LGBTIQ

Luka Rajić je mladi muzičar iz Beograda koji suvereno osvaja muzičku regionalnu scenu. Poznat je po autentičnom audio i vizuelnom izričaju, kao i po velikom broju saradnji sa Ivicom, bendom Buč Kesidi i mnogim drugim imenima savremene muzičke scene. Budući da je 16. juna prvi nastup ovog popularnog muzičara u Sarajevu i BiH na ovogodišnjem festivalu Kvirhana, sa Lukom smo razgovarali o muzici koju pravi, društvenim mrežama, iskrenosti, autentičnosti, queernessu i očekivanjima od bh. publike.

Premijer Kosova Aljbin Kurti je povodom Parade ponosa koja je održana u Prištini poručio da se prava svih ljudi moraju poštovati

Dvadeset i drugu godinu zaredom održala se tradicionalna Povorka ponosa u Zagrebu (...) Ovogodišnju povorku ponosa u Zagrebu zajednički su organizirali Udruga kolekTIRV, Zagreb Pride, Dugine obitelji, K-zona, House of Flamingo, Trans Mreža Balkan, Ponosni Zagreb i Zbeletron uz podršku Grada Zagreba. U danima koji su prethodili povorci kažu da su primali prijetnje smrću

Beogradski dani porodice 2023. Zvuči bezazleno, zar ne? Osim što nije – većina i dalje smatra da LGBTIQ+ sugrađani zaslužuju poniženje. Manifestacija se reklamira kao „prava parada ponosa“, čime se još jednom omalovažavaju napori aktivistkinja i aktivista koji se decenijama bore za dostojanstvo i slobodu, te se banalizuju problemi s kojima se LGBTIQ+ državljani zemlje Srbije bore od najranijeg detinjstva

Mjesec ponosa, lipanj, obilježava se širom svijeta od stonvolških pobuna 1969. godine kako bi se što jasnije i glasnije naglasila proslava i borba za raznolikost, ljubav i jednakost. Glavne, najvidljivije i najupečatljivije manifestacije tijekom lipnja povorke su ponosa, no postoji i nešto suptilniji i privatniji način za pokazivanje podrške LGBT+ zajednici – vješanje zastava na balkonima i prozorima

U tekstovima se razmatra uzajamno konstituisanje gej identiteta i potrošačkih praksi u kontekstu beogradske gej scene. Osnovna istraživačka pitanja su kako unutar gej zajednice u Beogradu simultano funkcionišu identifikacijske prakse koje operišu sa idejama „istosti“ i „različitosti“, i kako se odvija unutrašnja hijerarhizacija gej osoba na osnovu parametra „ukusa“, opredmećenog u potrošačkim praksama i preferencijama

Otkako sam svjesna stvarnosti oko sebe, shvatila sam, zaista, nimalo bezazleno, da moje mjesto nikada neće biti jednako relevantno i prihvaćeno kao ono mjesto mojih komšija i najboljih prijatelja. Zašto? Ponajprije, zato jer sam jednostavno znala i uviđala da su oni mahom dječaci, i time su bitnije pojave za budućnost ove mahale, grada, države, svijeta. Tako kažu roditelji, tako kažu komšije, tako kažu svi, ali to se, uostalom, i prešućeno podrazumijeva u našim malim sredinama, mahalama, haustorima i domovima

Živimo li u društvu koje voli mržnju? Ovo pitanje zvuči paradoksalno i satirično. Pa kako to da neko može voljeti mržnju? Šta znači voljeti mržnju kada su to dvije suštinske polarnosti. Zanimljivo je koliko se perspektiva promijeni kada okrenemo strane, kada stvari nazovemo pravim imenom. Kada mrzimo ljubav, onda volimo mržnju. Ljudska civilizacija historijski se razvijala kroz ideju o ljubavi, o tome da je ona svjetlost koja će spasiti sve. Ako pogledamo religije, i one se svode na bezuslovnu ljubav prema Bogu i vjerovanje da nas njegova ljubav spasiti može. Sagledajmo historijske pokrete i revolucije, sve su pokrenute iz ljubavi i potrebom za protekcijom nama bliskih. Čak i kada sagledamo društvena uvjerenja, etike i politike shvatamo da je u korijenu ideja o ljubavi. Međutim, ova ideja često bila zaboravljena i zapostavljena. Onda se u ime ljubavi počinje mrziti, a onda zavolimo mržnju jer ona postaje dio nas.

Šta te čini jedinstvenim_om? Da li su to tvoje želje, ambicije, kvalitete, talenti ili su pak tvoji identiteti? (...) U našem društvu, prihvatljivo je sve što se jasno uklapa u određenu društvene grupe, a manje se toleriše bilo kakvo miješanje

Iza nas je jedna ponosna subota kad su se u Hrvatskoj održala čak tri prajda. U Karlovcu se održalo okupljanje, u Splitu tradicionalna, a u Zagrebu biciklistička povorka ponosa

Unazad nekoliko godina i desetljeća svjedočimo rastućem značaju povorki ponosa kao platformama za izražavanje jednakosti, slobode i prava LGBTQ+ zajednice. U našoj zemlji organizirale su se samo u Zagrebu od 2002. godine, zatim se 2011. godine uključio Split, nakratko i Osijek 2014. godine, neslužbeno se povremeno uključila i Rijeka kao gay-friendly grad, a ove godine u prajd priču ulazi i Karlovac

U zagrebačkoj Kinoteci u Kordunskoj prošli je tjedan bila hrvatska premijera slovenskog dokumentarnog filma "LGTB_SLO_1984", redatelj je Boris Petkovič, snimateljica Lea Aymard

Životne partnere Ivu Šegotu i Mladena Kožića nominirao je stručni tim Dječjeg doma Zagreb (...) "Čast nam je biti među nominiranima za godišnju nagradu. Posebno nas raduje što nominacija dolazi od stručne službe Dječjeg doma u Nazorovoj koja prati razvoj djece u našoj udomiteljskoj obitelji i koja se zajedno s nama ponosi uspjehom koji djeca ostvaruju"

Svi ponekad lažu. Oni kojima takvo ponašanje čuva život to rade češće od drugih. I zbunjenost je razlog za laganje, a laži nisu samo u rečima, ima ih i u ponašanju, izborima i načinu života

U tekstovima se razmatra uzajamno konstituisanje gej identiteta i potrošačkih praksi u kontekstu beogradske gej scene. Osnovna istraživačka pitanja su kako unutar gej zajednice u Beogradu simultano funkcionišu identifikacijske prakse koje operišu sa idejama „istosti“ i „različitosti“, i kako se odvija unutrašnja hijerarhizacija gej osoba na osnovu parametra „ukusa“, opredmećenog u potrošačkim praksama i preferencijama