TV serija “Succesion” (HBO, 2018)
succesion

Photo: HBO

Porodična saga: Oportunisti, pokvarenjaci i podlaci

The lifestyles of the rich and famous – koliko smo puta imali prilike zavirivati u privatne i poslovne probleme bogataša, od titana iz antičkih vremena poput „Dinastije“ ili „Dallasa“, pa preko cijelog niza soap opera, filmova i TV serija koje se fokusiraju na živote onih koji su u financijskom smislu bolje prošli od nas stoke sitnog zuba, ali su, kao, također ljudi od krvi i mesa, također pišaju i seru, obolijevaju, umiru, yada yada. Kao da nam autori žele poručiti da su i bogatuni ljudi poput nas, a jedino što nas razlikuje je količina nula na računu u banci.

Poseban soj unutar tog bogataškog svijeta su djeca bogataša, obično druga ili ponekad treća generacija čiji su roditelji ili djedovi osnovali imperij, a oni se zdušno bore da taj isti imperij potkopaju. To je jedan od najčešćih klišeja u serijama o bogatašima: ostarjeli patrijarh, mudar i pravedan (iako najčešće i diktator) i njegov nakot rođen s kašikom u medu, koji uživa sve privilegije i povlastice koje novac može kupiti i najčešće su razmaženi, dekadentni i podli. U takav kliše uklapa se i nova HBO-va serija „Succession“ iliti „Nasljeđe“, jedno od ugodnijih iznenađenja ovogodišnje TV produkcije, koja ipak uspijeva izaći iz okova klišeja.

Dakle, i ovdje imamo obiteljski imperij koji je osnovao Logan Roy (Brian Cox), ostarjeli medijski magnat i vlasnik „Waystar Roycoa“, velikog međunarodnog medijskog konglomerata sa sjedištem u New Yorku. Iako ima više od 80 godina, Logan i dalje željeznom rukom upravlja kompanijom i tako prca u zdrav mozak svog sina Kendalla (Jeremy Strong) koji već godinama radi na visokim položajima u firmi očekujući da konačno i službeno postane capo di tutti capi. Tu je i crna ovca obitelji, Roman Roy (Kieran Culkin, da, Macauleyev brat bilivit it or not) koji iza svoje otvorenosti i stalnog zbijanja šala krije sadističke porive, njihova mlađa sestra Siobhan „Shiv“ Roy (Sarah Snook) koja se pokušava distancirati od ostatka obitelji tako što gura političku karijeru savjetujući Loganovog velikog suparnika, predsjedničkog kandidata Gila Eavisa. Najstariji među braćom i sestrom je Connor (Alan Ruck) koji živi daleko od obitelji na velebnom ranču u New Mexicu, ali je sjeban kao i ostatak obitelji.

Serija počinje na Loganov 84. rođendan kada patrijarh priopćava svojoj djeci da planira u obiteljsku zakladu uvrstiti i svoju treću ženu, Marciu, ženu nepoznate prošlosti i sumnjivih namjera koju Loganova djeca (Connor iz prvog, a preostalo troje iz drugog braka) nikada nisu prihvatili kao dio obitelji. I ne samo to: nakon što matori doživi lakši moždani udar i oporavi se, odluči ne povući se kako je planirao već ostati na čelu kompanije do daljnjega i tako ulazi u otvoreni rat s Kendallom, dok preostalo troje moraju odabrati stranu kojoj će se prikloniti.

Iz ovog šturog opisa dalo bi se zaključiti kako je ovdje riječ o nekoj teškoj drami, drametini čak, no pedigre autora serije sugerira drukčije: showrunner Jesse Armstrong je Britanac koji je najpoznatiji kao scenarist humorističnih serija „The Peep Show“, „The Thick of It“ ili „In the Loop“, a pisao je i neke epizode odlične serije „Potpredsjednica“ koja je oživjela zamrlu karijeru Julie Dreyfuss. Redatelj serije je Adam McKay, poznat kao redatelj brojnih komedija ali i, što je ovdje dosta bitno,  autor dramedije o kolapsu Wall Streeta „The Big Short” od prije nekoliko godina. McKay je ujedno i izvršni producent serije uz glumca Willa Ferrella (također komedijaš). Dakle, autori „Successiona“ dolaze iz komedijaškog miljea i to se u seriji osjeti.

