Ovacije za Milenu Dravić
- Kada sam maloprije ušla u ovu ulicu, kada sam vas sve vidjela, cijela ulica je izložba ‘Milena’. Toga nema nigdje osim u Puli! Zaista Pulu obožavam, za Pulu sam vezana zbog mog prvog filma "Vrata ostaju otvorena", da bi nakon nekoliko godina postala i najmlađi dobitnik Zlatne arene za film "Prekobrojna", a kasnije i sve druge 'Arene'. No, prva je bila najdragocjenija. Ja sam u Puli postala glumica! Volim vas sve, stvarno - rekla je legendarna glumica Milena Dravić prilikom otvaranja izložbe fotografija njoj u čast, u nikad punijem prostoru pulskog SKUC-a, gdje se slavna 77-godišnja glumica jedva probijala mimo fotografa i obožavatelja svih generacija.
Alfred Hitchcock osobno ju je pozvao na jednu večeru i poklonio posebnu fotografiju s njegovim crtežom. Nakon projekcije u Cannesu (za film "Specijalni tretman" Gorana Paskaljevića i Dušana Kovačevića dobila je Zlatnu palmu 1980.), osobno su joj prišli i čestitali Jack Nicholson te John Lennon i Yoko Ono.
* Vaš pokojni kolega Ljubiša Samardžić svojedobno nam je rekao u intervjuu da on nije osjećao kameru, ali da je kamera osjećala njega. Kakav je bio Vaš odnos s filmskom kamerom?
- Znate što, kamera vam je partner i to vrlo važan partner. Ja sam kroz dobre snimatelje naučila… sad, ne znam da li sam naučila, ali sam ipak bila dobro upućena u te stvari. Tu su Aleksandar Petković, Pega Popović i, pogotovo, Tomislav Pintar u filmovima "Rondo", "Bitka na Neretvi" i "Sutjeska". Taj kontakt s kamerom.. i ako ste u totalu, a scena ima više glumaca, to osjetiti… a kamera je daleko od vas. To je, naprosto, bio osjećaj u meni. I kada se gledao materijal u tom dalekom totalu, ja sam se vidjela, vidjelo se to što radim. To je neka velika sreća, da se posjeduje taj osjećaj u kontaktu s kamerom. Ali, znate, nisam se time opterećivala.
* Otkrio Vas je redatelj František Čap. Tada niste imali glumačkog iskustva?
- Ne, otkrio me u baletnoj školi. U baletu sam od svoje četvrte godine. Prema tome, moj je umjetnički staž ogroman (smijeh). Čap je češki redatelj koji je došao živjeti u Sloveniji i njemu se dopao scenarij Vladimira Paskaljevića (oca redatelja Gorana Paskaljevića) za film "Vrata ostaju otvorena" koji je, nakon velike ture ratnih filmova, došao 1959. sa suvremenom temom. Odlučili su ga raditi s glumcima iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Mi nismo bili svjesni što se s filmom desilo dok nismo došli na festival u Pulu. Doživjeli smo takve ovacije da je to bilo nestvarno. Publika nas je nosila na rukama, skidala je s nas odjeću, kao da su u pitanju najveće rock grupe. E, to smo doživjeli s tim filmom. Ja sam odmah dobila novu ponudu, što je bilo važno da ne nestanem. Sofija Soja Jovanović, do danas jedini ženski redatelj s cijelog prostora bivše zemlje, koja je radila božanstvene filmove ("Pop Ćira i pop Spira", "Orlovi rano lete") pozvala me za film "Diližansa snova" 1960. I tako je krenulo, film za filmom.
- Moja je sudbina vezana za Pulu i uvijek se u ovom gradu osjećam divno jer su ljudi divni, vole umjetnost, vole film i muziku i sve što se prati u toj predivnoj Areni. Dolazila sam u Pulu s brojnim kazališnim predstavama tako da ja nisam imala onaj drastični prekid kao neke druge kolege. Puno me događaja, osim filmskih premijera, veže za Pulu - rekla je Milena Dravić, čiji je muž, također glumačka veličina Dragan Nikolić, umro u ožujku 2016. godine.
