Georgi Gospodinov: Fizika tuge

Prolog

Rođen sam krajem kolovoza 1913. kao ljudsko biće muškog spola. Ne znam točan datum. Čekali su nekoliko dana da vide hoću li preživjeti i onda su me upisali. Tako su činili sa svima. Ljetni radovi bili su pri kraju, trebalo je još ponešto pokupiti s polja, krava se otelila, brige oko nje. Počinjao je Svjetski rat. Prebolio sam i njega zajedno s nizom dječjih bolesti – vodene kozice, male boginje itd.

Rođen sam dva sata prije izlaska sunca kao vinska mušica. Umrijet ću večeras, nakon zalaska sunca.

Rođen sam 1. siječnja 1968. kao ljudsko biće muškog spola. Sjećam se u detalje cijele 1968., od početka do kraja. Ne sjećam se ničega iz godine u kojoj smo sada. Čak ne znam ni koja je.

Oduvijek sam bio rođen. Još uvijek se sjećam početka ledenog doba i kraja Hladnoga rata. Prizor izumirućih dinosaura (iz obiju epoha) jedan je od najnepodnošljivijih koje sam vidio.

Još uvijek nisam rođen. Tek predstojim. Star sam minus sedam mjeseci. Ne znam kako se računa to negativno vrijeme u utrobi. Velik sam, velika sam (još mi ne znaju spol) poput masline, težim gram i pol. Rep mi se postupno povlači. Životinja u meni odlazi, mašući mi iščezavajućim repom. Izgleda da sam izabran da budem ljudsko biće. Ovdje je tamno i ušušno, vezan sam za nešto što se miče.

Rođen sam 6. rujna 1944. kao ljudsko biće muškog spola. Ratno je vrijeme. Nakon tjedan dana moj otac otišao je na front. Majci je presušilo mlijeko. Jedna tetka nerotkinja me htjela uzeti, othraniti i usvojiti, ali me nisu dali. Plakao sam po cijele noći od gladi. Davali su mi da sišem kruh natopljen vinom, umjesto dude.

Sjećam se da sam rođen kao šipkov grm, jarebica, ginko biloba, puž, oblak u lipnju (sjećanje je kratko), ljubičasti jesenski šafran kraj Halenseea, rana trešnja okovana kasnim travanjskim snijegom, kao snijeg koji je okovao prevareno trešnjino stablo...

Ja smo.

*Prevela sa bugarskog za Frakturu Ksenija Banović; Prenosimo s portala Hyperborea