Ono što smo preuzeli iz socijalističke gradnje i enterijera

Za socijalistički estetizam i jugoslavensku arhitekturu i dizajn nedvojbeno postoji međunarodna zainteresiranost, pa se tako u inostranim medijima često mogu naći članci o brutalizmu i apstraktnim antifašističkim spomjenicima posvjećenim narodno-oslobodilačkoj borbi tijekom Drugog svjetskog rata.

Jugoslavenska arhitektura stiče nove fanove nakon što je prije nekoliko godina predstavljena u New Yorku u okviru izložbe Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia 1948-1980 u glasovitom MoMa muzeju moderne umjetnosti. Genexova kula, novobeogradski blokovi, kupola Beogradskog sajma, Novi Zagreb, te kosmičke brutalističke vizije kakve su Skopju ostavili Kenzo Tange, Todorovski i Konstantinovski monumentalne su građevine koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Projekti naših arhitekata i tvrtki poput Energoprojekta ostavili su traga diljem Afrike i Bliskog Istoka od 1960-1980. Gradili su se hoteli, aerodromi, univerziteti, konferencijske sale, pa čak i cijeli stambeni kvartovi. Ono što nas zanima je šta smo iz tih građevina i njihovih interijera preuzeli i modificirali za današnje potrebe. Šta je to što nam je i danas trendy iz socijalističkog dizajna i arhitekture? Pođimo na jedno retro putovanje.

Fotelje iz 50-ih, 60-ih i 70-ih

Ne samo da se izrađuju replike nego se i stari komadi repariraju, presvlače i redizajniraju tako da budu nadograđene u skladu sa sadašnjim trenutkom. Vintage fotelje u novom ruhu prvo su što nam pada na pamet kada pomislimo na socijalistički dizajn i uređenje interijera. Sjetimo se stolice-fotelje s pletenim naslonom Vjenceslava Richtera i suradnika, te ikoničnih komada koje i danas rijetki sretnici s ponosom posjeduju a koji su djelo oblikovatelja interijera i dizajnera namještaja Bernarda Bernardija. Mnogi Bernardijevi interijeri koji su predstavljali pravu sintezu čovjeka i prostora, te sadržavali sve od osmišljavanja i filozofije prostorija, preko organizacije do mobilijara nažalost više ne postoje, ali je njihov utjecaj nesagledivih razmjera.

Žaluzine se sele iz ureda u dom

Nekada na prozorima ureda, danas žaluzine krase ne samo poslovne objekte nego i mnoge domove. Venecijaneri i žaluzine doživjeli su upgrade so obzirom da se zahtijevaju što veći otvori u fasadi sa što više staklenih površina i što se izrađuju od aluminija u svim mogućim bojama. Danas je to mnogo čvršća i stabilnija verzija sjenila, otporna na vremenske uvjete i na elektro pogon. Stare svjetlozelene venecijanere na prozorima dekoriranim saksijama sa papratima zamjenile su spoljne žaluzine minimalističkog dizajna.

Vratile su se tapete

Ili nikad nisu ni odlazile iz naših domova? Procijenjuje se da njihov vijek iznosi i do 15 godina, što je tri puta dulje od okrečenih zidova. Reljefne, cvjetne, s animal printom, vodootporne, fototapete, poput murala, tapete se često kombiniraju sa suvremenim minimalističkim prostorima. Treba ih koristiti obazrivo jer su veoma dominantne, pa umjesto da prostorija dobije ekskluzivan izgled, lako ga mogu “ugušiti”.

Nitko takav kralj kao Niko Kralj

Stolica REX koja datira iz 1952. i rad je Nika Kralja primjer je možda i najuspješnijeg dizajnerskog produkta ex-Jugoslavije. Samo do sredine 80-ih prodano je više od milijun primjeraka, a stolice Nika Kralja mogle su se naći u mnogim kazalištima, školama, hotelima i socijalističkim stanovima. Nove tehnologije, te priuštivi i humanizirani dizajn za široku uporabu bili su uistinu nešto revolucionarno i bezvremeno. Danas se ovi klasični komadi traže po buvljacima i oglasnicima te restauriraju, a osim modela REX ne možemo ne spomenuti i stolice Lupina kakve su bile neizostavni dio interijera domova kulture, čekaonica, lounge prostora, konferencijskih sala i uopće svih javno-poslovnih objekata diljem bivše Jugoslavije. Provjerite imate li doma ovu famoznu stolicu prionira poslijeratnog slovenskog dizajna, jer ona nikad nije izašla iz mode!

Teksturalne i mjestimično transparentne fasade

Dinamično izvedena fasada kroz geometrijske oblike, s instaliranim nizom svjetlosnih izvora, teksturalne fasade sa transparentnim momentima, masivni objekti sa mnogo ulaza, “plutajuća” arhitektura sa puno stakla u osnovi i betona u nadgradnji – to su bile građevine kod kojih smo se nalazili i “gluvarili”, prema kojima smo se orijentirali i koje smo stavljali na razglednice, bile su to modernističke robne kuće od kojih smo preuzeli inspiraciju za današnje gigantske objekte i tržne centre.

Modularni mikroobjekti

Spomenimo i najsvjetliji primjer jugoslavenskog dizajna poput Kioska K67 Saše Mächtiga, modularni multifunkcionalni mikroarhitektonski objekt, koji je napravio pravu prekretnicu pomjerajući granice arhitekture i industrijskog dizajna.

Čuveni crveni kiosk služio je za sve namjene – novinarnice, prodaju hrenovki, slastičarne, preko kućice za žičaru do postaje granične policije… Modularni kiosci ne samo da su preplavili cijelu Jugoslaviju nego su doživjeli masovni izvoz u Poljsku, Irak, Keniu, Japan, SSSR i SAD s obzirom da je proizvedeno više od 7.500 stanica. Konstruktivni elementi mogli su se kombinirati u bezbroj varijacija, a danas se slični projekti mogu vidjeti na Pinterestu te znamenitim arhitektonskim portalima kao pravi hit za uredske prostore, prodajne objekte, ali i za život i odmor u vidu microhousing kabina, kućica i vikendica.

Stroga a opet eksperimentalna i nestandardna, futuristička i čudnovata arhitektura osobenog modernizma između Istoka i Zapada vječni je predmet neslaganja i stvar ukusa. Za neke predstavlja sivilo i ukidanje slobode, za druge bolji svijet. Iz ovog povijesnog vremeplova da se zaključiti da su ovakva arhitektura i dizajn imali dobrih strana – prevazilazili su nacionalno i tradicionalno, bili su po mjeri čoveka i pristupačni. Etnički razdor nažalost znamo kako se završio, ali jugoslavensko nasleđe u domenu arhitekture i dizajna nastalo iz želje da se izgradi bolje društvo imalo je nesagledivi utjecaj na sve nas, koliko god tragično podbacilo u tim utopističkim tendencijama.