Pojeo vuk Crnu Goru
Cgea2

Photo: Braca Stefanović/XXZ

Petparačke priče

Znate onu izreku „i vuk sit, i ovce na broju“? Epilog, vuk pojeo čobanina! Da ne kažem – Crnu Goru! Tako mi nekako izgleda trenutna bolesna situacija u Crnoj Gori. Međunarodna zajednica je već bila umorna od dugogodišnje vladavine DPS-a i narastanja srpskog radikalizma i vjerskog fundamentalizma, do granice da nije bilo moguće održavati građanski mir bez represivnih sredstava.

Daleko od toga da je DPS želio napetost i primjenu policijskih mjera, očito je bilo da su se stvari otele kontroli i da su sve hijene, od šatrograđanskih NVO, SPC, pa do velikosrpskih ultranacionalista počele kidisati na državu i vlast do te mjere da bi pobjeda koalicije oko DPS-a na potonjim izborima samo produžila agoniju u kojoj se našla Crna Gora. Niko sa gramom mozga nije očekivao da će tadašnja vlast pribjeći sili u očuvanju vlasti, jer bi to bio izuzetno glup potez koji ne priliči jednom inteligentnom čovjeku, kakav jeste Milo Đukanović. Takve špekulacije su svojstvene samo ljudima sa slabim kognitivnim sposobnostima.

Ocjene o hibridnoj demokratiji Evropske komisije su samo proizvod haotičnog stanja koje je potpuno svjesno stvarano, sa idejom da se postojećem režimu oduzme međunarodni legitimitet. Po ko zna koji put se pokazuje da se desničarski i kleronacionalistički bašibozuk najbolje snalazi u destrukciji, proizvođenju ekcesa i obrtanju stvarnostu u kojem oni sebe uvijek predstave kao žrtvu, iako su vinovnici svih incidenata. Nažalost, ogromnu pomoć su dobili u nevladinom sektoru, koji je ustvari bio glavni informator međunarodnoj zajednici, i tzv. nezavisnim medijima, koji su sve samo ne to, a koji su po idiotskom stereotipu poluinteligentnih evropskih službenika dobili oreol slobodnih i profesionalnih medija. Ko god je došao kao predstavnik EU u Crnu Goru, ili kao diplomata, bio je prepariran od jedne te iste grupe ljudi koji su istini pretpostavili svoj radikalni antagonizam prema DPS-u. Džaba je potonja vlada oko DPS-a pokušavala da ih umilostivi grantovima i čestim brifinzima, pizma nije ublažena. Ili broj nula nije bio dovoljan.

Po svim podgoričkim ambasadama zapadnih zemalja postavljeni su prevodioci iz istog kruga ljudi koji su svojim odabirom izvora informacija i sugestijama dodatno zamutili političku vodu i sipali je u čaše svakom pristiglom ambasadoru. Dok se DPS uljuljkivao u sopstvenoj slici o uspjehu, velikim investicionim poduhvatima u turizam, saobraćaj, rast BDP per kapita i standarda u odnosu na okruženje, to društvo je vješto stvaralo sliku o epohalnim pljačkama društvenog bogatstva, siromaštvu, korupciji, kriminalu, praveći od Crne Gore vodeću zemlju Evrope po tome, iako odgovorno tvrdim da je Crna Gora u tom pogledu kamilica u odnosu na sve zemlje regiona. Makar u periodu suverenosti. Ono što se u Crnoj Gori rasteže politički i medijski do nebeskih visina, pravi ogromne afere, u suśedstvu je svakodnevica. Zamislite da neko u Srbiji pravi aferu od zapošljavanja radi kupovine glasove na izbore? Ili afera koverta u odnosu na trošenju državnog novca samovoljom jednog čovjeka, bez ikakve kontrole, poklanjanje ogromnog novca privatnim medijskim firmama preko javnih preduzeća da bi te medijske kuće postali partijski propagandni punktovi, itd, itd?

Grohotom sam se smijao kada je u izvještaju evropskih posmatrača navedeno da je DPS imao prednost u prezentaciji u medijima u predizbornoj kampanji. Pored osamdeset i kusur kanala iz Srbije koji su svakodnevno satanizovali DPS i njenog predśednika, gomile novina iz Srbije koje su radile to isto, najveće medijske kuće u Crnoj Gori, brojnih lokalnih opozicionih kanala…? Stvarno ti ljudi koji serviraju Evropljanima takve gluposti nemaju obraza. I to sve zato što je Javni servis u svojim informativnim emisijama pratio rad pripadnika najviše vlasti. DPS-ova kampanja nikad nije bila siromašnija i blijeđa od kampanje na prošlim izborima.

