Knjige

Mirjana Stefanović rođena je u Nišu 1939. godine. Objavila knjige pesama: Voleti (1960), Proleće na Terazijama (1967), Indigo (1973), Radni dan (1979), Pomračenje (Kranj, 1995; Beograd, 1996), Iskisli čovek (izabrane pesme, 2003); knjige proze: Odlomci izmišljenog dnevnika (1961), Savetnik (1979), Prošireni savetnik (1987), O jabuci (2009). Piše i knjige za decu za koje je višestruko nagrađivana. (Dragoljub Stanković)

Ostalo je zapisano da je jedan kritičar u Italiji rekao da je Izet Sarajlić jugoslovenski pisac koji je živio jugo radost i, evo, sada poslije ubistva Jugoslavije ''plače jugoslovensku tugu'' (Savo Petrović)

Oko kuće koju volim živi šuma. Stabla su visoka i raskošna, široko pružaju svoje grane, otvorene prema nebu u trajnoj molitvi. Njihove krošnje nastanjuju ptice. Malene crne ptice tankih krila. Dolaze mi sasvim blizu, jedu mi sjemenke iz dlana, znalački ispituju moj osmijeh, gledaju mi dušu. Osjećam njihovu povremenu zabrinutost. Dok se na njihovom sjajnom perju ljeska sunce, čini mi se da čista svjetlost izvire iz njihovih tijela

Književnoumjetnička djela Dubravke Ugrešić, općenito rečeno objedinjuju teme prije svega same prirode književnosti i pitanja kreativnog stvaralačkog procesa, a tokom devedesetih godina u prvi plan dolaze teme koje se tiču egzila, izbjegličke traume, pitanje identiteta, itd. Ugrešić vrlo vješto i hrabro u svojim radovima (zbirkama priča, romanima, esejima) upućuje kritiku vlasti i društvu općenito, često progovara o društvenoj nepravdi, i svakako da je možemo smatrati angažiranom intelektualkom. U nastavku ovog rada ćemo prikazati šta znači kada neko progovori van nacionalnih okvira i „zaprlja“ zrak

Prvu zbirku pjesama „Brdo smjernosti“ objavio je 1919. godine. Iste godine zajedno sa Lujom Aragonom i Filipom Supoom osniva časopis Literatura (franc. Litterature). Kada se dadaistički pokret premešta u Pariz sa Tristanom Carom i Fransisom Pikabiom, Breton mu se pridružuje i časopis Literatura postaje njegovo glasilo. Međutim, vrlo brzo se odvaja od dadaizma i oko sebe okuplja nekoliko istomišljenika: Pola Elijara, Benžamena Perea, Luja Aragona, Filipa Supoa, Robera Desnosa. Sa njima organizuje seanse automatskog govora i budnih snova koje posmatra kao neku vrstu medijuma za istraživanje podsvesnog. U saradnji sa Supoom piše prvi automatski tekst Magnetska polja (Champs magnétiques) 1920, i objavljuje ga u časopisu Literatura....

Kuvali bismo kukuruz/ u letnjoj kuhinji/ odmarajući od/ stalnog renoviranja/ kuće./ Sunčani razgovori/ vode u potpunu katarzu...

Pred koji tjedan jedna me gospođa zamolila preporuku nekih knjiga o iskustvu zatvora i u danom trenutku mogla sam se sjetiti samo nekoliko naslova. No nakon malo razmišljanja i istraživanja izronilo je još podosta materijala i to poprilično dobrih knjiga. Pa kad je već tako, zaključila sam kako nije loša ideja podijeliti to sa svekolikim pučanstvom jer možda među vama ima još onih koji su zainteresirani za istu tematiku

Jeremy Halvard Prynne rođen je 1936. godine i najčešće se vezuje za kembrički krug pesnika, čiji je bio inicijator. Kao dugogodišnji predavač i bibliotekar na nekoliko koledža Univerziteta u Kembridžu, Prynne je ostvario znatan uticaj na čitav niz mlađih pesnika. Njegovu poeziju karakteriše taman, složen, gotovo neproziran jezik, sa mnoštvom retkih reči i specijalističkih izraza iz raznih oblasti...

Evropa umire. Do smrti izmučen evropski čovek hrli u progres električnom brzinom, hrli i mimo toga samo jednu želju ima: da umre.

Zabranjuje fotografiranje, odbija intervjue i pojavljivanje u javnosti, u svojim zbirkama nema ni predgovore i pogovore, nije član nijednog društva ili organizacije, ne pojavljuje se na društvenim događanjima, nitko ne zna njegova politička uvjerenja, a malo tko i ljudske navike (Damir Petranović o Danijelu Dragojeviću)

Odmah na početku moram priznati - obožavam mačke, ali nemam mačku. Niti jednu. U svoju obranu mogu reći da je moja gora polovica alergična na mačke i da je u pitanju viša sila, a ne osobni izbor, ali teško da će me to eskulpirati. Kao, priča nešto da voli mačke ali nema niti jednu. Već se i ove sa samo jednom mačkom gleda ispod oka pa ih se svako toliko diskretno priupita “A kad ćete drugu?!”. Taj pritisak okoline je ponekad neizdrživ

Sada je zima./ Neprijazna, duga,/ A ja u ruci držim komad juga.7 I zlati mi se naranča u ruci...