Silazim u svoje ogledalo
Erojt1

Photo: Peter Franck

Ona stoji na mojim vjeđama

Zaljubljenica

Ona stoji na mojim vjeđama

I njezina je kosa na mojoj kosi,

Ona mojih ruku ima oblik,

Ona mojih očiju ima boju

Ona propada u moju sjenu

Kao kamen u nebo.

 

Ona drži oči uvijek otvorene

I ne da mi usnuti.

Njezini snovi usred svjetla

Čine da ishlape sunca

I nagone me na smijeh

I nagone me na smijeh, na plač i na smijeh,

Nagone me da govorim, iako nemam šta reći.

Biti

Čelo kao izgubljenu zastavu

Ja te za sobom vučem kad sam sam

Hladnim ulicama

U crne sobe

Uzvikujući svoj jad

 

Neću ih pustiti

Tvoje ruke jasne i zamršene

Rođene u zatvorenom ogledalu mojih

 

Sve ostalo je savršeno

Sve ostalo je još uzaludnije

Od života

Izdubi zemlju ispod svoje sjene

Velika bara pokraj grudi

U koju potoneš

Kao kamen.

Umrijeti

Nijedne žalbe više ni jednog smijeha

Posljednji je pjev klonuo

Na polje bezlično i crno

 

Samoćo uskih kukova

Kumo blaga izgubljenog

Zidova ima samo za mene

Tisuću bijeda združenih

Mogu snivati najveći san

Umrijeti snažne umrijeti od nade

 

Ja, moj lik je uvenuo

Jedini sa svojom vlastitom svjetlošću

Zaboravljam i zaboravljam sam

Između zidova sjena je potpuna

I ja silazim u svoje ogledalo

Kao mrtvac u svoj otvoreni grob.

*Prevod Drago Ivanišević

Oceni 5