Svjetsko fudbalsko prvenstvo: Loptanje pred Putinom (2)
FIFA

Photo: Worldcuptips

Probuđeni Messi i superstar Modrić

Kao i obično, lirska dušica je tek djelimično u pravu. Jer, da ništa drugo, ova mala zemlja pametnih političara - nikad u ratu – svijetu je podarila (barem) tri sjajne stvarčice: čokoladu Milka, najelegantnijeg “baletana” na teniskim terenima ever, Rodžera Federera u svim elementima ove lijepe igre tačnog kao – treća stvar! - švicarski sat!

Tim genijalnim “produktima” alpske marljivosti teško da će iko pridodati fudbalsku reprezentaciju te zemlje. Ali da su čudo, jesu.  Šesta na FIFA rang-listi, a kad im pogleda sastav, čak i notorni nepoznavalac ove igre bi pomislio da se radi o nekom čudnom, zbrda-zdola skupljenom etno-bandu. Pogledajte im, molim vas, samo prezimena: Somer, Lihtštajner, Džemaili, Šaćiri, Seferović, Rodrigez, Mubandje… Pa i “šef orkestra”: naše džungle list, uvijek besprijekorno odjeveni, elegantni Vladimir Petković, Hrvat rodom iz Sarajeva. Pa kad mi neko kaže da se od “legije stranaca” ne može sklopiti dobar tim! A u ruke Vlade Petkovića…

Već na prvoj tekmi, protiv “kanarinaca”, Švajcer Nati, kako navijači tepaju njihovim reprezentativcima, ostavila je odličan utisak. Lukavo su “razmontirali” igru razvikanih brazilskih manekena. Ovi su, valjda, mislili, da će sama njihova pojava na terenu izazvati prljanje donjeg veša kod protivnika. A trebali su im hektolitri znoja da poslije sat i po igre izvuku “mršavih” 1-1. “Etno-muzičari” iz Ciriha su, na žalost, uknjižili dobar rezultat i u drugoj utakmici. Ali, u tome su im izdašno pomogli igrači protivnika, tima srbijanskih “Orlova”.

Srbija je prvo poluvrijeme odigrala doista sjajno. Brzo, lijepo i maštovito. Napadački trio : Kolarov-Mitrović-Tadić je nepredvidivim kombinacijama Lihtšajneru & Co. naprosto “pravio malu djecu”. S malo više sreće, Srbijanci su Milkicama već tada mogli napuniti mrežu, i s pjesmom dočekati zadnji megdan sa favoriziranim Brazilcima. Ali, jbg, nisu. I to je vječita boljka ovog tima: izostanak završnog udarca, onog koji će već grogiranog protivnika definitivno poslati u vječna lovišta.  

Jer, u drugom poluvremenu, druga pjesma. Albanci, pardon, Švajcarci, totalno preuzimaju inicijativu. Lopta je stalno u njihovom posjedu. Ređaju se uzbudljive situacije pred golom Vladimira Stojkovića, koji je jedno vrijeme branio u “mom” Viteseu, i čijim golmanskim umijećem nikad nisam bio previše oduševljen. I, naravno, desilo se ono što se moralo desiti. Orlovi su “fasovali” dvicu, i tako postali prvi tim na Prvenstvu koji je poslije minimalnog vodstva na kraju izgubio utakmicu. A već ih je desetak završilo “po talijanski”, 1-0.

Ne znam je li povlačenje u drugom poluvremenu bilo po direktivi trenera Krstajića, ali već prošle sedmice sam upozorio na preopreznu igru “Orlova” nakon vođstva na prvoj utakmici protiv Kostarike. Sigurno je samo da su njegovi napadači u drugih 45 minuta nedovoljno vršili pritisak na odbranu Švajcaraca. To je, izgleda, i on shvatio, pa je u zadnjih desetak minuta njegova ekipa krenula u “frontalni napad”. Krstajić je uveo napadača umjesto “veziste” - i ostavio golemi “propuh” u vlastitoj odbrani! Jer sve, ama baš sve Švicarce, sve sa Tinom Tarner i Rodžerom Strašnim, možeš ostaviti bez “taksene marke”, ali ne i drskog, bezobraznog, ali i vraški umješnog Šaćirija (koga bi, by the way, FIFA trebala oštro kazniti zbog one budalaštine s kopačkama. Čovjek, očito, može pobjeći iz provincije, ali provincija iz njega - nikada).

