Konstruktivni u odbrani ljudskih prava
Dugaa1

Photo: yan-wo

Prva Bh. povorka ponosa: Podrška postoji!

Iako se još uvijek nije ni dogodila, prva Bh. povorka ponosa uspjela je proizvesti čitav val komentara, ali i kritika. Vijest o zvaničnoj najavi, objavljena 1. aprila, se brzo proširila medijima, nakon čega je uslijedila široka diskusija. Iako blago nestrukturisana, diskusija je očekivano slijedila kao sastavni dio procesa preispitivanja i temeljitijeg razumijevanja potreba društva i svih njegovih članova/ica. Neargumentirani, paušalni i subjektivni homofobni komentari su se također (očekivano) pojavili. Oni predstavljaju određeni izraz i očitovanje u odnosu na ovu temu, ali nisu dijelom šire društvene diskusije, niti joj mnogo doprinose.

Neposredno nakon same najave, potrebu za održavanjem povorke komentarisali su brojni/e političari/ke, među kojima se ističu manje diplomatske izjave zastupnice u Domu Parlamenta FBiH Sanele Prašović Gadžo, kao i izjave njenih kolegica iz Skupštine Kantona Sarajevo Segmedine Srne, Vildane Bešlije i Bilsene Šahman. Sve one su pravovremeno reagovale i na homofobne izjave zastupnice SDA, Samre Ćosović-Hajdarević, ujedinjeno stajući u odbranu LGBTI osoba među kojima, kako su i same istakle, ima i njihovih jako dobrih prijatelja. Svoju podršku uputile su i brojne druge bh. političke stranke i političari, koji/e se kategorično slažu oko toga kako LGBTI osobe moraju biti zaštićene, a pravo na okupljanje mora biti omogućeno svim građanima/kama. Politička podrška ima naročit značaj u procesu kreiranja pravednijeg sistema za LGBTI građane/ke BiH, jer se upravo kroz ovakvo intervenisanje gradi politički dijalog koji poziva na odgovornost i argumentirano oglašavanje, čime se direktno suzbija i prostor za mogućnost diskriminisanja, širenja govora mržnje i homofobije.

Protiv homofobije, nasilja i mržnje ustale su brojne diplomate, među kojima se svojom ekspeditivnošću istakao i britanski ambasador u Bosni i Hercegovini, Matthew Field. On je samo dan nakon objavljivanja informacija o najavi povorke ponosa na svom Twitter nalogu istakao kako će ponosno koračati sa LGBTI zajednicom. Svoju radost nije krila ni Švedska ambasada, a održavanje ovog događaja pozdravile su i mnoge druge evropske institucije u Bosni i Hercegovini, koje su ujedinjeno djelovale pri osuđivanju nasilja i mržnje usmjerenog prema LGBTI zajednici u ovoj državi. O važnosti održavanja povorke u Bosni i Hercegovni, kao i šta ona potencijalno može značiti LGBTI osobama, govorio je i životni partner američkog ambasadora u BiH, Filippo Tattoni-Marcozzi. Njegova izjava ima višestruki značaj, obzirom da on govori i iz visokog diplomatskog kruga sa izraženim utjecajem, ali i kao gej muškarac sa iskustvom u LGBTI aktivizmu.  

