XXZ čitaoci kao XXZ saradnici
Kucej 01 S

Photo: ymutate

Pismo iz izolacije, dan 143579.

Dragi moji temperamentni, društveni i komunikativni Balkanci, 

Vanredno stanje usled korona-pandemije otvorilo je razna pitanja, a naročito ona koja se odnose na promenu svakodnevice i funkcionisanja u kućnoj izolaciji. Zato bih da vas srdačno pozdravim, postavim nekoliko pitanja i poželim dobrodošlicu u svet Zapada, koji je odavno u socijalnom karantinu. 

1. Teško vam pada nemogućnost okupljanja i druženja?

Mi smo svakog dana u socijalnoj izolaciji.

Druženja sa prijateljima ne postoje.

Kontakt sa ljudima svodi se na kontakt sa kolegama na radnom mestu, na sastancima. A da, i sa kasirkama iliti automatom, koji govori: "Bitte, Kasse zwei".

2. Još teže vam pada udaljenost od roditelja? Žalite se kako su prošle dve i po nedelje kako niste videli majku?

Mi ih vidimo jednom godišnje.

3. Zabrana kretanja od 20h je isuviše rigorozna?

Na zapadu svakako javni život prestaje svake večeri u 20h.

4. Morali ste ostati kod kuće u nedelju, usled uvođenja najdužeg policijskog časa?

Svaka nedelja u Nemačkoj dan je tišine i mira, dan kada je sve zatvoreno, kada se grad pretvara u grad duhova, kada je zabranjeno čak i okačiti veš na žici, baciti smeće u kontejner ili usisavati podove, kako se ne bi proizvodila buka. Jer, Dan Mira.

5. Policija reaguje na nepoštovanje zakona?

Zamislite sistem u kome vam policija dolazi na vrata samo zato što ste napravili fotografiju parka na kojoj se vidi neko lice. Da, to lice - pozvalo je policiju, jer ste načinili prekršaj, shodno Zakonu o zaštiti podataka. Policija će vam pozvoniti i ako dete vozi trotinet po stanu, svirate klavir ili kontrabas, a velika je verovatnoća da će vas komšije prijaviti Centru za socijalni rad, ukoliko vaš jednogodišnjak plače noću, jer, tobože, deca moraju da spavaju 20-06h bez prekida.

6. Teško vam pada uloga učitelja sopstvene dece?

Dobrodošli u svet ekstremno iscrpljenih mama koji zajedno sa decom provode 24 sata u nedelji, koje su deci i mame i učitelji i drugovi i rođaci i komšije i animatori (čitaj, klovnovi), a koje, kada ih odvedu u igraonicu, skaču sa njima na trambolini, spuštaju se niz tobogane, jer je apsolutno nezamislivo (i naravno, zabranjeno) ostaviti trogodišnjaka da se sam igra u igraonici.

7.  Pitate se - ako su nane i dede u izolaciji, ko će da vam pričuva dete?

Naša cela rodbina je u Srbiji, do ovdašnje bebisiterke smo putovali više od 100 km dnevno, (to je 36 hiljada kilometara godišnje) i to nakon što smo ravno godinu dana pokušavali da pronađemo bebisiterku. Drugim rečima, rezervacija bebisiterke, mesta u jaslicama, vrtiću se vrši par godina pre nego što ti je zaista potreban taj servis. Zamislite tu vrstu stresa i očaja, jer ne možete da se oslonite na prisustvo i podršku majke, svekrve ili sestre, koje su u našoj divnoj domovini uvek rade da uskoče kad ti zatreba čak i da odeš do pedikira.

8. Ne možete da odete kod lekara na pregled nevezan za aktuelni virus?

U Nemačkoj je i pre vanrednog stanja bilo gotovo nemoguće naći pedijatra ili kućnog lekara, usled nedostatka medicinske snage, te morate da birate - ili ćete se lečiti kod kuće, ili ići na hitnu službu, gde možete čekati i celi dan u redu da budete pregledani. Srećnici će pronaći pedijatra, doduše udaljenog 50 km od njihovog grada.

9. Prazna igrališta deluju sablasno?

Nemačka igrališta nisu prazna. Zakotrlja se ponekad neko lišće.

10. Sada shvatate da je srećan onaj ko ima sopstvenu baštu?

Usled koncepta "kuća- pos'o, pos'o- kuća", stanovanje u stanovima i u kući sa baštom pravi gotovo svu razliku u kvalitetu života na Zapadu. Mnogi ljudi iznajmljuju male bašte u predgrađima, daleko od svojih stanova, gde im je dozvoljeno baviti se vrtlarstvom, ali ne i izgraditi vikendicu. Na najvećoj lestvici društvenog staleža su oni koji imaju kuću sa baštom.

11. Ne možete pronaći mesto u prirodi koje je slobodno i daleko od ljudi?

Ovde ne postoje neurbanizovane zone. Sve je ili privatno vlasništvo, ili javni uređeni otvoreni prostor. To znači da, u nepreglednoj mreži urbanih celina, prosto ne možete naći netaknutu prirodu da u njoj odlutate ili se zagubite. I da, uvek ćete platiti parking, ma gde god otišli.

12. U izolaciji ste upućeni 24h na bračnog partnera, što postaje iscrpljujuće i dovodi do čestih nesporazuma?

Podela poslova po polu na Zapadu ne postoji - žene su retko domaćice i gotovo sve su zaposlene, a mnoge rade zajedno sa muževima.
Zamislite kako je biti kući, u kancelariji, uvek i svuda sa partnerom, gde je potrebna neograničena ljubav, razumevanje i poštovanje da bi se dostigla harmonija i skladan odnos. I da, on vam postaje partner, ali i prijatelj i komšinica kod koje biste otišli na kafu, da je imate.

Stanje izolacije za neke, za druge je stil života koji su prinuđeni da vode. Setite se da ovo prolazno stanje za nekoga najverovatnije nikada neće proći. Svi smo u iskušenju. Neki, međutim, moći će da se vrate starom, socijalno ispunjenom životu. Drugi će i dalje biti gladni rodbine, prijatelja, spontanih izlazaka na kafu i kontakata. Vanredno stanje za vas, za nas je redovno. Strpite se. #stayhome.

*Autorka je doktorand arhitekture i balansiranja između zapadnih krila i istočnih korena

Oceni 5