Žene u zatvoru
Orrang 02 S

Photo: IMDb

Orange is the new black: Oproštaj od serije koju smo voljeli

Napomena: Bez straha u čitanje, nema jakih spoilera!

Bilo je to 2013. godine, u vrijeme kada sam web serije smatrala ispraznom zabavom generacije y. Do tada sam gledala samo cjelovečernje i kratke filmove skinute s interneta, koncept web serije bio mi je stran i odbojan. Međutim, moja tadašnja partnerica obožavala je od moje kvazi elitističke persone pobjeći na svoj dio kutne garniture s laptopom, staviti slušalice i gledati “svoje serije”. Jednog takvog dana, shrvana mamurlukom, naslonjena na njezino rame počela sam škicati u seriju koju je gledala na laptopu. Na ekranu je bila gomila nekih mladih žena u zatvorskim odorama, pljuštali su vrckavi dijalozi, glazba je bila odlična, a u nekom trenu dvije likice su se počele nabrijano žnjarati i ljubiti. Nastavila sam gledati i počela je zapitkivati o tome što gleda. Ispostavilo se da je u pitanju neka nova zatvorska ženska serija: Orange is the new black. Zasula sam je pitanjima i prekinula je u gledanju. Već je bila na pola sezone serije i odjednom je morala meni napornoj objašnjavati tko je tko i o čemu se radi. Šokirala me činjenicom da je cijela serija već unaprijed dostupna, od prve do zadnje epizode. “Nema čekanja, sve je on line”, rekla je i ja se cijele večeri tome nisam prestajala čuditi.

Ostalo je povijest: Orange je iduće tri godine postao naša omiljena večernja zabava u lipanjskim i kasnije srpanjskim večerima. S laptopa smo ga preselili na LCD tv, a serija i njene protagonistice postale su mjesto našeg televizijskog kompromisa. Tih prvih godina kada je OITNB postajao planetarno popularan, pljuštale su nagrade, nominacije za Emmy i Golden Globe Award, glumice iz serije postale su ozbiljne televizijske zvijezde, gay i hetero svijet poludjeo je za Taylor Scilling (Piper Chapman), Laurom Prepon (Alex Vause), Uzo Adubom (Suzanne “Crazy Eyes”), Danielle Brooks (Taystee), Samirom Wiley (Poussey Washington), Natashom Lyonne (Nicky Nichols), Laverne Cox (Sophia), Kate Mulgrew (Galina Reznikov “Red”), Selenis Leyva (Gloria Mendoza) i mnogim drugim likicama iz serije s najbrojnijom glumačkom postavom u povijesti. Televizijski i filmski producenti i redatelji počeli su im nuditi uloge u serijama i filmovima, veliki uspjeh Orange-a i rastući interes gledatelja glumicama iz serije (Adubi, Brooks, Dashi Polanco, Wiley) donio je mnoge zanimljive i važne angažmane, a onima koji su već bili dio filmskog svijeta poput Mulgrew, Lyonne ili Prepon karijera je dobila novi zamah. Jedna od OITNB glumica s najvećim brojem angažmana u životopisu, uz iskusnu Mulgrew poznatu po ulozi prve svemirske kapetanice Janeway u Star Treku, je svakako Natasha Lyonne čija je karijera za vrijeme i nakon Orange-a ušla u posve novu, uzbudljivu i uzlaznu liniju sa serijom Russian Doll.

No, za priču o neobičnom zatvorskom ženskom kolektivu ipak je najviše zaslužna njegova kreatorica Jenji Leslie Kohan, i njezin rad s glumcima serije i odnos koji su uspjeli uspostaviti tijekom godina stvaranja ove serije. Ne manje važno, Kohan je iz prave televizijske obitelji: odrasla uz oca i majku televizijske scenariste i pisce, a zanat je kao mlada scenaristica ispekla na serijama iz zlatnog doba američke tv produkcije: ‘Princu s Bel Aira’, ‘Prijateljima’, ‘Will and Grace’, no čini se da je u žanru dark drame pronašla formu u kojoj se najbolje osjeća. Veliki uspjeh koji je od postigla sa hit serijom Trava (‘Weeds’) u osam sezona dao joj je dovoljno iskustva da u budućnosti može vješto kormilariti scenarijem i pričom koji se ne troši u jednu ili dvije sezone. Weeds ju je pozicionirala i kao autoricu koju privlači društvena satira, teme iz američke suburbije i život žena u njima. Na sve načine ju je pripremio za ono čime će se baviti u svom novom, ambicioznom projektu Orange is the new black. Kohan je više puta napominjala kako su joj najveće nadahnuće donijeli Sopranosi i to je kada se malo bolje pogleda rad na razvoju likova i narativnih linija u Orange-u i Travi, prilično vidljivo.

