Jagoda Kljaić: Kuća sa zelenim barkodom (Plejada, Zagreb, 2021)
Jagoda Kljaić

Photo: Nevenka Božiček

Priče iz epicentra

Našavši se u Glini, u epicentru razornog potresa koji je 29. decembra 2020. godine pogodio Baniju, što je drugo novinarka i spisateljica Jagoda Kljaić mogla i trebala, nego – zapisivati. Već 3. januara objavljena je njena prva impresija naslova Kuća sa zelenim barkodom. I dalje je slušala, gledala, razgovarala, obilazila. Rezultat: zbirka priča naslova po prvoj napisanoj priči, a podnaslova: Priče iz epicentra.

Službeno, potres je bio snage 6,2 stupnja po Rihteru, što znači drugi potres po jačini u Jugoslaviji (da je opstala) a danas bi se reklo: na prostoru državica koje su nastale njenim krvavim raspadom. Najsnažniji je bio onaj u Skopju 1963. godine sa 6,9 stupnjeva, a iza banijskog „ostalo“ je i drhtanje Zemljine utrobe u Makarskoj i Podbiokovlju 1962. godine od 6,1 stupanj, kao i banjalučki potres 1969. godine sa 6 stupnjeva. Ovaj banijski je, prema procjeni Evropskog mediteranskog seizmološkog centra, osetilo šest miliona ljudi.

Zaslužio je da bude opisan sa bezbroj detalja, na 136 stranica, o kojima Šura Dumanić, književna kritičarka, u prikazu zbirke koji će biti objavljen u časopisu Nova Istra kaže:

Jagoda Kljaić ima u svom stilu pripovijedanja jednu maniru kada čitatelja zavede nizom naizgled nevažnih detalja, uljuljka ga opisima poznate svakodnevnice, a onda se poput rode sa kućnog dimnjaka uzvine i iznese nevjerovatno poetično viđenje nečega što svi gledamo svaki dan, a nikada ga nismo vidjeli tako, na taj način. Takvi će uzleti učiniti da nikada ne zaboravite njenu knjigu …

Zbirka je ilustrirana slikama osmero akademskih slikara i amatera, učesnika likovnih kolonija Banije.

U nastavku donosimo jednu priču iz knjige, kao i ilustraciju slikarke Katarine Fabijanić.

***

Stepenice za nebo

Drugo prolaženje kroz selo, autom, skoro tri mjeseca poslije potresa, hvala Ankici i Ranku što su željeli proći i vidjeti, a nedavno prodali auto. Da nije bilo tog prijedloga, ne bih vidjela Stepenice, prvi put sam prošla pored, valjda nisam taj trenutak skrenula pogled udesno, možda je sa strane čučao pas, nesiguran hoće li prelaziti na drugu stranu, morala sam ući u njegovu misao. U povratku, kad su s lijeve strane, jedva su vidljive, zaklanja ih zid za koji su pričvršćene.

Stairway To Heaven – Draganin je komentar na fotografiju.

Moj, nekoliko prethodnih dana: jesu li Stepenice put od neba u zemlju, ili uspon iz zemlje u nebo.

Led Zepellin, album s kraja 1971. godine, pjesma traje osam minuta, muke s prevodom: Stube do raja, Stepenište ka raju, Stepenište do neba, Stepenicama do raja: Ako čuješ komešanje u svojoj živici / nemoj paničiti ...

Darko je imao 20 godina. Pitala bih ga da li je čuo za Led Zepellin, razlika je trideset njegovih nepostojećih godina, ili odslušao legendarnu muzičku bombu-bajku, ikad pomislio kako su stepenice čvrste, stabilne, mogle bi izdržati bilokoji potres, ništa na njima ne treba raditi, stepenici nemaju pukotina, ulegnuća.

Ta i sad se jedna strana čvrsto drži za zid.

Lijeva ili desna?

Da je, kojim slučajem, a mogućnost je postojala, bio na petoj ili šestoj stepenici, odozdo ili odozgo, mogao je ostati sjediti na njoj, naslonjen leđima na zid, nebo bi se nad njim otvorilo, iščuđavao bi se događanju, ne bi odmah shvatio, gledao bi iz visine slaganje ispod, mogao je tako sjediti i nekoliko sati i čekati nailazak prvog vozila, ili drugog, možda ga iz prvog ne bi vidjeli, a sigurno nije imao uza se svijetleće rakete.

Ako je noć i proveo na spratu, podne nije bilo vrijeme za krevet, bio je vrijedan mladić, odavno je sišao Stepenicama, a sve potrebno za taj dio dana u prizemlju je. I nije bio na katu, nego u kuhinji, taman stigao sa posla. Nitko i ništa nije ga na tom putu zadržalo bar deset sekundi.

Nije mogao čuti komešanje u svojoj živici i nije imao vremena za paničarenje, što mu je olakšalo zadnje sekunde života. Podzemlje se pobrinulo da ništa ne zna, ne vidi i ne shvati.

Stepenice se drže uspravno, iako nemaju vlasnika, i to nakon svih naknadnih podrhtavanja, snjegova i kiša, mnogobrojnih teških vozila koja svakodnevno tutnje pored njih.

Samo da je Darko zakoračio na peti ili šesti stepenik.

Ali nije. Njegov je utišani korak ili pod zemljom ili na nebu. Tajnu kriju Stepenice.

Oceni 5