Poneki čovek među zverima
Film
The Covenant (2023)
Guy Ritchie nas je filmom The Covenant odveo u Avganistan. Iako nije pravljen po istinitom događaju, ipak je sklopljen od tačnih stvari, pa je neka vrsta posvete svima koji su sarađivali s američkom vojskom i ostali u zemlji u trenutku kad su Talibani došli na vlast.
Ozbiljna drama donekle približava užase rata (nijedan film ipak ne može da bude jeziv kao stvarnost). Usred pucnjave i krvavih susreta je klica humanosti, jer se i među zverima nađe poneki čovek. Iako se radi o ratnom filmu, o priči koja vrlo lako može da liči na mnoge druge, Ritchie pametno koristi svoj najdraži začin: igra se kamerom tako da je poznavaocima odmah jasno da je film njegov. To se posebno vidi u momentima kad američki narednik halucinira posle ranjavanja – svet je okrenut naopačke, gledalac oseća bol zahvaljujući toj prevrnutosti, ali vidi još nešto – cveće i nebo, signale da je u tom paklu i dalje sakriven lepši, ljudskiji svet.
The Little Mermaid (2023)
Diznijev crtani klasik nastao prema Andersenovoj bajci dobio je u 21. veku svoju igranu verziju. Poslednjih nekoliko godina, otkad se saznalo da će mlada američka pevačica i glumica Halle Beiley igrati Malu sirenu, vodi se polemika o tome može li sirena biti crnkinja i kakva je to nova woke liberalna podmetačina.
Mali podsetnik za sve zabrinute – sirene ne postoje, a i da postoje, postoje i autorska i sloboda interpretacije. Takođe, Halle Bailey je apsolutno najjači adut ovog filma, sjajna, harizmatična, vokalno nenadmašna, i baš zbog nje treba gledati ovaj film. Da nije nje, bilo bi izlišno posvetiti dva sata skoro-pa-rimejku crtanog predloška. Autori se nisu potrudili da unesu veće izmene, možda zato da ne bi provocirali već isprovociranu javnost. Sve već poznate pesme nalaze se u filmu, uz jedan novitet kao zgodno iznenađenje, ali muzika i jeste ono po čemu je Mala sirena prepoznatljiva, tako da je svakako trebalo da ostane u filmu.
Simpatično, slatko, srednjeputaški i izuzetno kada peva Halle.
The Super Mario Bros. Movie (2023)
Ovo je film za sve ljubitelje dobre, stare video igre, a evo šta o njemu kaže Marko Stojiljković:
„Filmovi s kojima se The Super Mario Bros. Movie može porediti su njegova igrana inačica iz 1993. godine koja je bila dosta slaba, kao i dva relativno recentna igrano-animirana filma o njegovom „rivalu“ sa Sega-sistema, ježu Sonicu, u kojima je spoj avanture za klince i nostalgije za njihove roditelje dosta manje gladak i u suštini deluje usiljeno. U poređenju s njima, The Super Mario Bros. Movie izlazi kao pobednik“
Više čitajte ovde.
Serije
Succession (četvrta sezona, 2023)
Došao je kraj još jednoj od serija koje se ponosno mogu naći na spiskovima „najboljih svih vremena“. Najava da će četvrta sezona ujedno biti i poslednja iznenadila je neke glumce i sve gledaoce, a informacija o tome čija je to odluka – matične kuće HBO ili samih autora – nije otkrivena. Svakako, autori su postupili onako kako je trebalo – napravili su finale za pamćenje, ali ne udovoljavajući nikome osim unutrašnjoj logici serije. Da li je moglo drugačije? Da, što ne znači da je i trebalo. Serija je okončana tako da bi komotno mogla da se nastavi, ali i tako što je svako dobio neku vrstu završnice, i to samo u datom trenutku. Već u sledećem bi možda mogao da izvede novi manevar i preokrene situaciju, a upravo takva je i bila kompozicija čitave serije. Zato je mogla da traje unedogled, kao i da se završi bilo kad, nakon još jednog propalog ili uspešnog dogovora kojem je prethodio niz manipulacija, paktova, svađa, emocionalnih lomova, poniženja i uspona.
