Spoj nespojivog u idealnoj kombinaciji
Only Murders in the Building

Photo: Screenrant/Hulu

Only Murders in the Building: Ne znamo čemu ovo služi, ali radi!

Kad već živimo u ludo vreme, produžetku pandemijske agonije, bezuspešno simulirajući takozvani normalan život, uspeh serije Only Murders in the Building nimalo ne iznenađuje. Neverovatna je pak činjenica da je nekome palo na pamet da spoji sve što je spojio – dva boomera i jednu milenijalku u glavnim ulogama, Stinga u sporednoj, štimung bogataškog Njujorka i borbe za finansijski opstanak, klasičan TV format i podcast, krimi misteriju i komediju.

Kako sve to funkcioniše? Savršeno.

Fascinantno je to što spoj naizgled nespojivog deluje toliko organski i smisleno. Priznajem, nisam bez predrasuda pristupila ovoj seriji. Visoku IMDb ocenu pripisivala sam fanatičnim fanovima Selene Gomez i samo sam čekala da se iznerviram u prvih deset minuta i otpišem Only Murders... kao još jedan bedan pokušaj podilaženja publici. Ali, kako kad su uspeli da me zainteresuju od samog početka, nabace mi osmeh već u drugom minutu, plasiraju nekoliko solidnih fora i – već u sedmom minutu – eto Tine Fey! Kupljeno!

Tina igra autorku podcasta All is Not OK in Oklahoma, koji naši glavni junaci pasionirano slušaju i ta ljubav prema true crime sadržaju je jedino što ih spaja. Steve Martin, Martin Short i Selena Gomez su Charles-Haden Savage, Oliver Putnam i Mabel Mora, komšije čiji se putevi ukrštaju onda kada u njihovoj zgradi dođe do ubistva. Svako u svom filmu i praćen posebnim soundtrackom završava u liftu, a nakon tog sudbonosnog susreta više ništa neće biti isto, budući da njih troje odlučuju da zajedno pokrenu svoj true crime podcast.

Bojazan da će Martin i Short delovati kao dvojac ispao iz prošlovekovne komedije, a Gomez figurirati kao mamac za mlađu publiku, odmah pada u vodu. Njihovi uzajamni odnosi grade se postepeno, a dijalozi su živi, duhoviti i neusiljeni. Ne bi to, naravno, bilo dovoljno da i drugi likovi – počev od osebujnih stanara do policijske inspektorke, o liku Tine Fey i da ne govorim – nisu fenomenalno napisani i odigrani i da nema kvalitetnog scenarija (ono što našima večito nedostaje) kao preduslova za odličnu seriju.

Priča je vođena precizno, posvećena je pažnja svakom detalju, što se u retrospektivi i potvrđuje i što je, na kraju krajeva, obavezno kada je dobar whodunnit posredi. I dok nam naši junaci-podcasteri polako otkrivaju misteriju, komedija traje sve vreme, a mi se pitamo ko je i zašto ubica i da li smo, pobogu, i sami postali deo true crime sekte obožavatelja.

Nisu na efekat iznenađenja stavljene sve karte, što je jako dobro. Ne postoji deo, lik, žanr ili podžanr koji je forsiran nauštrb drugih. Važno je sve, bitan je svako, svi sarađuju, sve se uklapa i radi u korist onog drugog. Likovi su kompleksni, ali svačija pozadinska priča izbija u prvi plan samo kada je esencijalna za radnju. Tako uspevamo da upoznamo svakog ponaosob, a ne izgubimo glavnu nit. Produkcija je besprekorna, muzika idealna – čitava serija je pravi dragulj, od uvodne do odjavne špice (u svakoj epizodi različite i sačinjene od malih nagoveštaja sledeće). Only Murders... je i za pomno praćenje i mozganje, i za smejanje i uživanje, i za pozadinsku buku nakon što je odgledate, jer svaki kadar prija. Misterija je rešena, nova pametno plasirana, pa je tako druga sezona zagarantovana.

Definitivno, nije jasno čemu ovo služi, ali sasvim je sigurno da radi!

Oceni 5