Bisera Alikadić: Štipaljke

Teško je zaključiti jesu li štipaljke sretne. Štipaljke čuvaju rublje i uvijek su gole. Sigurno im je najljepše u ljetnim mjesecima. Pogotovo kada se na užetu nalaze one same, bez rublja. Tada ih vjetar slobodno njiše i one plešu svoj ples.

Kada čuvaju rublje, rade to tako da dube na glavi. Svojim ustima obuhvate dječju pidžamu, noge podignu u zrak i stoje. Izgledaju poput pravih vježbača na spravama. No, štipaljke su puno izdržljivije od vježbača.
Kada zapuše vjetar i želi odnijeti dječju pidžamu, štipaljke mu se suprotstave i to mu ne dopuštaju jer u pidžami spava i sanja dijete.

Vjetar na to ironično kaže da se dijete ponekad i upiški u pidžamu. No, štipaljke su ozbiljne i govore da se to dogodi samo onda kada je dijete još jako malo. Vjetar tada odustane i počne puhati na drugu stranu.

No, što se dogodi kada štipaljke moraju čuvati stolnjak? Puhne vjetar i prebaci stolnjak preko štipaljki. Tada one budu prekrivene. Kako se tada osjećaju? Kakve snove sanjaju i jesu li tužne kada stoje pospremljene u košari? O čemu razmišlja jedna štipaljka koja je ostala na užetu? Ili ona koja je pala na zemlju?

Štipaljkama je ipak najljepše na užetu. I to kada tako stoje same, bez rublja, u nejednakim razmacima. I lijepi ljetni dan.

*Iz zbirke priča Kraljica iz dvorišta