1. Home
  2. Entertainment
  3. Retro
  4. Osamdesete godine, posljednje utočište radosti
Entertainment - Retro
Goran Pavelić Pipo: U objektivu mog sjećanja (5)
Artr 04 S

Ovdje sam 1982. s Gordanom Visković (prevoditeljicom i danas uzgajivačicom nekakvih pasa) i Tomislavom Longinovićem, dragim prijateljem iz Beograda, ispred 'Zvečke'. Tomislav je diplomirani psiholog, a već duže vremena je negdje u USA, na nekom sveučilištu predaje slavensku književnost...

Photo: Goran Pavelić Pipo

Osamdesete godine, posljednje utočište radosti

Tekst i fotografije: Goran Pavelić Pipo
Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Osamdesete godine (sve su fotke iz tog razdoblja) su i dalje zanimljive, ispunjene događanjima i ljudima, ljubavima i rastancima... No, krajem decenije stvari se ubrzano mijenjaju: Univerzijada, ušminkavanje grada, Zvečka se polako rasplinjava, neki su prijatelji otišli u druge zemlje, neki su umrli, dobili smo djecu, a onda još i glupi rat. Zato ova sjećanja datumski i završavam s veselom škvadrom ispred Blata. Bit će mi drago ako su vas fotke nasmijale.

U GSC 1982: Breda Beban, slikarica (njeno prezime udajom, ondašnji joj je suprug, Ognjen, sa Zlarina); imali su divnu kuću u Cvjetnom naselju; Ognjen je ili na Zlarinu ili u Kanadi, a Breda nas je nažalost prerano napustila usred svoje uspješne umjetničke karijere koju je nastavila u Engleskoj

Kadar iz Masarykove ulice: Tanja Krizmanić (već dugo vrijeme živi u Americi) i Sanja Ravlić. Za one koji ne znaju: Masarykova ulica spajala je dva oprečna mjesta na pravcu, Blato i Veliki Kavkaz, a Zvečka je bila negdje na sredini (od HNK prema Gundulićevoj)

Vladimir Stoisavljević-Vaki (pisac i kulturni djelatnik) i Vlada Divljan ispred Malog Kavkaza.

Tom Gotovac: Istinska zagrebačka ikona, poznati filmsko-performerski umjetnik, stalno je sjedio kod Trbuljaka u redakciji Poleta, izvodio je originalne kolporterske akcije, a jedinstven je njegov performans 'Zagreb, volim te!'. Nisam ga baš puno slikao, a ovaj Tomov portret tek sam nedavno otkrio (očito prije akcije šišanja i brijanja)

Željko Stojanović-Žika u vlaku (Zadar-Zagreb, via Knin): Majstor Žika, fotograf. Gore-dolje po jadranskoj obali, Kosovo (Dragaš), Italija, Švicarska, Poljska, Austrija - to su bila naša putovanja. Žika je fotkao, ja sam nosio stative i sanduke, pisao reportaže... Sa Žikom se redovno čujem, a i viđamo se. Od njega sam stvarno puno naučio o fotografiji!

Fotka nastala na kupanju na Rakitju (divlja plaža): Dražen Mazur, poznati pisac, sredinom osamdesetih otišao u USA sa Ivom (njemu s desne strane). Izgubili smo kontakt, ali znam da su mu izašle već dvije knjige na engleskom; s lijeva je Andrea, moja ondašnja djevojka

Pero Kvesić, pisac, bloger, redatelj i jedan od utemeljitelja novog omladinskog novinarstva i Tanja Torbarina, kolumnistica, snimljeni 1983. pred 'Zvečkom'.

Škvadra ispred 'Blata' 1988: Laso, Bara, Afrika, Dijana, Renata, Mance, Dudo, Cico, Pop, Đuro, Flek... U jednoj svojoj pjesmi kaže Borges: 'Vrijeme će teškom rukom razderati ulice isprepletene u mojim grudima. Neće ostati ništa osim sjećanja'. A ja se usuđujem dodati: i poneka fotografija

Jožica (njegovo piće bila je kamilica s mlijekom), jedan od stalnih likova u Blatu i konobar Ante

Spadam u generaciju fotografa kojoj je kultni film bio Antonionijev ''Blow up'', a omiljena literatura bio nam je francuski Photo iz kojeg smo naučili napamet i ove sintagme: rešerš personel, boatje nikon, obžektif grananguler, limjer du žur. Da, ovo je najbolje u bavljenju fotografijom

(KRAJ)

Tagovi

Oceni 5
Komentara (0 poslato)