Review: Desperate Journalist - Grow Up [Fierce Panda, 2017]
desperate journalist

Photo: Fierce Panda

Plovidba u ponešto mračnije vode

Londonski mladci Desperate Journalist već na dva albuma donose osuvremenjeni post-punk zvuk za solidnu četvorku. Na istoimenom prethodniku crpili su više s izvora The Smithsa, s lijepim jecajem u vokalu Jo Bevan na tragu Morrisseyja, a na Grow Up nude slušatelju onu mračniju, tjeskobniju stranu 80-ih. Pjesme, tako, evociraju čitavu plejadu britanskih mračnjaka prije nego što su se rasplesali potpomognuti halucinogenim drogama, no ponajviše se, suptilnim gitarskim radom i atmosferama, naslanjaju na The Cure i Siouxie and the Banshees. Međutim, Desperate Journalist kao rijetko koji bend uspijeva dati posezanjima za britanskom glazbenom poviješću moderno ruho.

Uvodna “Hollow”, primjerice, u rukama izvođača kojem je eksploatacija 80-ih samo krinka za nedostatak talenta bila bi potpuni promašaj. U ovoj, pak, verziji budi distinktivno suvremenu anksioznost, nešto poput “Tako mladi” Borghesije u kontekstu današnjice. Ključ uspjeha krije se u eksplicitnosti – dok su se nekoć gotičari mogli kriti iza maglovitih, lelujavih reminiscencija i fantazija, današnji post-punk bend dopusti si lutanje u mirnijim strofama, no u refrenu sjedne na distorziju i nema sumnje – više nema te iluzije u koju stvarnost ne može prodrijeti.

Upravo je zato vjerojatno najbolji trenutak albuma “Be Kind”, s očaravajućim distorziranim refrenom iz kojeg emanira jednostavna i nepatvorena emocija. Dojam pomalo splasne s nepotrebno razvučenim “Lacking in Your Love” i “Your Genius”, no u prvoj su polovici skupili dovoljno kredita da im se za ova poskliznuća u monotoniju sasvim laka srca progleda kroz prste.

Sve u svemu, Desperate Journalist uspješno su svladali i test drugog albuma. Niti su ponovili formulu s hvaljenog prvijenca, niti su se izgubili u pokušajima da se od nje odmaknu. Nisu ni iritantni brisači nostalgične prašine s nečije tuđe mladosti.

Bend je zadržao svoj post-punkerski kurs, otplovio u ponešto mračnije vode, na trenutke razvio jedra i plovio brže i uzbudljivije, na trenutke ostao bez vjetra, no sve upućuje na to da ima dovoljno talenta i osobnosti da se i na sljedećoj plovidbi otisne u novom smjeru.

Ukratko: I dalje uspješna aproprijacija 80-ih.

*Tekst Andree Jović prenosimo sa prijateljskog, glazbenog bloga Lake note, sa dozvolom uredništva

Oceni 5