Prizor kao sa razglednice

Nama s lijeve strane sve je puno lokala s jednakim stolovima, naslonjačima i suncobranima, baš kao i ljudi na odmoru, takvih, kakve smo i nas dvije. Pravimo se, da ih nema, gledajući prema moru. Želimo, da je sve kao na dlanu, ne želimo suvišnih misli, stoga opisujemo ono što vidimo. Mrežu na ribarskoj barci, oguljenu boju na drvenom trupu, sipino crnilo na rubu nasipa, alge na užetu.

Kad dođeš do marine, gdje su privezane jahte, kažeš, jebote, kako neki imaju toliko novca, da se tako preseravaju. Odjednom se sjetiš jastoga, koje još žive ubacuju u vrelu vodu, kako bi bili ukusniji.

Pomislim, kako mora biti lijepo kada nikad ne moraš misliti na novac. No ipak šutim, moja je ruka u tvojoj znojna, moram ju obrisati o hlače. Kad se istim putem vraćamo nazad, kod barki se sjetim reumatičnih zglobova ribara. U tome nema ništa romantičnoga, svako mjesto je obilježeno razlikom, iako želimo da nije tako. Nemamo jahtu i nemamo reumu, imamo novac za godišnji odmor. Turistice smo, i ne mogu se više pretvarati, da smo same. Mi smo krvni ugrušci, koji začepljuju žile toga gradića. Uličice doživljavaju uzastopne infarkte. Domaći ljudi imaju kronične podočnjake. Kraj punih kontejnera se rastvaraju plastične vreće otpadaka, smetlari ne mogu savladati srpanjsku probavu gostiju. Gradska crijeva se podriguju, kloaka pod našim nogama već jedva guta izlučevine iz apartmana, restorana i hotela. Mačke se tjeraju, može se čuti, kao da ispod temelja srednjovjekovnog naselja vrište mučeničke noćne more.

Također i naš je grad s rijekom u središtu ispunjen turistima. Ne želimo biti tamo, a ni ovdje nam više nije ugodno. Čini se da kod kuće gubimo prostor, a ovdje ga oduzimamo drugima. Naopako smo se rasporedile. Iako smo dobrodošle, primorski je kraj postao pretijesan, takvoga ga ne želimo sačuvati u sjećanju.

Kasno noću mačke se još uvijek tjeraju. Turisti, kuharice, čistačice zaspe i grad zadiše punim plućima. Nas dvije sjedimo na najudaljenijem molu. Ti si moje uže, a ja sam ljigava alga, koja te obrasta. Posve smo nevažne, plošni obris zagrljenog para, skoro pa prizor s razglednice.

Preveo Romeo Mihaljević

*Prenosimo s prijateljskog portala lgbti.ba