Poezija bunta i otpora
Fantomma 02 S

Photo: Jean-Christian Bourcart

Poslednja oda javnim kućama

S punim džepom novca, pun jada ljubavnih
Mogao si nekad da rešiš probleme,
Avaj, naša stvarnost bez hramova javnih
Na muke nas stavlja, na muke goleme.

Sve je javno, samo nema kuća javnih,
Nema javnih žena, dama od zanata,
Jeftinih hetera iz vremena slavnih,
Nema tog besmrtnog ljubavnog alata.

Gde se amor vuče, krade Bogu dane,
Kroz male oglase sad rasipa strele
Gde su svetilišta da utaže rane,
Fenjeri crveni a guzice bele!?

Imaš novca, imaš beskrajne slobode,
U slobodno vreme nisi ni bez strasti,
Pa bi srce htelo nešto da nabode,
Nešto toplo žensko ražanj da omasti.

O, gde li ste sada crveni fenjeri,
Kroz prašume strasti zvezde sa nebesa,
Čarobne jazbine božanstvenih zveri,
Sveti žrtvenici upaljenog mesa.

Oh, mlade kurvice na pragu zanata,
Upućene u stvar od samog Gospoda
Nema toga novca, nema toga zlata,
Da se plati vaša nevina priroda.

Ravnopravnost tu je gde nakaza može
Pošteno plativši da uživa lepo
U čarima mlade, toplo-vlažne kože
Barem za trenutak u ljubavi slepoj.

Gde krezubi starac kom se život smelo
Poslednjim snagama digao iz smrti
Od penzije može neko telo,
Kao nekad, mlado lepo da natrti.

I gde dečak koji za ljubavlju ludi
Može od džeparca da nauči mnogo
Kako se gađenje rađa u požudi
I kako se kaje pred majkom i Bogom.

Kako iz kajanja strašnija i jača
Raste strast od koje ni leka ni spasa
Nema, strast koja sve lepo i ružno nadjača
Požuda svih doba i strast sviju klasa.

S uzdahom se sećam tih vremena davnih
Kada su putokaz bili ludoj raji
Fenjeri crveni ispred kuća javnih,
O, hramovi sreće, rajski kupleraji!

1973.

Oceni 5