Prilog za evropsku istoriju
Orijentisali smo se prema zvezdama
vodile nas trube i ključevi tamnica
osluškivali savete onih ispod zemlje
nismo se zaustavljali
Prvo smo otkrili kožu jedne žene
finu negovanu od mladih zmija izatkanu
zatim smo pronašli krila anđela
koja je neki vojnik izgubio
Naišli smo na selo napušteno
prepoznavali stvari iz detinjstva
dočekao nas je samo jedan starac
koji nije uspeo da umakne
Hteli smo se snabdeti pijaćom vodom
ali su bunari bili zagađeni
do vrha puni ljudi uginulih
i njihovih vernih životinja
Pa smo naišli na crkvu razvaljenu
tu smo se pomokrili
pa smo produžili sve do prve škole
koju smo zapalili da se ogrejemo
Probudio nas je školski poslužitelj
krikom neopisivim
izgazili smo ga čizmama
i bacili u pepeo
Naišao je učitelj sa đacima
zaprepašćenje ih je odalo
učitelja smo kao i poslužitelja
đake smo silovali
Ugledali smo zelenu livadu
tu smo zastali da predahnemo
klali smo se malo među sobom
ćaskali prebirali po sećanju
Onda smo krenuli dalje
za zvezdom koja nas je vodila
imali smo zadatak da nas po zlu zapamte
narodi koje posetimo
Naišli smo na čoveka bez obe ruke
i bez noge na raskršću
zahtevali smo da propisno salutira
kad nije mogao streljali smo ga
Prolazili smo kroz velike gradove
činili se nevešti
ostavljali konzerve sa epidemijama
i odlazili dalje
Naišli smo na ženu udovicu
sa troje dece u naručju
decu smo ponovo u majku vratili
a majku bacili našim psima
Pa smo krenuli dalje
ispred leleka koji nas je pratio
tako smo stigli do jednog izvora
gde smo se umili
Naišao je vlasnik izvora
i nazvao nas poganim psima
videlo se da je naš čovek
poveli smo ga s nama
Da ga proverimo
našli smo dete s jagnjetom u naručju
zubima ih je oboje zaklao
stekao je naše puno poverenje
Imali smo jednog osteljivog mladića
bez prestanka je plakao
postepeno smo ga čeličili
stvarali od njega čoveka
Sve je zadatke izvršavao
kao najbolji među nama
ali kad je svešteniku jezik čupao
urlikao je on a ne sveštenik
Davali smo mu lakše zadatke
da strelja đake po školskim dvorištima
ni to ga nije ispunjavalo radošću
oduzeli smo mu činove i ispljuvali ga
Naiđosmo na groblje zabačeno
u grobove ubacismo bombe sa suzavcem
mrtvaci su iz grobova iskakali
mi smo ih ponovo ubijali
Za nama nerazuman lelek nedostojnih
ispred nas ciljevi uzvišeni
iznad Zver koja nas vodi
putevima Gospodnjim
Naiđosmo na ženu bremenitu
koja drsko ličaše na Bogorodicu
dete iščupasmo da ga gajimo
a nju nedostojnu štakorima
Naiđosmo na ljudsko oko
oslobođeno od očne duplje čovekove
umismo se njegovim pogledima
i kretosmo dalje
Naiđosmo na ljudsku ruku
oslobođenu od nedostojnog
ta ruka nas je ko sestra milovala
i mahala nam pri polasku
Naiđosmo na mozak čovekov
izvađen iz lobanje
spoznasmo čistu misao
i upamtismo je
Naiđosmo na jedno srce
nismo znali čije je
bacakalo se oko naših nogu
htelo je u naše grudi
Bacismo bombu na to srce
isekosmo ga noževima
ali ono ne odustade
skakalo je za nama
Uhvatismo ga i vezasmo
polismo sumporom i zapalismo
ali ono je bivalo sve snažnije
žilavo neko srce
Ponudismo grudi štakora
pa zatim grudi psa
ali ono nije htelo
htelo je samo u naše grudi
Dadosmo mu grudi mladića
koga smo raščinili i ispljuvali
sa takvim srcem
mogao je sa nama
Naiđosmo na dojku dojilje
koju su odsekle naše prethodnice
klekosmo i napismo se mleka ponuđenog
i nastavismo okrepljeni
I još smo dugo putovali
iza nas lelek i štakori
ispred nas čista misao
i poruka narodima
Nepredviđeno zađosmo u neka brda
u brdima naiđosmo na bistru vodu
ugledasmo u bistroj vodi naša lica
i iznenada briznusmo u plač.