Lifestyle

Jutro je. Jato galebova otima se za ostatke hrane bačene s ribarskih čamaca. Daleko od njih, na pučini, galeb Jonathan Livingston, potpuno sam, uporno vježba jedan okret u zraku. Dok većina galebova leti samo zato da bi se domogla hrane, Jonathana iznad svega zanima let. Dane i dane provodi u osami vježbajući najteže, najneobičnije okrete u letu istražujući granice svojih mogućnosti. Takav način života izdvojio ga je iz jata, polako postaje osamljenik. Na uporne molbe svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti. Njegov cilj bila je brzina…

Popularni priručnici i(li) samopomoćnice općenito imaju reputaciju neuglednog, sumnjivog žanra koji čitatelji(ce) najradije čitaju potajice ili pod autoironičnom krinkom. Bi li nas drugi ozbiljno shvaćali da znaju da rješenje svojih problema najozbiljnije tražimo među njihovim koricama? Stoga me pomalo ozlovoljilo što su me nedavno neobjašnjivo privukla dva novija bestsellera iz ove kategorije — Hygge: danski recepti za sretan život i Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život — koje sam brže-bolje kupila potiskujući njihovu cijenu i apsurdnost nabave. Ipak, tko može odoljeti obećanju recepata za uživanje u malim radostima ili još fantastičnijoj čaroliji popremanja koja bi moj dom preobrazila iz umjereno neuredno-nedovršenog u savršenu harmoniju življenja?

Nargila barovi su postali regionalni trend, a ambijent inspirisan orijentalnim stilom i zvucima postao je popularan u Sarajevu. Većina od ovih mladih konzumenata uživaju u pušenju nargile, da li iz hobija ili iz želje, čini se da popularnost nargile raste, a sve više vlasnika sarajevskih kafića se odlučuje na otvaranje nargila barova i proširuje svoju ponudu ovim aromatičnim duhanom

Po raznim mjerilima, Island je najskuplja zemlja Evrope i jedna od najskupljih na svijetu. S obzirom na izolovanost i nepostojanje šuma, niti plodnog zemljišta pogodnog za poljoprivredu, Island je prinuđen da uvozi većinu sirovina. To uzrokuje visoke cijene manje – više svega. Pivo na benzinskoj pumpi je 9 eura, za euro skuplje od minijaturnog burgera, dok je cijena čipsa u samoposluzi 6 eura

Finci su, kao i ljudi širom sveta, zabrinuti za očuvanje životne sredine. Veliki deo ljudi u Finskoj odvaja ono što je moguće reciklirati, poput kartona, papira, stakla, metala i plastike, od ostalog otpada, a nekoliko finskih kompanija nalazi nove načine i za ponovnu upotrebu bačenog tekstila

Zahvaljujući ljubaznosti uredništva savršeno zanimljivog i edukativnog portala putopisi.net, xxz-čitaoci biće u prilici da čitaju neke od najboljih reportaža sa egzotičnih svetskih destinacija. Ovaj putopisni serijal započinjemo odlaskom u Iran, gde ćemo se zadržati u nekoliko nastavaka…

Očistim ga i izvažem, bijednih 22 dag i tada mi postane jasno zašto ga seljaci ne uzgajaju. Uz to, marinirao sam puretinu i odlučio sve napraviti u woku

Časne sestre Kate i Darcy iz središnje Kalifornije, poznate kao Sisters of the Valley, postale su zanimljive javnosti zbog uzgajanja kanabisa pa su fotografi Shaughn Crawford i John DuBois napravili seriju fotografija posvećenu njihovoj svakodnevici

Ovdje važi nepisana parola: nije pristojno biti siromašan. Ali, kao i svugdje u svijetu, i u Oksfordu ima sirotinje i čak 3.500 beskućnika. Usred decembra vidio sam nekoliko beskućnika na ulicama Oksforda, a dvojica su ležala na trotoaru, čitali knjige (!), pokriveni toplim dekama. I vidio sam uoči Božića nekoliko grupa mladih ljudi kako na ulici prikupljaju dobrovoljne priloge za beskućnike, i pri tom sviraju i pjevaju i još jednom dokazuju plemenitost i ljepotu svoje mladosti. Sigurno je da je mladost već sama po sebi ljepota života. Ali, mladost u Oksfordu zna da voli i da se raduje, da uči i da stvara dajući pečat sopstvene prirode i prefinjenog ukusa svom vremenu

Urlikanje, saplitanje i padanje po prašini kampa; gubljenje razuma ispred Doma Kulture (kafić); treperenje faca i haluciniranje raznoraznih čudesa; ubrzani govori i palacanje jezikom pred Geckom (kafić); gubljenje pojma o vremenu, prostoru i postojanju u krugu oko vatre; dočekivanje zore izbečenih očiju uz cvokotanje zuba; preiskreni razgovori i ljubavni podvizi noćnog kupanja; višečasovno mirovanje u tišini i nulti procenat interesovanja za ostatak sveta uz dnevno ispijanje flaši piva – samo su neki avanturistički detalji koje mi je Ada Bojana ponudila

Digitalno Ja je često i prisutnije od realnog Ja. Ta granica je lako prelazna, a ulogu medijatora podupiru potrebe za postojanjem. Postojanje danas znači biti online prisutan, doduše ne nužno nekim profilom, ali svakako potrebom za uvidom u dešavanja

Zahvaljujući ljubaznosti uredništva savršeno zanimljivog i edukativnog portala putopisi.net, xxz-čitaoci biće u prilici da čitaju neke od najboljih reportaža sa egzotičnih svetskih destinacija. Ovaj putopisni serijal započinjemo odlaskom u Iran, gde ćemo se zadržati u nekoliko nastavaka…

Da sam, recimo, živela u jugozapadnoj Nemačkoj između 1560. i 1670, bila bih ugrožena jer je u tom razdoblju pogubljeno više od tri hiljade ljudi zbog veštičarenja. Kao da to nije dovoljno, u mom okruženju su se namnožili šakali i stradalo je nekoliko domaćih životinja po dvorištima. Takve stvari se naprosto dešavaju, ali u Škotskoj je, recimo, između 1590. i 1680, ubijeno više od četiri hiljade ljudi i zbog manjih slučajnosti

Svi oni koji su nas godinama pratili, znaju ko smo (Petar Luković, Tomislav Marković, Marko Matić, Sandra Dančetović, Milan Živanović, Marija Đoković, Bojan Tončić, Milan Marinković, Nikola Krstić), ali je sve ostalo različito. Novo je ime portala, novi je design, novi je CMS, operativniji smo i osećamo se kao da smo iz kamenog doba ušli u XXI vek.

Za razliku od svih s kojima se družim, a koji su maksimalno depresivni, nadrndani, očajni, nakrivo nasađeni, nervozni, negativni, ovi mladi MS/bolesni ne skidaju osmehe sa lica. Štap bez kojeg ne bi mogle da hodaju, devojke zovu - dečkom, a muškarci u invalidskim kolicima tvrde da su oni jedini motorizovani u hotelu