Pjesma o samom sebi
Volt Vitmen

Photo: shenandoahliterary.org/

Pisma od boga bačena na ulicu

48

Rekao sam da duša nije ništa drugo nego tijelo

i rekao sam da tijelo nije ništa drugo nego duša,

i da ništa, pa ni bog, nije za čovjeka veće nego on sam

i tko god hoda za osminu milje bez sućuti, ide za vlastitim

sprovodom odjeven u svoj mrtvački plašt,

a ja ili ti možemo bez desetice u džepu kupiti ljepotu svijeta,

a pogledati svojim okom ili pokazati bob u njegovoj mahuni

smućuje učenost svih vremena,

a nema namještenja ili poziva, a da mladić koji ga prihvati

ne bi mogao postati junak,

te nema predmeta tako mekana, a da ne bi postao glavčina

svemirskoga kotača

i ja kažem odjednom čovjeku ili ženi: neka vaša duša stoji

hladna i spokojna pred milion svemira.

I ja kažem čovječanstvu: "Ne budi radoznalo o bogu,

jer ja koji sam radoznao za sve nisam radoznao o bogu,

(nikakav izbor blistavih izraza ne može ispričati, kako sam

miran u pogledu boga i smrti).

Ja čujem i opažam boga u svakom predmetu, ali boga

ni najmanje ne razumijem,

niti razumijem tko može biti čudesniji nego ja sam.

Zašto bih želio da vidim boga bolje nego danas?

Nešto od boga vidim svaki sat od dvadeset i četiri sata dana,

a u satu svakoga trenutka,

u licima ljudi i žena vidim boga i u vlastitom licu u ogledalu,

nalazim pisma od boga bačena na ulicu, a svako potpisano

božjim imenom,

a ja ih ostavljam da tu leže, jer ja znam kamo god ja odem,

druga će tačno nadolaziti za vijeke vjekova.

*Preveo s engleskog Tin Ujević

Oceni 5