strukturu. Spojivši lovecraftijanski horor s užasom urbane svakodnevnice, "Hellblazer" je stvorio svijet u kojem u paklu trguju na burzi duša, što je sasvim dovoljno da apstraktni egzistencijalni užas postane itekako mjerljiv i time još više zastrašujuć.

* Sa dozvolom autora, tekst prenosimo sa bloga I might be wrong

Oceni 5