Palačinke naše svagdašnje

Palačinke su definitivno europski proizvod. Iako u Engleskoj prvi zapisani tragovi palačinki potječu iz sredine 15. stoljeća, smatra se da je konzumacija palačinki dosta starija, no ne postoje zapisi čime su bile punjene. Apropos punjenja: čim pomislim na palačinke, odmah mi pada na pamet pekmez od marelica.

Kako napraviti palačinke (ono što se naziva „crepes“ dosta je rjeđe po konzistenciji, iako su sastojci isti kao i kod palačinki)? Pomislit ćete: vrlo jednostavno! Izmiješati brašno, jaja, sol i mlijeko! No, da li je baš tako? E, baš nije! Palačinke su najbolji primjer kako u kulinarstvu veliku ulogu igra redosljed sljubljivanja sastojaka.

No da previše ne trubim – evo odmah recepta:
-300 grama glatkog brašna
-2 jaja
-6 dcl mlijeka
–žlica rastopljenog maslaca
-malo soli.

Prvo se izmiješaju jaja („izlupana“), brašno, malo soli i rastopljeni maslac. Brašno (dodajte vrećicu bourbon vanilija šećera) obavezno dodavati kroz sito jer se time spriječi stvaranje grudica. Nakon što su se jaja, maslac i brašno vezali, tek tada postepeno dodajte mlijeko. Naglasak na „postepeno“, jer vam se vrlo lako može dogoditi greška da ulijete previše, pa onda dodajete brašna, pa opet pregusto i tako dalje dok na kraju ne ostanete bez brašna ili bez mlijeka. Recept gotov! Okus neponovljiv!

Za one koji vole „upgrade“: Umjesto cijelih jaja izmiješajte samo žumanjke. Od bjelanjaka napravite snijeg i dodajte ga nakon dodavanja mlijeka! Ajme, okusa…

Sljedeća faza izrade je pečenje. Kakvu tavu odabrati, prepuštam vama. Ja sam apsolutni protivnik teflona, no za početak je teflon svakako za preporuku jer će biti lakše manevrirati s tijestom. Važno je da rub tave bude što je moguće niži, tj. da tava bude „plitka“. Što se tiče masnoće, treba je staviti minimalno, tek da masnoćom „liznete“ dno tave. Možete upotrijebiti sve moguće: ulje, maslac, maslo, a i svinjsku mast. Ja preferiram svinjsku mast. Ajmeeeee! Znajte da prva palačinka nikada ne uspije – ona se žrtvuje i obično završi onako vruća, prevruća u ustima kuhara. Nakon toga bi sve trebalo ići kao podmazano. Ispekli smo palačinke, i što sad s njima. Svakome prema izboru. Ja vam nudim one najpoznatije kako biste malo odskočili od dosade. Vjerujte, nakon ovog recepata i konzumiranih palačinki uz svjetlo svijeća, slomit ćete i najtvrđe srce:

Palačinke Suzette

Originalni se recept pripisuje, a kome drugom nego Escoffieru. Godina je 1890. Escoffier stoluje kao glavni kuhar u londoskom Savoyu, te posebnom gostu, princu od Wallesa i budućem kralju Edwardu VII. spravlja palačinke aromatizirane curaçaom. Escoffier je tom prilikom promijenio svoj recept iz pariškog hotela Grand Hôtel de César Ritz gdje je popularizirao Gran Marnier, kojim je tamo aromatizirao palačinke. No, kako bilo, Edward je bio izuzetno oduševljen palačinkama te je predložio da se nazovu Suzette, prema svojoj pratilji i aktualnoj priležnici glumici Suzanne Reichenberg.

U nešto dubljoj tavi karamelizirajte šećer, nakon što je postao smeđ, dodajte maslac. Miješajte dalje na vatri dok se sve ne pretvori u jednu grudu. Nakon toga polagano dodajte sok od svježe iscjeđene naranče dok se gruda ne transformira u predivan umak. Nakon toga još ubacite samo „šus“ Cointreaua (ili Gran Marniera) i limunovog soka. Svaku palačinku posebno dodajte u tavu, neka se dobro „nasaftaju“ pa složite u trokut i servirajte s kuglicom sladoleda od vanilije i malo tučenog slatkog vrhnja. Ako želite da show bude maksimalan, bacite još malo 80-postotnog ruma preko palačinki, ugasite svjetlo i flambirajte. Meni je show svaki put urodio plodom, a posebno jednom prilikom kada su me toliko ometali da sam zabunom ulio dvostruku kolicinu Stroch 80% ruma, te dokazao da se i od palačinki moze biti mortus pijan.

*Prenosimo sa prijateljskog portala Radio Gornji Grad