One stvari

Ja naprimjer tvrdin da priučenoga majstora more pripoznat svako ko zna abecedu. Zato šta je upravo abeceda ono za čime se priučeni vodi. Taki ti dođe pa te jubi lipo ka da negdi drži jubavni šalabahter. Pa te jubi, pa malo ćiribinbi u ti šalabahter. I tačno znaš šta je sljedeće. Na svakon dilu se zadrži onoliko koliko on misli da triba e da bi žena zakovrnila očima od sriće jer eto, naletila je na jednoga šta zna šta je predigra. Ka da je u današnje vrime uopće više velika stvar znat da žene vole predigru. To zna svaki prosječni papan.

I onda mene u tomen spizdi to šta ja znan da dotični smišljeno radi na predigri, ne bi li ja ka riknila. I eto ti đavla, čin ga uvatin u predumišljaju, uvati me mala snaga u oni kako se reče, aha, libido... od tog momenta, ja bacin okladu sama sa sobon koji će mu bit sljedeći korak.

Taki muškići su naravno stalno u toku sa novin tehnikama i pozama, redovno kupuju playboye i proučavaju svaki tekst di se govori o novin ženskin ahilovin petama. Tako su se zadnjih godina uvatili onih oralaca. Bog te vidija, toliko su zapeli za tu tehniku, da ti se more desit da čoviku s kojin se seksaš cilu noć ne uspiješ vidit facu. Taman se počneš jubit, kad on op! Nestane negdi doli. Ja onda pomislin majke ti irudove, di nestade? Kad mi se to prvi put desilo, mislila san da se nešto najutija i otiša ća.

I onda svatin da se on doli priča sa onin dilon mene sa kojin niko ne more pričat dok se prvo smenon nije dogovorija. Ja onda totalno u čudu gledan njega uživjenog u temeljito sliđenje uputa iz šalabahtera. I sad, pošto su muški ka priko svake mire osjetjiva stvorenja, ne moš mu ne odat priznanje, a kako on po šalabahteru jubi, tako i ja lipo po šalabahteru uzdišen. Tukac naravski nema pojma. Mogla bi komotno, dok on doli slidi neke svoje vizije, uzet rješavat križaljku. I tačno vidin da je negdi pročita, ili ga je neki prijatej, papan ka i on, uvjerija da svaka žena čin joj uletiš u... središnjicu, oma poludi i pritvori se u podivjalu nezasitnu ženku.

Eto, to su ti priučeni majstori. Dobro, moj savjet ženama je da more i takvi poslužit ako baš prigusti, samo je bitno da ne zaboravu na kojin dilovima triba počet uzdisat.

Rođeni majstori, e, to su oni muški šta te natiraju da počneš proklinjat onu šta je izmislila predigru. Jer te lipo i šesno i pametno dovedu do toga da jedva čekaš. Da napravi ono šta u šalabahteru piše da se ni pod razno ne smi napravit prije vrimena. Pravi majstori slide instinkt. A u guštu žene guštaju više nego sama žena. To su jubavni hedonisti kojima je oni titraj ženskog tila jedini šalabahter. Takvi te ubije guštanjen. I kad misliš da ćeš umrit, jer lipše ne more, e, on ti dokaže da more, pa ga počneš mrzit jer znaš da te je pobjedija. A pobjedija je jer zna da svaka žena uđe u ring spremna na borbu, a sa iskrenon žejon da će napokon bit... nokautirana.

Ima još tema di se ja posvadin sa prijatejicama.

Provela san po životnog vijeka u uvjerenju da san muškomrzac. I uvik san se čudila kako san se uspila i oni jedan put, doduše neslavno, ali ipak – udat. A nisu me baš išle ni veze. Najduža mi je trajala... aj ne morate sve znat, ali recimo da mi je ta najduža potrajala iskjučivo zato šta je momak bija pomorac.

Taman kad bi počeja svaćat otprilike koja san ja redikulica od ženskog stvora, pozvalo bi ga na brod, a dok su na brodu svi pomorci žele imat neki ka ženski lik na koji će mislit u dugim noćima na uzburkanim oceanskin pučinama, pa makar to bila i ja.

Nikome toliko ne triba žena ka pomorcima. Jer svaki muški šta tuče more tradicijonalno mora imat tu virnu ženu šta ga ka čeka i uzdiše kraj prozora gledajuć tužnin pogledon u horizont di se more spaja ka sa nebom i to sve.