- Bukvalno mi je bio zahvalan što sam ga natjerala jer nije htio glumiti u "Ko to tamo peva", kaže Milena. - On je u tom filmu fenomenalan. Poslije je, naravno, bio sretan što je igrao. Sve je oduke, inače, sam donosio. Bio je veliki glumac, veliki čovjek, veliki dobrotvor. Prolazi treća godina, već ljudi pričaju o prošlosti, a za mene je sada tu!
U nastavku je njen kolega Rade Šerbedžija, uz naknadne stihove Tina Ujevića iz "Vječnog prstena", kazao: "Milena je naša sadašnjost, Milena je naša mladost, naša prošlost, naša budućnost. Ona je čovjek dobre volje, ona je najtalentiranija. Milenine plave oči su sami film, film koji smo svi imali sve ove godine. Milena je čovjek koji spaja ljude, Milena je dobrota, Milena je razlog zašto smo ovdje. Sve ove fotografije svjedoče o jednoj čudesnoj osobi".
Mileni u čast: Izložba fotografija i prigodna monografija
Povodom 65. filmskog festivala u Puli, Kulturni centar Beograda u saradnji sa Jugoslovenskom kinotekom, Udruženjem dramskih umetnika Srbije, Srpskim kulturnim centrom Pula – SKUC i Klubom Srba Istarske županije, a pod pokroviteljstvom Grada Pule i Istarske županije, organizuje izložbu fotografija i predstavljanje monografije posvećene izuzetnom opusu heroine srpske, jugoslovenske i kinematografije i glumišta regiona – Milene Dravić.
Izložba fotografija MILENA, koju su priredili Maja Medić i Stefan Arsenijević, otvorena je u četvrtak, 12. jula u galeriji SKUC-a (Maksimijanova 12) i trajaće do 27. jula. Deo izložbene postavke obuhvata i dokumentarni filma Mali film o velikoj Mileni, čiji je autor i reditelj Miloš Radović.
Već posle prvog filma, Vrata ostaju otvorena (1959) Františeka Čapa, kritika je pisala: “Zvezda je rođena”. Od tada do danas, Milena Dravić kontinuirano pleni vanserijskim talentom, lepotom i šarmom. Od spektakularnih ratnih epopeja do subverzivnih filmova crnog talasa, od ekranizacija narodne poezije do savremenih drama, od velikih tragedija do popularnih komedija, Milena je uvek autentična heroina srpske, jugoslovenske i kinematografije regiona.
U skoro šezdeset godina dugoj karijeri igrala je u preko stotinu filmova (Jutro, Prekobrojna, Horoskop, Rondo, Hasanaginica, NJ.R. Misterije organizma…) i osvojila brojne filmske nagrade, među kojima su najveće Zlatna palma u Kanu za ulogu u filmu “Poseban tretman” Gorana Paskaljevića, dve Zlatne i pet Srebrnih arena na Filmskom festivalu u Puli. Dobitnica je i nekoliko nagrada za životno delo: Velika Žanka, Nušićeva nagrada, Pavle Vuisić i Dobričin prsten.
U petak, 13. jula u Kinu Valli, u sklopu 65. filmskog festivala u Puli, predstavljena je monografija Milena Dravić, koju je priredila Tatjana Nježić, a objavilo Udruženje dramskih umetnika Srbije kao svoju 22. knjigu posvećenu dobitnicima Dobričinog prstena, čiji je Milena 30. laureat 2017. godine. Monografija obuhvata 250 strana, podeljenih u nekoliko celina.
Knjiga je bogato ilustrovana sa oko 100 fotografija i sadrži popis filmskih, televizijskih, pozorišnih uloga, nagrada i priznanja Milene Dravić.
* Tekst prenosimo sa portala "Glas Istre" uz dozvolu uredništva