Kijametsko doba: Dnevnik iz izolacije
Korona izolacija

Photo: www.newshub.co.nz

Profiterstvo u vrijeme pošasti

Ponedjeljak, 23. mart 2020.

Jutros vijest: „Češka i Poljska ukrale maske namijenjene Italiji“.

Kina je, navodno, poslala 680k maski kao pomoć Italiji. Maske su, iz nekog razloga, za Italiju putovale preko teritorije dvije evropske, uljudne, katoličke nacije visokih kulturnih i civilizacijskih dometa. Rečene maske nisu bile namijenjene ni primitivnim Balkancima ni teroristima i silovateljima sa Bliskog istoka. Nego takođe evropskoj, uljudnoj, katoličkoj naciji visokih kulturnih i civilizacijskih dometa. Češke i poljske vlasti su, ipak, pokrale maske namijenjene Talijanima. Kao što je – ili bi moralo biti – opštepoznato, takozvane religijska, civilizacijska i kulturološka bliskost ne postoje: one su samo argument u mobilizaciji koja se vrši kada nekoga sa kim se navodno nije blizak treba ubiti, protjerati ili mu zabraniti ulazak u zemlju. Budući da religijska, civilizacijska i kulturološka bliskost, rekosmo li, ne postoje, one ne mogu poroditi solidarnost.   

Juče se guverner države New York požalio da nema para da kupi dovoljno respiratora. Trump je odlučio da neće centralizovati nabavku najvažnije sprave za liječenje oboljelih od smrtonosnog virusa. Time je skot podigao cijenu respiratora te omogućio ekstra profit proizvođačima i distributerima. Odlukom da svaka američka država kupuje za sebe, Trump je povećao broj kupaca na američkom tržištu. Pošto je tržište zvijer lišena morala i daleko ubojitija (te svakako odvratnija) od koronavirusa – zato što je porasla potražnja za respiratorima, porasla je i njihova cijena. U samo jedan dan, cijena respiratora se sa 14 hiljada popela na 40 hiljada dolara. Eto zašto je Bernie Sanders „neprihvatljiv“ i nedovoljno dobar da postane američki predsjednik: on bi, kako bi bilo učinjeno i u bivšoj Jugoslaviji, nacionalizovao sve respiratore i pravedno ih podijelio. Tako bi spriječio praktičnu licitaciju za respiratore, u kojoj će bogate američke države one siromašnije ostaviti bez respiratora tako što će ponuditi veću cijenu. Tako bi, takođe, spriječio profiterstvo u vrijeme pošasti. Kome treba takav predsjednik?

Maske u Americi su na početku krize koštale 60 centi. Sada koštaju 7 dolara. I fali ih. Budući da ih fali, biće još skuplje. I onda vam govore kako će koronavirus biti poguban po ekonomiju. Recite to trgovcima maskama i respiratorima. Pare će se samo preliti. Iz naših džepova u džepove u koje pare i inače idu. 

No bez brige, velike kompanije i filantropi koji ih vode doniraće maske. Apple će, recimo, donirati milione maski američkim zdravstvenim radnicima. To je, osim što je dirljivo, dobro i za reklamu, a nije loše ni za povrat poreza.

Koliko je retardiran, korumpiran, dekadentan sistem u kojem „osam najrazvijenijih“ zemalja svijeta nisu, u stanju najveće nužde, proizvesti masku – sašiti, dakle, komad platna? Ali će zato, trebamo vjerovati, proizvesti vakcinu?

Istovremeno, čitam jutros, španske vlasti kupuju robote koji će oboljelima mjeriti temperaturu. A da kupe robote koji šiju maske?

Dvije dobre žene iz Nikšića, u svojoj maloj krojačkoj radnji,  o svom trošku šiju maske i poklanjaju ljudima. Može i tako. Kad nemaš bogatstvo, može i tako.

Očekivati solidarnost od bogatih zaludan je posao. Desi se i takav incident, da i bogati doista pokloni – bez zadnje misli o tome kako će i na poklonu zaraditi. Ali bogatstvo je neprelazna, takoreći strukturalna prepreka za solidarnost.   

*Tekst prenosimo sa portala Žurnal

Oceni 5