I onda kad nađu tu ženu, onda odu na brod. Em ih nema doma, em šalju lipo novce, sve u svemu, ko ih ne bi virno čeka, majketi.

Elem, tako san zakjučila da more bit da ja ne volin muški rod i da mi je najboje upisat se u neku ekstremnu feminističku organizaciju, pa ih lipo legalno mrzit. I imat iza sebe svoju grupu, koja će me branit kad me neki muški poželi isprokidat.

Međutin, onda san počela uočavat neke nelogičnosti u ponašanju i razmišljanju svojih prijatejica koje inače žive u uvjerenju da je njihova životna misija mene prosvitlit i educirat po pitanju muške vrste.

Jedna od tih mojih prijatejica, najženskastija od svih, tvrdi da san ja divji stvor i da mi fali krucijalnog razumijevanja muškog mozga.

Pa mislin, ne razumin ja ni kako funkcijonira moj vlastiti mozak, ako uopće, a kamoli ću razumit muški.

Kad mi je malo elaborirala svoju tvrdnju, pomislila san da je stvar upravo obrnuta.

Ok, možda ja stvarno ne razumin kako funkcionira muški mozak, ali čuvši njene mudre savjete, zaključila san da ona misli da muški taj organ uopće ni ne posjeduju!

Savjet br. 1: Nema te loše naravi koju ne može kompenzirat dobar sex.

Drugim ričima, ako uzmemo mene za primjer (uvik mene uzimaju za primjer kad govore o ženama koje su totalna šteta i koje je tribalo ubit dok su još bile skroz male), unatoč svoj mojoj kompleksnoj (to kad ne žele reć sjebanoj) prirodi, uspila bi trajno zadržat nekog muškarca kad bi samo pokazala malo više inicijative i volje u... onim stvarima.

Možeš, dakle, mužjakića psihički zlostavljat, financijski uništavat, čupat mu nokte i prebacivat na svoju omiljenu meksičku sapunicu usred njemu životno važnog prijenosa nogometne utakmice u finalu svjetskog prvenstva, ali pod uvjeton da mu prije, za vrijeme i nakon iživljavanja eksplicitno daš do znanja da si zagrijana, vruća, topla, uspaljena, vlažna, mokra, usijana, nabrijana i obrijana, je l'.

Savjet br. 2: Ako te povrijedi, nemoj mu to odmah reći, nego sačekaj pogodan trenutak, a pogodan trenutak sa muškarcima postoji samo jedan - poslije dobrog seksa.

Kako ja to shvaćam, muški te recimo uvridi, psihički dotuče, a ti, umisto da mu opizdiš automatski dvi odgojne priko uva, samo se slatko nasmijehuljiš, trepneš okicama i prostreš se po krevetu umiljato.

Onda vodite jubav a ti ga cilo to vrime u sebi mrziš ka pasa i samo čekaš kad će, je l', obavit šta ima. Onda on obavi, uvjeren, jadničak, da si u tom seksu i TI sudjelovala, i dok se gnijezdiš u njegovom oznojenom dlakavom naručju, on te pita naravno je l' ti bilo super ka i njemu.

A ti onda, spremno: „Oooh, daaaa, faantaastičnooo... nego, znaš ono prošlog miseca u subotu dvajstrećeg u dva sata i šesnajst minuta kad si mi onako grubo odbrusija pred mojim prijateljicama?”

Navela san samo dva od mnogobrojnih savjeta o primjerenom rukovanju muškin svitom. Rezime: moja prijatejica, dakle, smatra, da su muški testoteronske vriće bez mozga, kojima možeš, sa čistim predumišljajem, prodat šta god oćeš, a da budaletine uopće i ne skuže o kakvoj se zavjeri svjetskih razmjera tu radi.

E, al' ona spada u onu vrstu žena koje vole i razumeju muškarce. Ja, koja smatram da su muški dovoljno inteligentni da im ne možeš glumatati niti treptati dok im jednom rukom mazuckaš bicepse a drugom zavrćeš jaja, ja dakle spadam u žene izrode.

Di je tu pravda, pitan ja vas?

P.S. Ako me neki muškić shvati i poželi oženit, podaci poznati redakciji. Obećajen da ga neću odalamit čim me uvridi, nego tek poslin seksa.

*Tekst objavljen u e-novinama 2009. godine