Budi pasivan, budi emancipiran!
Dinno 07 S

Photo: Victor Bégin

Prebivalište: Narnija

Dapače, u tim godinama mi glavom nije niti prostrujala pomisao da bih mogao biti peder, a kamoli da ću to jednom priznati sebi i drugima. A ideja o seksu i/ili vezi s drugim muškarcem bila je potpuno nezamisliva. Divim se njihovoj, za moje pojmove, tako rano stasaloj hrabrosti. I čudim se koliko, unatoč autanju, ne uspijevaju sebe emancipirati kao upravo onakve pedere kakvi jesu. Izborili su se za vlastitu seksualnu različitost, ali ne i za vlastitu različitost unutar seksualne različitosti.

Vječna i očita tema su oni koji su smatrani feminiziranim, "tipičnim" predstavnicima pedera. Pa mnogi od njih, u borbi protiv samih sebe, pokušavaju svoju feminiziranost ublažiti i kontrolirati, raspituju se o govornim vježbama kojima bi promijenili svoj "pederski govor" i slično.

Ako si u društvu s "tipičnim pederom", automatski si i ti peder

S druge strane, emancipaciji ne pridonose oni koji ne žele imati nikakvog posla s feminiziranim pederčićima, oni koji su pravi muški i isto takvog traže (ne zvuči li ovo pomalo montipajtonovski?); oni koji na temelju te karakteristike rangiraju sebe i druge više ili manje vrijednima. Svojim uvidom u gej populaciju, one koji po defaultu odbacuju feminizirane tipove mogu generalno podijeliti u dvije kategorije:

1. One kojima to znači isključivo fizičku privlačnost i ništa dublje. Dakle, seksualna preferencija. Dok god se zadržava isključivo na fizičkoj pojavnosti, pa feminizirane definiraju kao one koji su sitnije građe, s više ženskih crta lica, s manjkom dlaka po tijelu, počupanih obrva i slično. Premda je to jasna seksualna preferencija, ostaje pitanje zašto se pojedinca ne odbija pojedinačnom karakteristikom, pa su nam na nekome ružne počupane obrve. Nego sve individualne karakteristike koje heteronormativno shvaćamo kao pripadajuće ženama trpamo u okvir feminiziranosti i kao takve, općenite, smatramo neprivlačnima. Međutim, čak i oni koji se referiraju čisto na fizičku pojavnost, upadnu u zamku da u definiciju feminiziranosti počinju uključivati način ponašanja, teme razgovora, način govora i slično. Nešto puno dublje od puke fizikalije.

2. U ovu kategoriju spadaju svi ostali koji zbog mnogih neriješenih problema sa sobom ne žele imati posla s feminiziranima, oni kojima se feminiziranost ne zadržava isključivo na razini da im se može ili ne može dići kurac na nekoga tko čupa obrve. Riječ je, u pravilu, o ormarušama koje uglavnom niti sebi nisu priznale da su gej. Odbijanjem druženja s feminiziranim likovima žele umanjiti mogućnost da budu osumnjičeni kao pederi. Jer, naravno, ako si u društvu s "tipičnim pederom", automatski si u drugim očima i ti peder. Ili će se barem sumnjati na to. Znam, u strahu su velike oči, jer sam i sâm davno bio u ormaru.

Isti oni koji traže diskreciju (ne smije se znati da se ševim s muškarcima), likove van scene (čitaj, one koji su u pravilu aut), isto tako traže nefeminizirane (čitaj, one koji se ne uklapaju u stereotipno viđenje pedera). Ljudi u ovoj kategoriji ne moraju nužno biti u ormaru, ali imaju neriješene probleme sa samim sobom u vidu, svjesnog ili nesvjesnog, smatranja da su manje vrijedni muškarci od hetero muškaraca. Ti koji sebe ne smatraju feminiziranima su, također, u očima većine heteroseksualaca feminizirani pederčići koji se pale na kurac. Dijele nešto zajedničko s "pravim i normalnim" ženama, dakle više su "curice" nego pravi muškarci.

Feminizirani muškarci nisu "pravi" muškarci

Iz te frustracije i ponižavanja proizlazi potreba da se i oni prema nekome osjete kao "pravi muškarci". Jer oni imaju sliku o sebi kao pravim muškarcima, premda su "manje vrijedni" muškarci u očima većine. Tu su feminizirani dečki odlična ciljana skupina na kojoj mogu kompenzirati svoju frustraciju. Pa oni, "manji muškarci", feminizirane muškarce vide kao još manje muškarce.

