Knjige - Preporuka

Otac se smeje, s bogom ima loša iskustva. Kad bi bog bio bog, sišao bi i pomogao nam, kaže. A zašto da silazi kad kasnije ionako idemo kod njega? Muškarci manje veruju u boga nego žene i deca, zbog konkurencije. Otac ne želi da mi je bog i otac

Čežnja za svijetom bez "ideala", za umiranjem bez doktrine, za vječnošću bez života... Raj... Ali mi ne bismo mogli da opstanemo ni jednu sekundu bez zavaravanja; prorok u svakome od nas je ono zrnce ludosti koje nas čini srećnima u našem ništavilu

Đijangšui je provukao uže od konoplje kroz svinjska usta, a zatim čvrsto uvezao svinjsku glavu, okačio je o rame, pa izašao iz klanice. Sunce je bilo visoko, bio je sunčan letnji dan bez trunke oblaka, zraci su svetlucali zlatnom svetlošću i spuštali se na zemlju, prekrivajući pirinčano polje pored klanice na kom je klasje već požutelo i sijalo bledozlatnom svetlošću

Mi smo bili jedna porodica, u porodici vođeni su različiti poslovi ali naročito jedan, posao održavanja čistoće, higijenski. Godine četrdeset četvrte na izmaku rata, mi smo nastavili veliku stvar održavanja ljudske vrste putem pranja, mada peglanja mnogo manje. Mi smo nastavili tamo gde su stale službenice najprogresivnijeg zanata u istoriji, vešerskog

Čvorak se spusti na istoričarevo rame i tako zajednički krenuše, to jest: krenu istoričar noseći svog neobičnog prijatelja. I evo: u velikoj sali, na univerzitetu, stari istoričar drži predavanje i pred svojim slušaocima oživljava prošlost. Oživljava slavne bitke, pobjede, velike heroje koji su branili svoj narod i čuvene pjesnike koji su o njemu pjevali

Sunce sja, svakodnevni život teče svojim tijekom, buka rada osvježuje duh. I tada se budi hrabrost pobune, izazivajući upućujemo sumnje prema nebu. A kad padne noć, nastupe tišina i osamljenost, tada oholost prolazi, srce jače lupa

Mi vrlo dobro znamo da je menjanje navika i uzimanje novih jedino sredstvo da održimo život, da osvežimo naše čulo vremena, da postignemo podmlađivanje, jačanje, usporavanje našeg doživljavanja vremena i time obnavljanje našeg životnog osećanja uopšte

Čitajte novi roman Sanje Radulović! "Roman 'Poezija nije u modi' čita se sa velikim zanimanjem i zadovoljstvom. Sagledan u svom književnom totalitetu, idejnoj i estetskoj funkciji, on gubi sitnorealističku prolaznu namjenu i preobražava se u univerzalnu vrijednost koja se manifestuje aspektima svakodnevne egzistencije pojedinca, grupe ili društva u cjelini. Svakodnevni život u ovom romanu, oslobođen faktografske realnosti, otkriva nam obilje poetskih asocijacija koje naviru i koje se potvrđuju kao istine neraskidivo povezane sa suštinom opšteljudskog i savremenog egzistiranja. Jedna od vrijednih odlika ove knjige je i njena duhovitost. Pejzaž je vrlo rijedak, gotovo da ga i nema, tek u dva-tri slučaja, i dat je samo rečenicom-dvije. Stil Sanje Radulović uveliko je orginalan i zanimljiv, koloritan i živ. Ona zaokuplja pažnju čitaoca i drži je neoslabljenom do posljednje rečenice. Čini to s dubokim poznavanjem građe koju tretira sa nepatvorenim, vjerodostojnim literarnim nadahnućem". (Momčilo Spasojević, iz pogovora)

Otad je ubirao rentu, za dnevnicu jedan zlatnik za koji je svakodnevno kupovao flašu ruma i dva paklića duhana, i umjesto da serbes sjedi kod kuće, puši i pije, lunjao je ulicama i drumovima, ali najviše tamo gdje su ljudi crnčili, i tamo se rugao trudbenicima i pio taj rum i pušio je taj duhan, i tako su svake godine pradjeda Lukaša ponegdje pretukli, pa ga je djed kolicima dovozio kući. Ali pradjed bi opet oživio, i ponovo je opet ispitivao ko je u boljoj poziciji, pa bi ga ponovo na mrtvo ime isprebijali

Na mobitelu, na majici, na šalici, na bedžu, pokatkad i na ušima – utažujem svoju želju za mačkovitim stvarima, datotekama, pikselima, kada ih već nemam u krilu. Kada na ulici spazim mačku, nestajem prateći nevidljivu Arijadninu nit. Ipak, nakon nekoliko koraka se zaustavljam prekorivši dijete u sebi

Žena je odlučno prišla komandiru konvoja. Skinula je kratki štirkani šal i pružila ga desetaru Bojku. Ovaj ga je predao jednom od zatvorenika. Vatreni komad tkanine išao je kroz stroj, tako upadljiv pored iznošenih logorskih prnja. Sve dok ga Makejev nije obavio oko svog mršavog vrata

Od to doba prestao je baviti se ljubavnim predmetima, i kad god bi ko počeo govoriti o tome, on bi dokazivao da su to same "švapske bljuvotine". Ali ipak svake godine učini po kakvu budalaštinu. Jedanput se fotografisao s crnogorskom kapom...