Zašto je OITNB bio i još uvijek jeste tako gledan i uspješan? Odgovori su jednostavni i očigledni: originalno napisani likovi u kojima su Kohan i scenaristički tim uspjeli portertirati američko društvo i stvarnost, vješto razvijene pozadinske priče donešene kroz flashbackove, talentirane glumice i glumci, dobar omjer komedije i drame, i na kraju tu je i činjenica da je serija snimljena prema istinitim događajima koje je Piper Kerman opisala u svojem istoimenom autobiografskom bestselleru, knjizi: ne treba zaboraviti da Amerikanci obožavaju serije snimljene prema istinitim događajima. Receptura je izgledala prokleto jednostavnom: staviti u ženski zatvor različite ženske likove i njima pokušati obuhvatiti gotovo sve klase i seksualne/rodne identitete i njihova istraživanja samih sebe, izmiješati sve u koktel i tresti dok se jako jako ne zapjeni!

No, ne radi se o tome da smo slijepo povjerovali_e kako je televizijska slika života u Litchfieldu stvarna: zatvorenice koje po zatvoru hodaju našminkane i s ekstenzijama, vikanje i skandiranje, seks pod tuševima… Jasno nam je da sve to čak ni u otvorenijim zatvorskim sustavima u Americi nije doista moguće i da je ovdje u funkciji “pojačivača okusa” televizijske zabave, no uza sve to – pristup temama koje pokreću radnju angažiran je i propitavalački, otrežnjujući i silno stvaran. I sama Jenji Kohan, kreatorica serije, prisjetila se vremena kada su ona i njezina ekipa započinjali snimati prvu sezonu, u zatvorskom industrijskom kompleksu. “Mi nismo imali odgovore na to kako popraviti zatvorski sustav u Americi ili riješiti probleme sa porastom zločina, ali htjeli smo započeti diskusiju!”

Ako OITNB doista volite preporučam vam da pogledate i “Farewell show”, dvadesetominutni duhovit video o prisjećanju cijele ekipe na početke snimanja i audicije.

“Na početku kad je Netfix rekao napravit ćemo cijelu sezonu “on air” mi smo rekli okej. Netflix je bio novi entitet, puno glumaca je u početku govorilo: Oh, mi radimo web seriju, kako će nas itko pronaći i gledati”, prisjetila se Kohan. O tome je govorila i glumica Diane Guerrero (Maritza Ramos): “Ja uopće nisam znala je li to prava serija, moja majka je bila ljuta što mora platiti sedam dolara da gleda!”.

Trinaest jednosatnih epizoda sedam godina za redom?! To je ukupno 91 epizoda ili skoro sto sati zahtjevno produciranog televizijskog programa. To su cijeli životi odživljeni uz snimanje jedne serije; životi njezinih tvoraca, scenskih radnika, glumaca, scenaristica, producenata, ali i publike koja je uz OITNB odrastala.

Borbena i muzikalna Taystee, sarkastična i lucidna Nicky, maestralni i dirljivi monolozi Suzanne Crazy Eyes, plemenitost i sestrinska vjernost Poussey, moćna šefica i velika majka Litchfielda Red, požrtvovna i pravdoljubiva Gloria Mendoza, seksipil, karizmatična i inteligentna Alex, naivnost i šarm Piper, prodorna dyke Big Boo, hipersenzibilna kraljica drame Penssatucky: svi ovi atributi u sedam godina serije su temeljito isprevrtani i dekonstruirani i to je najjači adut serije i razlog zbog kojeg sam se za nju toliko vezala.