A upravo to su uradili odbrambeni igrači Srbije. Krenuli grlom u jagode, i time, bojim se, sami sebi kupili “šup-kartu” za Beograd. Jer, ne vjerujem da će se Brazilci igrati “ruskog ruleta”i ići na nerješeno. Objektivno su bolji od Orlova, osim ako “tići” ne stisnu kljunove i napokon ne polete visoko, kako bog zapovijeda. Ne, ne bjesnite, dragi Srbi. Nisam zaboravio fatalnog Nijemca u žutom, i nedosuđen čist penal za “Orlove”. Naravno da je on itekako – ali, po meni, ne i presudno – uticao na rezultat. Inače ćemo se opet zapetljati u vječite teorije zavjere tipa “svi protiv nas”. A špiglo?! Uostalom, Švajcarska nije loptačka velesila, ili domaćin turnira, da joj sudije pomažu da se provuče u narednu fazu turnira.

Sve ono što vrijedi za Srbiju u prvom poluvremenu opisane utakmice, vrijedi i za Hrvatsku protiv favorizirane Argentine. S “malom” razlikom: “Kockasti” su tako igrali punih 90 minuta. Atakovali, presingovali, pravili prilike. I, što je naj-najvažnije – zabijali golove! Prvi, drugi, i onaj sjajan treći, arhitekte i vodonoše, genija ove igre Luke Modrića. Jedina primjedba, ali ona nema veze sa igračima: ono mrsko i odvratno skandiranje sa tribina: “U boj, u boj…”. To mi liči na produžetak rata drugim sredstvima. Zar tim “navijačima” ne bi bilo bolje da su, barem te magične večeri, skandirali: Mesi, Mesi, Who is fucking Mesi?!

A Lea nigdje na terenu. Kažu da je neposredno pred početak utakmice viđen kako u društvu dvije zgodne Ruskinje napušta stadion, i ulazi u veliki, blindirani rojs. Ili ga je, kako tvrde drugi, kolega iz Barse, Rakitić, k’o kutiju žvaka strpao u džep?! Bilo kako bilo, na utakmici se nije ni vidio.

Ali, Leo se konačno “probudio” onda kad je najviše trebalo: u slijedećoj, odlučujućoj utakmici. Njegov, maestralan, uz onaj spas-u-zadnji-čas Rohov gol u 86. minuti, odveli su Gaučose u narednu rundu. Čak mu se i dremljivi, vječiti mamurni punac probudio na tribinama. Jesu li i ona dva njegova “srednjaka” upućena navijačima Islanda, kao nekad ruka – “prsti Božiji”?!

A “Kockasti”? I u trećoj utakmici su pokazali zašto su još od rata daleko najbolja momčad sa prostora bivše Juge. Praktično s drugim timom, devet novih igrača, plus Modrić i Rakitić, izvršila je svoju sportsku dužnost i lijepom, napadačkom igrom definitivno “potopila” sve nade snažnih, ali ipak nedovoljno kvalitetnih Islanđana za prolaz u osminu finala. Briljirali su Realov “rezervista” Mateo Kovačić, Badelj, veteran Ćorluka, i – treba li to reći – Luka Sveti. Majke mi, da pusti bradu, onako naizgled krhak i nježan, bio bi “pljunuti” Isus K. Superstar!

Tako je Hrvatska ostala veoma uspješna u mečevima protiv evropskih reprezentacija: pet pobjeda i samo jedan poraz, onaj u polufinalu SP 1998. godine. Neka samo tako i nastavi. Do finala. I to, ako je ikako moguće, baš protiv Orlova. Brat je mio…

PS. Ostalo? Uglavnom sivi prosjek. Vrijedi istaći sjajne pobjede “Crvenih đavola” nad Tunižanima, Hurricane (Hari Kejn) & Co. nad Panamom – naročito oduševljenje, suze kroz smijeh gubitnika nakon počasnog, prvog SP-pogotka ikad - te rano ispadanje sa turnira u kvalifikacijama neprikosnovenih Poljaka.

Nakon prve “nule” na turniru, Dance i, posebno, Francuze bi trebalo izbaciti sa Svjetskog prvenstva. Čista ništica. Znaju li gospoda milijarderi u kopačkama koliko običan svijet košta put i boravak u Rusiji? Koliko koštaju ulaznice za mečeve razmaženih “zvijezda” u tzv. najdražim dresovima? Kad bismo im rekli kolike su nam prosječne plate, ti bi nas otuđeni “marsovci” zacijelo upitali: “Je li to za dan, ili za sedmicu?” Toliko novca, naše mjesečne plaće, njihove hanume potroše svaki put kad izađu u grad, na manji šoping!

A Nijemci, velite? Ništa novo pod kapom nebeskom. Zar nisam već ranije citirao Geri Linekera: nogomet je igra 11 vs. 11 . Ostalo dopišite sami.       

Oceni 5