Ptice lete do neba
U okviru festivala We Are One je, između ostalih, mogao da se pogleda i kratki film grčkog reditelja Vasilisa Kekatosa - The Distance Between Us and the Sky.
Noć je. Mladić čeka, i ,kao i mnogi drugi moderni građani, testira svoju dejting aplikaciju. Već u prvoj sceni vidimo ogoljenog sagovornika, koji se hvali svojim atributima, tvrdeći da poseduje najbolje od onoga što grad ima da ponudi. Upravo je to stereotip od kojeg smo umorni – displej, i na displeju polni organ, ali nas glavni junak spasava u poslednji čas, te situaciji dodaje duhoviti sloj, i sagovornika izvodi iz stereotipa, da bi na kraju razgovor prekinuo bez pozdrava.
Pažnju mu privlači potpuni stranac, koji se sticajem okolnosti našao u analognom svetu, i automatski postao više od obezglavljene profilne fotografije. Zaustavio se da da dopuni rezervoar svog motocikla, što je, u kombinaciji sa okruženjem koje je izrodilo mnoge horor filmove, te odsustvom drugih, već razlog za strah. Sve počinje kao uvod u neki stari film, u kojem će, sigurno, prvo nastradati mladi kvir junak. Tako u trenutku kada glavni junak pozove zgodnog stranca gledalac instinktivno pomisli „Ne! Gde si pošao? Gledaj u taj ekran i ćuti!“
Junak, srećom, ne posluša intimna upozorenja zagledanih kvir bića, pa napravi korak ka motociklisti, a kako bi mu zatražio novac – 22,5 evra, koliko mu je potrebno da stigne do Atine. Iako se čini da je stranac u žurbi i da želi da što pre nastavi dalje, ipak se zaustavi svaki put kada čuje „Hej!“, ili bilo koji drugi poziv na razgovor. Kontrast između kadrova u kojima se nalaze samo njihova lica i nosevi koji se dodiruju, a koji služe da se ukaže na to da su se junaci već povezali, te kadrova pumpe koja je nešto poput oaze u pustinji, dodaje na uzbuđenju, te homoerotičnom efektu koji je, kada se malo bolje pogleda, potpuno naivan.
Dok trguju cigaretama, papirnim pticama i opojnim supstancama, junaci zapravo pregovaraju o sopstvenim pozicijama u ovom slučajnom susretu, i teren istražuju oprezno, ali ne i uplašeno, nikako vulgarno. Dijalozi su i sanjivi i potpuno stvarni, pa nas scenu po scenu vode ka kulminaciji i romantičnom spajanju onih koji su do pre osam minuta bili potpuni stranci.
Topao, ali nikako naivan, ovaj film homoseksualnosti pristupa na drugačiji način, i usput se poigrava sa muževnošću koja nakon samo nekoliko sekundi više nije važna. Dva stranca, jedan motocikl, dva papirna papagaja i jedan zagrljaj sigurno su u samom vrhu kratkih ljubavnih priča u kojima nije važno ništa drugo osim susreta.