To me podsjeća na Hrvate koji se smiju Slovencima jer žive u maloj državi. Eto, teškom mukom su uspjeli naći nekog tko je manji od njih, pa se osjećaju veći u toj umanjenosti. U ovu kategoriju, dakle, upadaju svi oni kojima odbijanje feminiziranih muškaraca ne proizlazi iz neprivlačnosti prema njima, nego prema sebi samima kao gej muškarcima. Oni kojima, svjesno ili podsvjesno, gej muškarac zvuči jednako oksimoronski kao i feminizirani muškarac. Nije slučajno da se uz feminizirane muškarce vrlo često vezuje podložnost i pasivnost u seksu. Još jedna sličnost sa ženama. Em' vole kurac, em' ga vole primiti, dok je uloga muškarca da ga daju. Pa se velike pederske muškarčine osjećaju bliže strejt ljudima zato što ga ne primaju u dupe, ipak je on muško (opet heteronormativnost, muškarcu dupe služi samo za output, ne i input; naravno, kod žena može služiti i za jedno i za drugo), ne primaju u rupicu nego gurkaju u rupicu. To što se ta rupica ne zove pička, nego muški čmar, očito ne čini razliku. Iz te navodne seksualne podložnosti dolazi i konstrukcija o mentalnoj podložnosti. Čitaj, da feminizirani muškarci nisu "pravi" muškarci.

Mogu li te dvije kategorije uvijek jasno razdvojiti i savršeno odrediti čija motivacija proizlazi iz jedne ili druge kategorije? Ne mogu. Ali, zbog osobnog iskustva bivanja dijelom gej zajednice u Hrvata, mogu poprilično točno reći što je posrijedi. Uračunajmo u sve to ormaruški mentalitet gej zajednice u Hrvata, pa stvari postaju puno jasnije.

Često argumentacija onih koji traže nefeminizirane dečka ide tako da ga seksualno ne privlači muškarac koji se oblači i ponaša kao žensko. Da voli žene bio bi sa ženama, ovako traži "pravo muško".

Prva zanimljiva generalizacija je o ponašanju i oblačenju "kao cura". Ne znam, nisam baš primijetio puno mladića s nalakiranim noktima, u suknjama, sa sisama u grudnjacima i našminkanih pućastih usana. Premda viđam jako puno pedera po gradu. Zapravo, posljednji muškarac kojeg sam u gradu vidio u suknji je Damir Urban. Mislim da nije peder. I mislim da nema želju postati žena.

"Pravo muško" i "pravo žensko"

Druga zanimljiva generalizacija koja se redovito provlači kroz ovakve rasprave, jest ona o "pravom muškom" i "pravom ženskom". Nevjerojatno koliko su ljudi u nesvijesti od samih sebe. Kao prvo, fascinantno je da među LGBT populacijom, za koju bi se nekako trebalo podrazumijevati da je rodno i spolno širokog razmišljanja, postoji toliko krkanske utaborenosti u razmišljanju o tome što čini "pravo muško", a što je "pravo žensko" ponašanje. Feminizirani dečki su itekako "pravi muški" i muškarčine, kao što su i butch lezbe "prave ženske" i dame. Po ovoj generalizaciji ispada da su, karikiram, pravi muškarci samo bradate mrge koje dobro barataju sjekirom, vole pop't rak'ju i nikad ne plaču, jer muška suza je najteža. A prave žene su, opet karikiram, hihotave glupačice koje znaju pričati samo o šminki i modnim revijama.

Ne zaudara li to na odvratni muški šovinizam? I ne izvire li homofobija baš iz takvog šovinizma i heteronormativnosti? Jer, ne vole oni pedere baš. Ali zato imaju frenda koji je potpuno normalan, nikad ne bi rekao da je peder. Zašto ne bi svi pederi mogli tako, nego baš moraju biti pederi? U prijevodu, feminizirani. U prijevodu, ne igrati po ulogama dodijeljenim heteronormativnošću. U prijevodu, kad muškarac ima neke sličnosti sa ženama, to je loše i degradirajuće.

Banaliziranje je pokušaj da se feminiziranost prikaže kao čista fizička privlačnost, isto kao i preferiranje bradatih ili nebradatih muškaraca, debelih ili mršavih. Opisane karakteristike su promjenjive. Netko može uzgojiti ili obrijati bradu. Otromboljiti se i natući 120 kila ili skinuti te kile i postati isklesani macan. Isticanjem odbojnosti prema nekim fizičkim karakteristikama pokazuje se da je netko nekome neprihvatljiv. Ako taj netko želi, može mijenjati te svoje fizičke karakteristike i mijenjati kod drugog viđenje privlačnost prema sebi.

