Prva stepenica

Jednog dana požali se Teokritu
mladi pjesnik Eumen:

„Dvije će godine kako pišem
a tek jednu idilu sastavih.
To jedino je završeno moje djelo.
Ah, na žalost, vidim da visoko
veoma visoko je stepenište Poezije;
s ove prve stepenice
nikad neću uspeti dalje.“
„Te su riječi“, Teokrit mu reče,
„neprikladne i huljenje.
Ako jesi i na prvoj stepenici
ponosan i srećan morao bi biti.
Stići dotle nije mala stvar.
Učiniti to slava je velika.
Jer i ova prva stepenica
daleko je od običnoga svijeta.
Na nju da korakneš
morao bi građaninom
grada ideja da postaneš.
A teško je to, i veoma rijetko,
sloviti ko građanin toga grada.
Njegovi forumi Zakonodavaca puni su
koje pustolovi prevarit ne mogu.
Stići dotle nije mala stvar.
Učiniti to slava je velika.“

*Prevod Slobodan Blagojević