Konstruktivni su u odbrani ljudskih prava bili i akademski/e radnici/e, koji su iz različitih profesionalnih perspektiva analizirali/e sve što se događalo u vezi sa povorkom ponosa, kao i ono što bi se potencijalno moglo dogoditi. U svom gostovanju na Federalnoj televiziji, univerzitetska profesorica sa odsjeka za Psihologiju u Sarajevu, Jadranka Kulenović Đapo, govorila je o seksualnosti, emocijama, kao i o procesu nastajanja predrasuda kod bh. građana/ki. Ništa manje konstruktivan u svojim nastupima nije bio ni istaknuti profesor Asim Mujkić, sociolog i filozof sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koji uvijek u medijski prostor donosi narativ o izuzetnoj važnosti povorke i njenim najvišim ciljevima i svemu onome što potencijalno bh. društvo može dobiti ukoliko prigrli svoje bh. građane/ke. Profesor Mujkić je o važnosti pluraliteta jednog društva uvijek govorio pragmatično i praktično, spominjući i zastupajući i druge manjine, time uvijek pozivajući na solidarnost i razumijevanje drugih i drugačijih. Otvorenu podršku pružila su i mnoga druga poznata akademska imena poput profesora Nenada Veličkovića, Belme Buljubašić, Amile Ždralović, Danijele Majstorović, Damira Banovića, Nerzuka Ćurka, Emine Ganić i drugih. Uspostavljanje jakog i hrabrog akademskog glasa koji će podupirati proces demokratizacije društva, osnaživati i u konačnici edukovati druge je nužnost, te je javno istupanje akademskih radnika/ca u odnosu na ovu temu od velikog značaja. 

Da su organizatori/ce prve Bh. povorke ponosa zaista strateški razmišljali/e, svjedoči i raznolikost profila obuhvaćenih njihovom kampanjom video podrške. Poruke solidarnosti, pored gore navedenih, poslali/e su brojni/e domaći/e i strani/e umjetnici/e, književnici/e, glumci/e, producenti/ice, novinari/ke, kao i estradne zvijezde. Svaki oblik podrške je važan i autentičan, baš kao i svaki član LGBTI zajednice. Nesumnjivo da će se poruke Aleksandra Hemona o ljubavi i demokratiji daleko čuti, baš kao i poruke solidarnosti pristigle iz Hollywooda od Lane Wachowski, režiserke svjetski priznatih filmova. Sigurno je da će i motivirajuće poruke Maye Berović osnažiti mnoge LGBTI osobe i zaintrigirati mnoge glave. Važno je samo da svako u okvirima vlastitih mogućnosti i na sebi svojstven način bude resurs podrške. Samo neki od obuhvaćenih ovom kampanjom su: Ferida Duraković, Nihad Kreševljaković, Senad Pećanin, Kristina Ljevak, Srđan Puhalo, Alban Ukaj, Lamija Begagić, Damir Imamović, Gordana Katana, Jasminko Halilović, Dino Mustafić i mnogi drugi.

Iako se zaista netom nakon objavljivanja zvaničnih informacija o najavi povorke ponosa učinilo da je ista podijelila bh. građane/ke, kako se to moglo čitati u medijima, te da će se jaz između građana/ki vremenom nastaviti širiti, to zaista nije bio slučaj. Kulturni šok nastao ozvaničenjem informacija o najavi povorke ponosa proizveo je niz reakcija, no ono što također valja primijetiti jeste i da su mnogi građani/ke djelovali/e kao moralni korektiv, ne dozvolivši da se takve reakcije nastave redati. Pod tim se može podrazumijevati skoro svaki oblik angažiranja, pa i uzimanje učešća u komentarisanju i prijavljivanju homofobnih članaka i izjava, pa sve do pisanja kolumni ili oglašavanja putem nekih drugih kanala. Jedan od zanimljivih primjera reagovanja svakako su i tekstovi Dragana Bursaća, Ameda Burića, Nedima Jahića, kao i razgovor sa profesorom Darkom Lukićem. Za ovakav tok situacije i stvaranje konstruktivne strukture treba, između ostalog, zahvaliti i novinarima/kama, koji/e su nerijetko pokušavali/e imati obje strane priče, što je u ovakvim okolnostima i relativno teško postići. U atmosferi podrške i solidarnosti, mnogi ipak preispituju svoje stavove prije nego li ih i javno iznesu. 

Ono što je sigurno jeste da je Bh. povorka ponosa zaista komunicirala sa građanima/kama Bosne i Hercegovine, te ih otvoreno pozivala da iznesu svoje mišljenje i kritikuju argumentirano. Ostvarivanjem višemjesečnog dijaloga pružena je dobra podloga za povorku ponosa koja će se održati za manje od mjesec dana.

*Prenosimo s prijateljskog portala lgbti.ba

Oceni 5