Feminiziranost u svakom definiranju, koliko god individualno i raznoliko bilo, redovito uključuje nepromjenjive karakteristike! Ona je nepromjenjiva, isto kao pederluk. Kakva se poruka šalje kad se nekome nešto nepromjenjivo nameće kao uvjet pristupa sebi? Da nisu dovoljno dobri onakvi kakvi jesu. Isto ono što se radi pederima. A pederi to rade drugim pederima. I zbog toga to nije fizička preferencija, nego brutalan alat za maltretiranje drugih.

O stavu prema feminiziranima, mogu ponešto reći i iz vlastitog iskustva.

Reality check

Premda one koje smatram feminiziranima nisam u startu otpisivao kao potencijalne dečke, moram priznati da sam bio skeptičan prema mogućnosti da s njima mogu ostvariti nekakvu povezanost koja bi dovela do kvalitetne veze. Da, time sam pokazao stav da su "svi oni isti". Međutim, prije nešto više od godinu dana upoznao sam feminiziranog dečka. Onakvog kojeg na pet kilometara i među tisućama ljudi možeš uperiti prstom i, bez grižnje savjesti, reći: "Ako ovaj nije peder, onda ne znam tko jest!".

Priznavši sebi da me fizički privlači, počelo je rušenje moje skeptičnosti prema mogućnosti da s "takvima" ostvarim neki dublji odnos. S vremenom sam shvatio koliko si odgovaramo kao osobe, koliko imamo sličnosti, jednostavno smo kliknuli. Sada je to veza koja je nedavno obilježila svoju prvu godišnjicu. Razbio je moju predrasudu i posramio me pred samim sobom. Shvatio sam koliko je feminiziranost nejasna karakteristika. On je tipičan feminizirani tip po nekim stvarima, dok je po mnogim drugim karakteristikama veća muškarčina od mene, pederski nedovoljno performativnog, kao i od svih onih koji sebe vide "kao pravo muško i isto takvo traže".

Poenta je da sam shvatio da neke karakteristike, koje bi mi možda po defaultu bile nepoželjne na imaginarnom muškarcu, na konkretnoj osobi mogu biti itekako poželjne i privlačne. Čisto iz razloga što i te osobine čine cjelokupni paket onoga u koga se zaljubiš, jer je osoba jednostavno to što jest, bez ikakve glume. A ljudi su najprivlačniji kad su na miru sa samim sobom i onim što jesu.

Sve one koji pričaju o ženstvenosti i "pravom" muškom ponašanju zamolio bih da prvo izvade kurac iz usta pa da mi ponovo objasne na kakvo to muško ponašanje točno misle. Prvo, nepristojno je pričati punih usta. Drugo, teško je biti razgovjetan i "pravog" muškog ponašanja s kitom u ustima.

Kao što možemo osloboditi sebe, možemo i lijepu riječ "peder"

Oslobodite se licemjerja i prestanite heteronormativnost, zbog koje vi mislite da niste dovoljno vrijedni muškarci i upirete se svim silama da ukažete u vlastitu različitost kao individue unutar LGBT zajednice, koristiti prema drugima. Tuđim oružjem, od kojeg svi mi pogibamo, zamahujete prema ostalim pripadnicima LGBT zajednice. Pristupajte ljudima onako kako želite da i drugi pristupaju vama. Kao prema osobama, a ne kao materijalizaciji vlastitih generalizacija i predrasuda. Vjerujem, ne želite da se drugi tako odnose prema vama.

Što se tiče svih onih koji po bilo čemu upadaju u kategoriju feminiziranih; vole se šminkati (kao žene), briju pazuhe (kao žene), gledaju modne revije (kao žene), imaju piskutav glas (kao žene), plaču na Titanic (kao žene), a misle da su zbog toga manje (vrijedni) muškarci, mogu samo parafrazirati slogan Udruge B.a.B.e.: "Budi pasivan, budi emancipiran".

P.S. U hrvatskome jeziku je – osim homoseksualca – riječ "peder" desetljećima zbog društvene homofobije označavala i osobu lošeg, kvarnog karaktera. Ali u međuvremenu se može biti peder i po boljoj, našoj, pederskoj definiciji, pa zato i ovakav naziv ove serije kolumni, jer kao što možemo osloboditi sebe, možemo i lijepu riječ "peder".

Homofobija je stavljena u zagradu, gdje joj je i mjesto do konačnog nestanka.

*Tekst je objavljen 2015. godine na portalu Crol

Oceni 5