Bog i batina američke medijske scene Logan Roy otišao je u večnost i za sobom ostavio baš onakvo stanje kakvo je i predvideo – firmu čija je sudbina na prekretnici, zaposlene koji gledaju da izvuku najveću moguću korist za sebe, brojne supruge i ljubavnice koje je u suštini tretirao isto, i decu (jedno iz prvog, troje iz drugog braka) u tridesetim, četrdesetim i pedesetim godinama, sve jedno nesposobnije od drugog.
Više čitajte ovde.
Yellowjackets (druga sezona, 2023)
Kad je početkom 2023. godine izašao rijaliti serijal Outlast, publika je negodovala zbog načina na koji su učesnici tretirali jedni druge. Takmičenja u preživljavanju istina mogu da se tumače kao „pornografija za one koji uživaju u ljudskoj patnji“, ali svejedno od njih ne odustajemo. Pod izgovorom da možemo da naučimo nešto što će nam koristiti ako ikada dođe do kraja sveta (na primer kako da procenimo da li je neka školjka otrovna ili ne), pratimo sudbine običnih ljudi koji se nadmeću za pozamašne novčane nagrade.
Nisu kreatori programa Outlast izmislili ništa novo – iz Alone su pozajmili sklonost ka fantastičnim divljim pejzažima (Aljaska), iz Bear Grylls: The Island zadatak da se učesnici okupe u grupe i sarađuju kako bi što duže istrajali u surovim uslovima, a iz dobro poznatog Survivora ljubav prema zamršenim igricama. Šesnaestoro igrača se okupilo na obodu ledene šume, a nije prošlo mnogo kad je jedan od njih primetio da su počeli da liče na junake iz romana Gospodar muva.
Isto se dogodilo s junakinjama i junacima jedne izmišljene priče, a seriju Yellowjackets sam još posle prve sezone uporedio s likovima iz pomenute knjige. Konačno je stigla druga sezona, pa možemo da odahnemo jer se serija nije pridružila bogatom spisku otkazanih. Od onoga što se dešavalo na kraju prve je prošlo dva meseca, zima uveliko besni, svi spavaju oko vatre i čekaju ekipu za spasavanje.
Više čitajte ovde.
Somebody Somewhere (druga sezona, 2023)
Jedna od najlepših serija trenutno – dokaz da je život svuda živ, čak i u malim, beživotnim mestima koja ne trpe promene i različitost.
Završila se druga sezona, a već nam obećavaju i treću. Potpuno zasluženo. Delimično zasnovana na životu sjajne Bridget Everett, ova je serija je i urnebesna i tužna, ponekad u isto vreme. U njoj ima mesta za sve, jer ne dopušta glupost i predrasude. Različitost je dobrodošla, ali i razgovor, komunikacija o svemu i svačemu, čin koji umanjuje usamljenost i leči sve one koji su se bar jednom sapleli o život.
Knjige
Georgi Gospodinov „Sva naša tela“
„Kao deca takmičili smo se ko će najduže da izdrži pod vodom bez vazduha. Zagnjuriš glavu, pri nedostatku mora, u limenu kantu, uši zuje, klaustrofobija u grudnom košu, ne dišeš pola minuta, neki čak minut i po, otprilike koliko traje jedna kratka priča i brzo dižeš glavu, vraćaš se u život. Prvi udah je odsečan i podsećajući. Zadihan si kao da si putovao 20.000 milja pod vodom... Nešto slično moraju da budu i kratke priče. Nećeš se utopiti ali posle svakog gnjuranja uzimaš dah kao prvi put" (Georgi Gospodinov, iz Pogovora)
Muzika
Moira Mack je mlada američka kantautorka koja kao svoje najveće uzore navodi Ellu Fitzgerald i Stevieja Wondera, a mi slušamo obradu čuvenog hita Otisa Reddinga (Sittin' on) the Dock of the Bay i njen prvi singl I Worry I Worry.
