Kratke priče
Pisanje

Photo: getfreewrite.com

Potežem hemijsku olovku na ugrožene i jadne

Sklopljene oči

'Oni ne bježe od smrti! To je pohlepna rulja radnika koja želi da bude dočekana ko čovjek.' Moja zgužvana savjest se prenula iz prvobitne bezvoljnosti. Potpuno uvjerena u pouzdanost svježih vijesti, na razgovijetnom engleskom širi nesreću sa danas na sutra, protežući se povremeno na twitteru. Ja sam dobro. Običan utisak je freelancer, čađav ko dimnjačar zbog pepela stambenih jedinica sa Bliskog istoka. Moje sklopljene oči su stari znalci političkih zbivanja. Oko mene je pretučena kolona migranata na granici boljeg svijeta i jesenji dan koji ima kiselu grimasu na vlažnom licu. A moja korumpirana šutnja je ugradila botoks u usne i živi na sedmom spratu u komfornom stanu sa podnim grijanjem, prepuštena  na nemilost slabo sređenim mislima. Vatreno brbljam o opravdanoj ljutnji prirode. Moja potlačena sloboda se izuva u prostranom predsoblju. I oblači udobne kineske papuče.

Samsung Galaxy je izbačen nedavno iz režima letenja. Odmoran sam. Odškrinuta gomila novinarskog šljama je očevidac hladnokrvne likvidacije zdravog rasuđivanja. Istovremeno, iznošena glava je zadovoljna ograničenim krvoprolićem. Otrcano vrijeme je zlovoljno i smiješi se glupavo na mene. Konačno potežem hemijsku olovku na ugrožene i gladne. U dnevnom boravku, čiji prozori gledaju na kanal sa ugojenim  patkama, poluglasno pulsira krv djece. Samo naslovi članaka privlače na trenutak moju razmaženu pažnju. Samozadovoljni kutak svijesti šalje demodirani sms u dobrotvorne svrhe. Moje rasuto 'nedobro' živi po fiokama radnih stolova u kancelarijama narodnih poslanika između požutjelih listova i kojekakvih tričarija. Priznajem... Ovo ništavno stanje svijesti traje predugo i ima povišen holesterol.

Penzioni fondovi

Pošto izrazi svoju iskrenu pomirljivost, nesreća obrisa korektorom dokaze o postojanju drugačijeg. I pažljivo obrija čekinjastu bradu. Rasijan sam. Začas sam posvršavao svoja rijetka dobra djela. I žurno sam strčao niz stepenice u gomilu istomišljenika. Sve je već sređeno. Otpor je nepraktičan. Ostaje mi samo da brižno odabirem izraze lica, pazeći da neko od poslodavaca ne stane slučajno na moj žulj od radnih cipela. Odskora me sebičnost oslovljava nadimkom. Zbog produženog životnog vijeka vrlo je nepristojno raspitivati se o penzionim fondovima. Humanost pretrne na sam njihov spomen. I formirala je biblioteke od odbačenih knjiga iz kontejnera. Moram najdalje sutra da se ispišem sa liste donora na kojoj sam  završio novim pristupom države bolničkoj administraciji. Sa pravom brinem da zbog moje radoznalosti ne zamijenim ključaonicu sa otvorom za vrat na giljotini.

Moja duša se pritajila u suhom djelu srca. Krv zna da povuče čovjeka koji nosi na leđima težak ruksak sa priborom za ličnu higijenu i opstanak u divljini. To je stvar preventivnog mišljenja. Talent je podjetinjili djeda pod strogim uslovima jednokratne pomoći činovničke kancelarije u samom dnu opštinskog hodnika. Odvažan svemirski prah je odskora izgubio gipkost hoda koja je krasila njegovu mladost, pogrešno rasuđujući zbog zgodnog mira. I njegov deformisani lakat u udobnom naslonjaču ne odustaje od gurkanja, mada je prepoznati krivac sa video snimka pokoren i slabašan. Moj mutan pogled gubi nezavisnost, jer sam čovjek na svom mjestu  i suh kašalj potpomognut gorkim sirupom iz dobro opskrbljene apoteke. Držim se uputa u stjecanju novih navika i pohađam odabrane kurseve. Usprkos ćelijama kože sa jakim pigmentom, ne brinem naročito, jer na mene čeka izračunat procent nafake.

Nadraženi moral

Smrt je u šorcu sa havajskim motivima poručila hamburger u McDonaldsu. I more je izbacilo na hridi tijelo šestogodišnjeg tamnoputog dječaka. Istog utorka zbog preljube žena je linčovana na prašnjavom trgu. I vlasnik pekare je napunio rezervoar do vrha bezolovnim benzinom oktanske vrijednosti 95.

Ja strpljivo čekam na kasi u prepunom diskontu smrtonosnih slučajeva. Ne mogu svakodnevnicu da zamislim bez konzerve nebeskog sataraša. Prelomljeni trenutak zastade sa tuđinskim osmijehom na licu. Sa svoje strane pogleda gotovo uvredljivo moj nadraženi moral u zapadnom kraljevstvu prizemnih poriva. Prost kompliment bez neonskog sjaja reklame postao je mentalna majstorija. Ja tražim pogledom na liniji horizonta naftnu platformu. Slutnja napomenu da  ravnomjerno gubim ukus dobiven eksperimentom u briselskoj labarotoriji. Ne znam šta da mislim. Priroda je prije milione godina navukla ambalažu. A unutrašnji glas nisam čuo. Lišena čuda rasprostranjena tjelesna tvrdnja ostaje ravnodušna zbog velikog broja krštenih sljedbenika.

Ovog puta vjerujem u svečanu potkošulju bez rukava i kraja. Jer imam čast da znam. I uzdam se u snagu izvinjenja koje upućujem svakoga jutra. Ne tako davno sam tvrdio da vječnost obara pogled preda mnom, perući ruke sa destiliranom vodom. Ja sad idem pravo sa krotkim oduševljenjem, jer sam mizerna kleveta. Na tom putu moja dvoličnost gasi semafore i kišom naftnih derivata sapire boju sa pješačkih prijelaza. Ponovo suho napominjem da se sunce davno diglo iz zvjezdane posteljine koja miriše na ariel omekšivač rublja. Sunce je bjelosvjetski gurman. Neophodne su mu dvije supene kašike vegete i dobar kulinarski recept u zgodnom televizijskom terminu da se digne na obzorju. Obična kiša se histerično udara šakama u grudi i u ljetnim mjesecima ne pušta suzu. Subjektivna perspektiva paradira u taktu vojnog marša. I zadnji nobelovac se pridržava za limeno odlikovanje na reveru svog civilnog odijela.

Oceni 5