Taj komični štih prisutan je od samog početka i super mi je sjeo jer seriji daje vibru opuštenosti, otkačenosti i (ne)zdrave zajebancije što vam pomaže da lakše progutate (i progurate) teške teme poput borbe za prevlast unutar obitelji, političkih intriga, podmetanja, sabotaža, trke za parama i svega ostalog što ide uz jednu disfunkcionalnu, ali bogatu i moćnu obitelj. Dijalozi su brzi i oštri kao da izlaze iz strojnice a ne iz usta, svaka druga replika u seriji je „Fuck Off“ (toliko da vam čak i dojadi nakon prvih nekoliko epizoda), droga teče u potocima (naravno), a autori su se pobrinuli da tu dinamiku prenesu i na eksterijere te da serija napusti dosadne urede na visokim katovima njujorških tornjeva i luksuzne kuće na Upper East Sideu. Tako se jedna cijela epizoda odigrava u bolnici nakon što Logan pretrpi moždiku, jedna se odigrava u mračnom ekskluzivnom noćnom klubu gdje se slobodno konzumiraju alkohol, droge i lake žene, jedna na Connorovom ranču u New Mexicu gdje cijela obitelj dolazi na šarlatansku psiho-terapiju, a za posljednje dvije epizode radnja se seli u dvorac u Irsku na svadbu Shiv i ljigavog dupeuvlakača Toma.

Ipak, iznad svega tu su odlični glumci koji savršeno utjelovljuju svoje likove: Brian Cox kao ostarjeli magnat je, kako kaže jedan lik u seriji, poput planeta – „ima svoju vlastitu gravitaciju“. Cox savršeno nijansira poslovno bezobzirnog tiranina, emocionalno distanciranog i otuđenog oca, ali i starca kojega godine debelo nagrizaju: u sjajnoj uvodnoj sceni serije vidimo Logana kako piša u mraku, ali ne u toaletu već u hodniku spavaće sobe. Kasnije u seriji imamo još jednu scenu Loganovog uriniranja, ovoga puta na tepih u uredu svog nasljednika Kendalla: je li to znak slabe bešike, namjerna diverzija ili zapišavanje teritorija na način kako to rade divlje životinje i poruka sinu: „Ovo je moja prćija“ – prosudite sami.

Kendall je klasičan šekspirijanski lik: pretjerano ambiciozan ali ne i pretjerano sposoban, mekušac koji se voli šepiriti bogatstvom i moći ali ispod te maske krije se nesiguran i uplašen lik za kojeg je iz aviona vidljivo da ne može biti ni predstavnik stanara u nekoj manjoj zgradi, a kamoli šef multinacionalke. Možda i najbolje definiran karakter u cijeloj prvoj sezoni. Kieran Culkin kao Roman je, pa, Kieran Culkin, u manje više istoj ulozi još otkako je kao klinac krenuo bratovim stopama – razmaženo derišta koje nije dobivalo po turu kada je trebalo. Njegove dosjetke i zajebancije kriju sadističku sociopatsku crtu koja se vidi već u prvoj epizodi kada, tijekom utakmice softballa, Roman ponudi mladom dječaku ček od milijun dolara ukoliko uspije optrčati home run; momku to ne uspije, da bi potom Roman poderao ček pred njim i dao mu jedan komadić uz sarkastičan komentar: „Evo ti četvrt milijuna“.