Nostalgija
Heavenly Creatures (1994)
Melanie Lynskey i Kate Winslet su praznik za oči. Sjajan film!
Dokumentarni film
The Quiet Epidemic (2022)
Neke bolesti su strašnije nego što smo mislili, a dokumentarni film je odličan način da se na to skrene pažnja.
Kratki film
Mr. Pete & the Iron Horse (2021)
Animirani filmovi su odlični za prikazivanje svakog mogućeg ludila i to je ono što je sjajno u vezi s njima.
Horor
Enys Men (2023)
Retko je ko srećan kad je sam na ostrvu. Umesto radosti dolazi strah, jer je izolacija nezgodna stvar. Enys Men je uvrnut film.
Video igre
Besplatne igre: Midnight Ghost Hunt
Epic Games Store svake nedelje nudi novu besplatnu igru, a ovog puta je to Midnight Ghost Hunt. Zainteresovani će moći da je besplatno preuzmu sve do 8. juna, kada nas očekuje neki novi naslov (možda i više).
Midnight Ghost Hunt opisuju i kao „haotične žmurke za više igrača“. Učesnici jure kroz vilu i dvorište, ganjaju jedni druge, a mogu da budu duhovi koji zaposedaju objekte, ili lovci koji utvare jure u želji da ih ulove pre ponoći. Igra je u Early Access fazi, što znači da se na njoj još uvek radi i da vremenom može da se promeni. To ne znači da već nije zabavna, a pravi šou počinje kad se sklope kazaljke.
Ljubitelji duhova, ali i oni koji vole da lutaju, će se sigurno obradovati, a odlične ocene obećavaju nezaboravno iskustvo. Epic garantuje zabavu, pa je igra besplatna – Midnight Ghost Hunt inače košta oko 19 evra.
*Kontrapreporuke
Phenomena (2023)
Zanimljiva ideja, ali je izvedba na kraju poprilično dosadna.
Alexis Schaitkin "Saint X"
Objavljen februara 2020, ovaj triler spisateljice Alexis Schaitkin pokušao je da izađe iz standardne kriminalističke formule komplikovanom pričom o tragediji jedne porodice tokom njihovog letovanja u luksuznom karipskom hotelu. Claire je imala sedam godina kad je njena starija sestra Alison nestala noć uoči povratka kući; nekoliko dana kasnije otkriveno je njeno telo na obližnjem sprudu, a dva nameštenika hotela koji su viđeni s njom uhapšeni su i potom pušteni na slobodu, jer je incident proglašen nesrećom.
Mnogo godina kasnije, odrasla Calire još ima traume zbog smrti svoje sestre, nemoćna da sazna šta se te kobne noći stvarno dogodilo. U Njujorku, slučajno, ulazi u taksi čiji je vozač Clive Richardson, jedan od osumljičenih hotelskih konobara. Claire počinje da ga prati i nekako postaje njegova prijateljica, dok joj je život u haosu; njena opsesija zbog sestrine smrti uništava joj karijeru i ljubavnu vezu...
Autorka Alexis Schaitkin nije se zadovoljila činjenicom da samo prati ovu privatnu istragu, već je nizom flešbekova pokušala da objasni prijateljstvo dva optužena čoveka, ubacujući u igru homoseksualnost (karipski tabu) ili priče o siromaštvu lokalnog stanovništva koje mogu da budu motiv koristoljublja.
Konfuzna i preopširna priča prestaje da bude uzbudljiva već dosadna; takva je i ovogodišnja serija Saint X snimljena po ovoj knjizi – haotična i zamorna zbog stalnih fleškova koji razbijaju ritam i uništavaju smisao. Povrh svega, razrešenje ove misterije prilično je predvidljivo i – još gore, neubedljivo. Loša knjiga, loša TV serija.