Vrlo precizan osvrt na narativnu liniju koja se proteže kroz sedam sezona emitiranja serije dala je Kathryn VanArendonk s Vulture-a u tekstu posvećenom finalnoj sezoni, ali i svojoj prošlogodišnjoj, jednako zanimljivoj analizi.

I dobro, čujem vas kako već vrištite iz ekrana s pitanjem “I kakva je zadnja sezona Orange-a? Evo reći ću konačno: teška, na trenutke iznimno mračna i mučna, na trenutke dirljiva i životna, dobro napisana i odglumljena. U pitanju je, dakle, pošten rastanak cijelog OITNB tima sa svojim gledateljstvom, uz mininalne kompromise i mnogo dobro promišljenih scenarističkih rješenja. Gledajući posljednjih sedam epizoda neki_e od vas će biti zatečeni_e količinom turobnih i deprimirajućih trenutaka, pitat ćete se zašto vam Kohan i scenaristički tim ovo rade! Neke od vaših omiljenih likica gubit će svoj integritet, osobnosti zbog kojih ste ih voljeli_e, smisao za humor, zdravlje, osjećaj za stvarnost, snagu, vjeru, a neke i – teško mi je ovo reći – život. I sama sam negdje na sredini sezone počela posustajati pod količinom tereta koji protagonistice nose, no svakom novom scenom postajalo je sve jasnije kako su raspleti i sudbine likova kreirani prilično uvjerljivo i u skladu sa svim onim društveno ekonomskim faktorima koji još od prve sezone određuju egzistencije protagonistica u zatvoru, ali i izvan njega, te je vrlo teško zamisliti značajno drugačiji kraj od onoga koji je realiziran. Naravno, posrijedi je varka i efekt televizijske priče, no kada to osjetite – možete biti sigurni kako su scenaristi, redatelji i svi radnici_e napravili dobar posao. Tematski, oproštajna sezona OITNB-a bavi se aktualnim društvenim pitanjima u Americi: položajem ilegalnih migrantica u američkom društvu i zatvorima, privatizacijom zatvorskog sustava, politikama štednje unutar zatvora, probacijskim procesima i problemima koje bivše zatvorenice proživljavaju u prilagodbi na život poslije izdržavanja kazni, posljedicama #MeToo pokreta… Vidljivo je da je scenaristički tim Orangea podrobno pratio izvještaje o stanjima u imigracijskim zatvorskim centrima koji su posljedica sve strože Trumpove politike prema imigrantima. Od takvog stanja najviše profitiraju privatne tvrtke i ta je tema jedna od centralnih u sedmoj sezoni serije.

Neki od likova u ovoj su sezoni doživjeli i značajnu transformaciju. Rekorderka takvog “od hladne bitcharke napravimo solidarnu sestru” tretmana je Natalie Figuera Fig (Alysia Reiner), nekadašnja asistentica nadzornika Joea Caputa (Nick Sandow). Rečenice koje Fig, sada nadzornica imigrantskog sektora zatvora, izgovara u sedmoj sezoni idu u sam vrh najhumorističnijih. Litchfield je, shvatili ste, prilično okrutno mjesto za život i jedini način na koji junakinje uspijevaju u njemu preživjeti je međusobna solidarnost i preuzimanje odgovornosti za vlastite pogreške.

OITNB iza sebe ostavlja i donatorsku platformu Poussey Washington Fund osnovanu na dan objavljivanja sedme sezone serije i usmjerenu osnivanju čak osam neprofitnih organizacija koje će se baviti pravima zatvorenica u i izvan zatvorskih sustava, pravnoj podršci za zatvorenice i zatvorenike u Americi, poboljšanju položaja imigrantica u zatvorima i drugim važnim stvarima za koje su se u zatvorskoj pobuni borile zatvorenice Litchfielda.

Zato svi vi koji ste prestali gledati Orange oko četvrte ili pete sezone, vratite se i pogledajte ono što ste propustile_i. Ne samo narančastu i crnu, OITNB u sedam je godina prošao cijeli spektar ženskih, feminističkih i opće društvenih tema i u povijest otišao sa stilom, uz smijeh i suze.

*Prenosimo s prijateljskog portala VoxFeminae

Oceni 5