Zanimljivo je portretiran i Loganov najstariji sin Connor, neo-hipi koji se bavi organskom proizvodnjom hrane, fura neku new-age spiku i jedini je od braće koji se naizgled malo odmakao od cijelog obiteljskog Game of Thrones makijavelizma, dok je Shiv također tragična figura, cura koja se kao bori protiv privilegija koje joj poznato prezime donosi, ali ih istovremeno obilato koristi kad joj ustreba. Rijetki su trenuci kada ovo četvero pokazuju nešto nalik na emocije ili kada se, kao u jednoj od epizoda, zajebavaju u bazenu uz džoju u ruci i kada donekle liče na normalnu obitelj: takvi idilični trenuci vrlo su kratki i brzo prelaze u sukobe, optužbe i omalovažavanje onoga drugog.

„Succession“ je jedna od onih serija u kojoj jednostavno nema pozitivnog lika, nekoga za koga ćete navijati čak i ako ste svjesni da je on nemilosrdni gad. Rekao sam već da je McKay napisao i režirao odličan film „The Big Short” gdje također imate bratiju s Wall Streeta, ali simpatije vam odmah otme Christian Bale u ulozi neortodoksnog brokera koji trguje milijunima dok mu iz zvučnika računala trešti Metallica, a u seriji „Milijarde“, koja se upravo prikazuje i na HTV-u, briljira Damian Lewis kao milijarder Bobby Axelrod za kojeg navijate da izmakne iz ruku upornom državnom odvjetniku Paulu Giamattiju.

Jedini lik koji se u početku doima simpatičnim je naivna zbunjola rođak Greg, sin Loganovog otuđenog brata Ewana, kojeg upoznajemo u urnebesnoj sceni kada, nadrogiran k’o stonoga, povraća u kostim kojeg je nosio u obiteljskom zabavnom parku (pokušavam zamisliti kako se osjećao onaj koji ga je zamijenio na tom poslu). Greg se koristi obiteljskim vezama, uspinje se ljestvicom moći i, družeći se s Royovima, polako i sam postaje prepredeni makijavelist i oportunist gladan moći, ni po čemu različit od svojih nećaka.

Armstrong je 2010. napisao scenarij za seriju „Murdoch“ u kojoj se medijski magnat iz stvarnog života Rupert Murdoch i njegova obitelj svađaju oko toga tko će preuzeti njegov imperij. Taj scenarij nikada nije ekraniziran, a nije teško ni pogoditi zašto: Murdoch je vjerojatno potegao veze da se projekt stopira. Znam, teorija zavjere, ali zvuči vjerojatno. Osnovnu premisu tog abortiranog projekta Armstrong je tako jednostavno prenio u fikcionalni svijet Royovih, a kad sam gore spomenuo šekspirijansku tragikomediju, premisa priče vrlo vjerojatno će vas podsjetiti na legendarnog „Kralja Leara“ i priču o ostarjelom monarhu koji odbija napustiti prijestolje i, kada to napokon učini, izazove tragediju na dvoru.

„Succession“ je ciničan, satiričan i urnebesno zabavan prikaz jedne ozbiljne teme, a meni se posebno sviđa što serija nema pretenzija natjerati vas da suosjećate s tom razmaženom, prebogatom bagrom. Brza, dinamična, sjajno snimljena (HBO je uložio velike pare i to se vidi, ali za prestižne serije ove TV kuće to je postala nroma) i s odličnim glumcima, moram priznati da sam ju binđvočao u svega nekoliko večeri, što inače rijetko radim, i zakačio sam se k’o som na udicu. Serija je vrlo adiktivna, ali vam ju najtoplije preporučujem.

P.S. Jedna od najboljih lajni u cijeloj seriji: dok spletkari kako preuzeti kompaniju od oca, Kendal pita svog starog druga Stewija: „Mogu li ti vjerovati kao prijatelju?“, na što ovaj odgovara: „Ne“. „A mogu li ti barem vjerovati kao čovjeku koji voli novac?“. Odgovor je isti: „Ne“. I doista, kada dođe do glasanja o (ne)povjerenju matorom Loganu, Stewy ‘ladno odjebe Kendala i ostavi ga na cjedilu. To vam više govori o načinu na koji funkcionira svijet kapitalizma nego nebrojene knjige, studije i analize…

* Sa dozvolom autora tekst prenosimo s njegovog bloga

Oceni 5