Tekstovi autora: Alan Meniga

Krumpir kuhan u kori ili oguljen. Kuhan u komadu ili narezan na kockice, mašta je od krumpira napravila svašta. Jednom drugom prilikom o francuskom pristupu krumpiru, al' do onda evo jednog ultimativnog recepta za jedan vrlo ultimativan način krumpirenja

Tajna savršenog okusa paniranja je zapravo spoj dviju termičkih obrada: dok će vanjski sloj polagano postajat “reš” i pokupit sve okuse Maillardove reakcije, unutrašnji će se dio zapravo kuhat na nižoj temperaturi. Savršeno!

Pokušajte jednom, stvar je vrlo jednostavna. Navedene sastojke sitno nasjeckajte, dodajte dol, papar i limunov sok pa ostavite u frižideru najmanje sat vremena. I onda uživajte vraćajući se u doba Monarhije i Sigmunda Freuda, kojem je Wiener Schnitzel bio zamisliv isključivo uz Wiener Garnitur

Pamtim da se po bakalar išlo u Trst. Meni je bilo užasno glupo da se po neki komad ribe kojim možeš čavle zabijat mora potegnut čak do Trsta. No moju dosadu u autu se kompenziralo pravom pravcatom pizzom u Trstu. Bila su to vremena kad još nije bilo pizzerija u Zagrebu

Naravno da najpoznatiji svjetski Wienerschnitzel možete naći, a gdje bi drugdje nego u Beču, kod Figlmüllera. No, njegovi su šnicli zapravo turistički spektakl i ništa više od toga. Njegova tehnologija izrade je konfekcijska. No sve to skupa zadovoljava turiste koji uživaju kad im se šnicl prelijeva preko tanjura

Car je gotovo svakodnevno jeo kuhanu govedinu, koliko mu je draga bila. Za ogromnim i dugačkim stolom, plemstvo je sjedilo po hijerarhiji tako da je na samom vrhu stola (Tafelspitz) najudaljenijem od cara sjedilo najniže plemstvo. Kako se služilo od cara pa prema vrhu stola, porcije su bile sve manje i manje, pa je vrh stola često ostao samo na juhi

Kad su dva vrhunska majstora roštilja, Dragan Gligorijević – Bure i Dragan Marinković iz Leskovca bili pozvani na Brijune, nisu ni znali da će kuhati za samu kraljicu Elizabetu II

Koliko je tajanstvena, toliko je i savršena. Rapska torta, koja to zapravo nije, jer ni po čemu ne podsjeća na tortu, torta u čiju je povijest utkan i jedan papa. Osobno papa Aleksandar III. Rapsku tortu, čiji nam predivan okus daje točno izbalansiran okus Mediterana: badema, limuna i naranči, možemo smatrati originalnim hrvatskim specijalitetom

Kao prvo, ako ne računamo sol, papar, vodu i špagete, potrebna su vam samo 3 sastojka: guanciale, pecorino, žumanjci. I apsolutno ništa više. Uplitanje svih drugih sastojaka dovodi do katastrofe i do potpunog disbalansa okusa. Neki stavljaju češnjak, luk, bijelo vino, peršin, suho meso, vrhnje i još svakakva neka čuda. Ja vjerujem da je to fino, no to je sve samo ne carbonara

Već sam pogled na maslac (a da ne kažemo miris) pokazuje nam da se zbilja radi o nečem posebnom. Vjerojatno je razlog to što se još samo kod Bordiera, nakon “barattage” ručno radi faza koja se zove “maxalage”, tj. dodatno odvajanje ostataka tekućine od krutog dijela masnoće. To doprinosi intenzivnom okusu

Začin se u Europi pojavio pred nekoliko godina s popularizacijom autentične peruanske kuhinje, no i tu se rijetko rabi a razlog tome je njegova cijena. Naime, gram charapite doslovno košta koliko i gram zlata. Trenutačna cijena (koja varira) je oko 36.000 eura / kg. Eto, tako da svakom tko vam tvrdi da su šafran, vanilija ili tartuf najskuplji začini na svijetu slobodno ovaj tekst gurnite pod nos

Rijetko se za koje jelo zna točan dan, mjesto, i svrha nastanka. Kako je nastao ovaj ponos svih Bavaraca zapravo je jedan skroz blesavi povod. Točan datum je 22.2.1857. godine, a mjesto dogadjaja je minhenska gostionica „K vječnom svjetlu“

Da bi Mozartove kuglice (btw. koje Mozart nije uspio ni okusiti, s obzirom na to da je umro 34 godine prije njihova dolaska na svijet) postale popularne i izvan Salzburga pobrinuo se Fürst na Svjetskoj izložbi u Parizu 1905. godine, gdje je dobio zlatnu medalju, dok je narod doslovno nahrlio u Salzburg. No, s velikim uspjehom dolaze i veliki problemi, takoreći stogodišnji

Rigatoni alla gricia su zapravo hibrid, minus jedan dodatak. Ako “carbonari” oduzmete žumanjak a “all’amatricani” paradajz umak dobijate ovo zamamno jelo

Chateaubriand je jelo za posebne prilike, u fazi izumiranja. U današnje vrijeme rijetko ga gdje možete naći na restoranskim jelovnicima, no i onda je vrlo često spravljeno na pogrešan način. Chateaubriand je vrhunsko jelo, skupih namirnica koje zahtjeva dosta vremena i gastronomskog iskustva