Radio drama
Lastav1

Photo: Sculptor: P. Bondarenko/ Y. Gagarin. (1980), Moscow

Oskar Vajld: Srećni princ

Dovoljna je jedna, slučajna ili namerna, greška u prevodu pa da se izbriše skoro čitav kvir podkontekst bajke Srećni Princ Oskara Vajlda. Iako mali Lastavac, glavni junak bajke, poseduje sve atribute koji, prema društvenim normama viktorijanske Engleske, odgovaraju mladom mužjaku u naponu životne snage: voljan je da služi kao vitez, voli putovanja i istraživanja, te ne beži od opasnosti, u većini prevoda na srpski jezik od Lastavca je postala Lastavica.

Mladi ptić možda pravi iracionalne izbore kada se zaljubljuje u različite oblike od sebe: prvi put je to Trska, a potom i statua mrtvog princa, ali je upravo odnos sa kipom taj koji je više nekonvencionalan, ne samo zato što je jedno spomenik mrtvom ljudskom biću a drugo živa ptica, već i zbog toga što su obojica muškog pola.

Jasno je da Vajld, indirektno poredeći heteroseksualnu epizodu sa ljubavlju Lastavca prema Srećnom Princu, uzdiže istopolnu ljubav (jer Lastavac, kako bajka odmiče, doživljava transformaciju ne iz moralnih razloga već upravo zbog te ljubavi), ali je tako i osuđuje na smrt, budući da u viktorijanskoj Engleskoj homoseksualnost svakako nije bila prihvaćena.

I dok neki stručnjaci tvrde kako ova bajka nije podobna za decu jer su deci potrebni srećni krajevi kako bi odrastala u uverenju da je moguće prevazići prepreke i dostići sreću, drugi je odbacuju upravo zbog homoseksualnog podkonteksta. A upravo je taj podkontekst ono što je oteralo ovu bajku u nesrećan kraj.

Formiranje stavova i vrednosnih sistema započinje već u detinjstvu, stoga je važno deci ponuditi različite modele (pa i nesrećne krajeve) te im pomoći da bolje razumeju svet oko sebe i razviju saosećanje i toleranciju. U tom smislu, ova bajka je idealan podsticaj za razgovor i mogući prvi korak u učenju tolerancije.

Oceni 5