I što smo dobili pobjedom opozicije? Gomilu pogubljenih likova u vladi Crne Gora koji nijesu sposobni ni da prouče zakone prije nego li počnu da ih krše i unakazuju svojim voluntarizmom i pokušajem da ih uređuju po sopstvenom mentalnom sklopu. I za sav taj amaterizam dobijaju podrku žestokih kritičara bivše vlasti iz redova NVO i od EU. Prvih, jer su ostrašćeni da potpuno unište svaki trag bivše vlasti DPS-a, a drugih, jer su uspjeli da izbjegnu u vlasti srpske ultranacionaliste iz prosrpskih partija i da zadrže formalno proevropski kurs nove vlade i nastavak bezbjednosne politike prošle vlasti. Odjednom su priče o pravnoj državi, poštovanju Ustava, neselektivnoj primjeni zakona, demokratskim procedurama, nediskriminaciji, transparentnosti postale potpuno nebitne za svu onu opskurnu družinu i za međunarodnu zajednicu. Vlada koju niko stvarno ne podržava od političkih subjekata u Crnoj Gori, čini se, uživa samo podršku spolja, nevladinih organizacija i dijela građana kojima je DPS krv na oči, pa su spremni da gutaju svakodnevno od nove vlasti ono što se ne jede.

U svemu tome se svjesno previđa da je ta nova vlada i vlast duboko klerikalna, jednonacionalna i orjentisana ka posrbljavanju svega po Crnoj Gori. Osobi koja iskazuje ekstremni velikosrpski nacionalizam i klerikalizam se ustupaju resori kojima se najefikasnije utiče na promjenu svijesti mladih naraštaja, kao što je obrazovanje, kultura i nauka. Sve to vrlo jasno pokazuje da ne samo da su u Crnoj Gori žrtvovane njene najviše tradicionalne vrijednosti, kao što su antifašizam, multinacionalni i multivjerski sklad, nego je crnogorska nacija potpuno marginalizovana i ponižena u mjeri da se ośeća kao građani drugog reda. Taj ośećaj se sramotno zamjenjuje tezama o političkim pristalicama prošle vlasti, što dodatno podstiče bijes i nezadovoljstvo zbog takvih manipulacija. Očito da međunarodna zajednica vjeruje da je u Crnoj Gori najvažnija pacifikacija radikalnog srpskog nacionalizma i klerofašizma, a da su Crnogorci skloni građanskom komformizmu, neskloni ekstremnim ponašanjima i ekcesima, pa ih je zato lakše prinijeti na oltar lažnom miru koji se projektuje. Lažni, jer svaki analitičkiji pismen čovjek vidi da se ispod toga kuva i samo nagomilavaju podjele i omraze. Bojazan je da se stvari ne otmu kontroli u situaciji kada vlast obavljaju nesposobni bezveznjakovići koji nijesu svjesni da svakim svojim potezom iritiraju većinsko stanovništvo u Crnoj Gori. Jasno je da nemaju svijest da mogu da rade govnjive metle dok se penju većini po glavi. Tada će i Beograd biti preblizu.

U situaciji u kojoj se nalazi Crna Gora, u kojoj se bezobzirno mijenja njen karakter, ponižava i diskriminiše većina, vrši kriminalna pljačka ogromne državne imovine i poklanja drugoj zemlji, u kojoj priučeni amateri odlučuju i misle da imaju svu moć u rukama, u kojoj strana crkva pravi zakone po svom nahođenju i interesu, u kojoj nesposobna vlada, bez ikakvog iskustva i predznanja o državnom upravljanju, odrađuje pripravnički, samo se sve više produbljuju i podstiču sve podjele i animoziteti do nivoa kada se suživot između različitih naroda u budućnosti dovodi u pitanje. To je već viđeni scenario na ex Yu prostorima, koji se uvijek završavao tragedijom. Svakim danom je sve jasnije da je međunarodna zajednica slijepa za dugoročna rješenja i razumjevanje suštine, da je vodi čisti kratkoročni pragmatizam i oportunizam i da je jedini način kojim se može naćerati da se ponaša odgovorno kad i druga strana počne da bude dio problema. Dok se ćuti, mlati po tastaturi i ne prave problemi, možete svi pocrkati.

*Tekst prenosimo sa portala Aktuelno uz dozvolu autora

Oceni 5