Postajemo lijepa fašistička zemlja
Pričala mi Trejsi
Za sve ovo što se danas dešava, znao sam i prije pet godina kad Trampa nije bilo ni na mapi. Pričala mi Trejsi. Za nju su svi isti i treba im uraditi sve ono što im je Tramp uradio, a i više. Dođu u Ameriku i za 10 godina postignu ono što Trejsi koja je ovde rođena nije za 60, a nisu ni za 150 postigli ni njeni preci, pravi Amerikanci. Trejsi živi od socijalne pomoći i od onih para što zaradi njena kćerka, kad radi, a u glavnom ne radi. Za njeno stanje su krivi svi što ovde dođu i rade po 12 sati dnevno, svih sedam dana u sedmici, a usput se još i školuju. Trejsi je glasala za Trampa i sad on ispravlja što se popravit može, a što je Trejsi znala i naslijedila od pravih Amerikanaca, koji su takođe u svoje vrijeme imali iste probleme.
Trejsi je napokon dočekala svog predsednika.
Čudna je životna filozofija američke sirotinje. Kad bih pitao Trejsi da izabere između toga da bude bogata ili da svi ostali kao i ona budu sirotinja, izabrala bi ovo drugo jer uživa u poziciji "ugroženosti pravih Amerikanaca" za koju su isključivo zaslužni oni što dolaze i još kad se poklopi da neko od njih uradi nešto poput onog u Bostonu, eto razloga da Trejsi i slični njoj vjeruju da su u pravu.
Kad hoću da znam šta misli "pravi Amerikanac", sačekam Trejsi. Ona zna i ko je kriv i ko zaslužan za njeno stanje i stanje onih k'o i ona. Da nema tih što dolaze, sve bi se znalo i niko ne bi bio kriv i zaslužan osim Boga. On jedini djeli po zaslugama.
Inače, kao da Trampa nosim na leđima. Za 10 dana više sam mu izgovorio ime nego za 20 godina trojici predsednika prije njega. Uvukao mi se i u kuću. Nije to dobro, osjetim da postajem hroničar. Sloboda nije u reagovanju nego u ignorisanju. To je veći stepen demokratije od ulice. Indijanci su to svojevremeno znali riješiti istjerivanjem duhova. Poslije im donijeli "vatrenu vodu" da ostave sotonu na miru. Uvijek ima riješenje i za Indijance i za đavle.
Strpljen spasen
Nema mjesta za paniku. Mora se biti pozitivan. Šta su četiri godine u odnosu na, recimo, stoljeće. Ništa. Ni osam godina u odnosu na 100 nije nešto.
Svaka čast Donaldu Trampu. Čovjek za 10 dana ispunio sva obećanja iz kampanje, a mi mislili da se zajebaje. Ko je to još uradio? Niko. Zid, Obama care, Muslimani i ako nastavi ovim tempom, za jedno sedam dana sve će završiti, a poslije odmarati i pariti oči nad onim što je uradio. Valjda. Moguć je doduše i drugačiji scenario, ali ovim tempom teško. Kažem, nema razloga za paniku. Što se mene tiče, još se nisam našao ni u jednom novom "potpisu", a pametni ljudi se prilagođavaju. Eto, već sam naručio plavi tupe, onako da mi malo pada na čelo, a kupio sam i sočiva boje okeana. Dva za dvadeset čdolara i još im'o kupon i došlo me sve skupa, tupe i sociva, 30 plus taksa. Nije loše.
A zid? Ništa strašno. Kad su Kinezi pravili zid, pa onda Nijemci. Nova turistička atrakcija, nikome ne škodi. Eto, jeste li gledali ovaj novi film "Kineski zid" sa Leonardom Di Kaprijom? Stoji on sa onom svojom i raširio ruke, a muzika svira. Ja nisam, ali za jedno godinu dana ima da snime i "Američki zid" i video igre da naprave. Biznis je to.
Što se tiče zabrane dolaska Muslimanima iz sedam zemalja, bojim se samo da lista nije malo duža, pa recimo da i Bosna nije na toj listi i jedini način da to i provjerimo je da neko naš izađe iz Amerike i poslije proba da se vrati. Ako uspije, nismo na listi. Ako ostane na Butmiru može se žaliti američkoj ambasadi u glavnom gradu. Sjeća li se iko one anegdote o momku što je iz "unutrašnjosti" došao u Sarajevo i onda otišao u brijačku radnju da se obrije, a kad su ga ljudi vidjeli započeli priču da svi oni što su iz Sarajeva briju se "na suho", bez pjene, a on zamolio bricu da i njega tako obrije, a kad je počelo boliti kaže: "De stavi malo pjene, nisam baš iz Sarajeva". Kakve veze ima ovo sa Trumpovom zabranom dolaska Muslimana u Ameriku? Nikakve, osim kad počne boliti da priznaš: "Nisam baš…"
Inače, ništa novo, a nemam više ni vremena. Odoh pregledat sve Trumpove predizborne govore, da se na vrijeme spremim. Ko mi je kriv što sam mislio da se zajebaje, a on bio ozbiljan, što znači da nije do njega nego do mene. Postajemo lijepa fašistička zemlja. Nema mjesta za paniku.
*Tekst prenosimo s autorovog bloga