Pjevam za nj

Pjevam za nj,

podižem sadašnjost na prošlost

(kako neko vjekovito stablo iz svojega korijenja podiže sadašnjost na prošlosti),

ja ga proširujem s vremenom i prostorom i rastaljujem besmrtne zakone,

da bih njega po njima načinio zakonom za samoga sebe.

***

Tebi, prauzroče

Tebi prauzroče!
Ti nesravnjiva, strastvena, dobra svrho,
ti stroga, nemilosrdna, slatka idejo,
besmrtna kroz sva vremena, rase i zemlje,
nakon čudnoga, žalosnoga rata, velikoga rata za te
(mislim da su se svi ratovi diljem vremena zbiljski vodili i da će se uvijek zbiljski voditi zbog tebe),
ove su pjesme posvećene tebi, vječitom napredovanju tvojem.
(Rat, o vojnici, ne zbog ratovanja samo,
kudikamo više čekalo je u muku iza površine
što sad ima na svjetlo izaći u ovoj knjizi.)
Ti kružnico od mnogo kružnica!
Ti kiptavo načelo! ti čvrsta, skrovita klico! ti središte!
Oko tvojega pojma vrti se borba
sa svojom ljutinom i žestokom igrom načela
(s bogatim posljedicama koje će doći do 3000 godina),
za te ovi recitativi – moja knjiga i taj rat jesu jedno,
u njegovom duhu se stapajmo ja i moje stvaranje, budući da se spor vrtio oko tebe;
kako se kotač vrtio oko svoje osovine, ova knjiga se i nehotice okreće
oko tvojega pojma.

***

Vama

Stranče, ako me na prolazu susretnete i želite se sa mnom
razgovarati,
zašto se vi ne biste sa mnom razgovarali?
I zašto se ja ne bih razgovarao s vama?

***

Jednom povjesničaru

Vi ste slavili prošasta vremena,
ispitali ste vanjsku stranu, površine, rase i život koji se u punoj mjeri ispoljio;
vi ste govorili o čovjeku kao o tvorevini politike,
zbroja vladara i svećenika;
a ja, stanovnik Alleghania, govorim o čovjeku kakav je on u sebi, u svojim vlastitim pravima;
ja pipam bilo života koji se rijetko ispoljio (veliki ponos čovjeka u sebi samome);
pjevač osobne vrijednosti, ocrtava ono što
istom ima da bude, ja naviještam povijest budućnosti.

***

Dok sam premišljao u muku
i obraćao se svojim pjesmama i dugo zadržavao u razmišljanju,
iskrsnu preda mnom utvara s licem punim nepovjerenja,
silna po ljepoti, starosti i moći,
genij pjesnika starih zemalja
i upravi k meni oči poput plamena
i ukaza prstom na mnoge besmrtne pjesme
i reče glasom prijetnje: "Šta ti pjevaš?
Ne znaš li da neumrli bardi imaju samo jedan predmet?
A taj je rat, usud bitaka,
kovačnica savršenih vojnika?"
Odgovorih: "Tako budi.
I ja, ohola sjeno, također pjevam rat, i to dugotrajniji i silniji nego ijedan,
vođen u mojoj pjesmi, s promjenljivom srećom: s bijegom, jurišom, uzmakom, odgađanom i nestalnom pobjedom,
(ipak mislim izvjesnom ili gotovo izvjesnom na kraju), poprište svijeta,
na život i smrt, za tijelo i vječitu dušu;
gle! i ja sam došao da pjevam pjesmu bitaka,
ja prije svega sokolim hrabre vojnike!"

***

Pjevam Jedinku

Pjevam čovjekovo "Ja"; jednostavnu zasebnu osobu,
pa ipak izgovaram riječ: Demokratski; riječi: En Masse.

Pjevam o fiziologiji od glave do pete;
ni sama fizionomija ni sami mozak nisu dostojni Muze; kažem da je potpuni oblik daleko dostojniji,
pjevam ženskost jednakopravnu s muškošću, jednakost žene i čovjeka.

Od života, beskrajnoga u strasti, bilu i moći,
vesela stvorena za najslobodniju djelatnost po božanskim zakonima,
ja pjevam suvremenoga čovjeka.

***

Spoznaja

Tamo, kamo gledam, vidim da se pod natiskom nužde povlači i u se stiska svaki uspjeh i slava,
tamo satovi, mjeseci, godine – tamo poslovni promet, ugovori, ustanove, i sve ono najmanje,
tamo svakodnevni život, govori, mete, politika, osobe, imanje;
tamo također i mi, ja s mojim vjernim i udivljenim lišćem i pjesmama,
poput oca koji ide svojem ocu,
te uzima svoju djecu sa sobom.

***

Strancu

Stranče u prolazu! Ti i ne znaš s koliko čežnje te tražim,
ti si sigurno onaj koga sam tražio, ili ona koju sam tražio, (to mi tako dođe kao iz snova),
negdje sam sigurno s tobom živio život pun radosti,
sjećanje se povratilo dok prohujasmo jedno kraj drugog, fluidno, nježno, čedno, zrelo,

ti si odrastao sa mnom, svejedno jesi li bio moj mladić ili moja djevojka,
jeo sam s tobom i spavao s tobom, tvoje tijelo je postalo ne samo tvoje, niti je moje tijelo ostalo samo moje,
daruješ mi užitak svojih očiju, lica, tijela, dok prolazimo jedno mimo drugog, ti za uzvrat poprimaš moju bradu, poprsje, ruke,
ne mogu razgovarati s tobom, jedino misliti o tebi dok sjedim sam ili u noći dok bdijem,
ne preostaje mi drugo nego čekati, ne sumnjam da ću te opet susresti,
svakako moram gledati da te ne izgubim.