Uz videoigre smo skoro svi odrasli, prepuštali se tajnama nepoznatog svijeta u kojem možemo upravljati različitim likovima. Odrastanjem i analizom shvatamo koliko je ta kontrola zapravo bila ograničena i jednolična, te koliko smo se teško zapravo mogli realno povezivati sa likovima. Ukoliko pogledamo historiju razvijanja video igrica možemo jasno primjetiti da LGBTIQ identiteti nisu postojali. Iako je slika danas bolja nego ranije, situacija nije ni blizu idealne. Prisutnost homofobije, transfobije i seksizma je skoro pa garantovana. Istina je da novije igrice ili nove verzije starih igrica dozvoljavaju biranje tjelesnih osobina likova kojima upravljamo, kao i njihovih ljubavnih orijentacija. Ono što izgleda kao revolucionarna promjena jeste prisutnost LGBTIQ karaktera, jer danas se konačno gejmeri_ke iz zajednice mogu pronaći u video igricama i doista povezati sa likovima.
U tekstovima se razmatra uzajamno konstituisanje gej identiteta i potrošačkih praksi u kontekstu beogradske gej scene. Osnovna istraživačka pitanja su kako unutar gej zajednice u Beogradu simultano funkcionišu identifikacijske prakse koje operišu sa idejama „istosti“ i „različitosti“, i kako se odvija unutrašnja hijerarhizacija gej osoba na osnovu parametra „ukusa“, opredmećenog u potrošačkim praksama i preferencijama.
Skoro da smo zaboravili na to da je ljubav između osoba istog pola bila kriminalizovana širom sveta, a u nekim zemljama je to i danas slučaj. Ponavljamo rečenice poput one dobro poznate „ljubav je ljubav“, ne bi li smo mrzitelje podsetili da su LGBTIQ+ osobe obična ljudska bića, gladna ljudskih prava
